RECENZIJA: ODISEJA – lijep, bez duše

REDATELJ: Christopher Nolan
GLAVNE ULOGE: Matt Damon, Anne Hathaway, Zendaya, Tom Holland, Lupita Nyong’o, Tom Holland, Elliot Page, Charlize Theron, Robert Pattinson, Jon Berthnal, Samantha Morton
TRAJANJE: 172 minute
NAZIV ORIGINALA: The Odyssey

 

 

Posljednjih je godina, zapravo već i desetljeća, jedno je sigurno kada je o filmskom, kino životu riječ – filmovi britanskog redatelja Christophera Nolana se dočekuju s nestrpljenjem i, bez iznimke, su jedan od najvećih, često i najveći, kino događaj godine.

Čovjek koji je nakon “Mementa” i “Nesanice” uskrsnuo priču o Batmanu (trilogija o Vitezu tame stigla je nekoliko godina nakon kreativnog i komercijalnog kraha “Batmana i Robina) bavi se različitim temama, ali je rezultat, u većini slučajeva, isti. Nolan servira drugačije blockbustere – od spomenute “Crni vitez” trilogije preko Interstellara Početka i “Prestiža” pa sve do Oppenheimera (film koji je do prije nekoliko tjedana bio i filmska biografija s najvećom zaradom u povijesti – u međuvremenu je “Michael” izgurao “Oppenheimera” na drugo mjesto) Nolan ne može pogriješiti. “Oppenheimer” je Nolanu donio i brojne nagrade (uključujući i “Oscara”) i dodatno učvrstio redatelja kao jednog od najvažnijeg filmaša današnjice….

Nakon “Oppenheimera”, Nolan je krenuo u realizaciju novog projekta. Inspiraciju za novi film Nolan je pronašao u dalekoj prošlosti –  jedno od najvećih i najvažnijih književnih djela u povijesti (koje je, između ostalih, nadahnulo brojne umjetnika za njihova djela), starogrčki ep “Odiseja” postala je nova redateljeva filmska…opsesija…

Kako se približavao datum premijere tako su najave otkrivale detalje o filmu – novi je film Christophera Nolana izazvao veliku pažnju, bujicu komentara zbog, prije svih, glumačkog odabira (Lupite Nyong’o u prvom planu, bitno manje Elliot Page koji je nekada bio Ellen Page). Iako ovakva raspodjela uloga nije novost za Hollywood (još je davne 1956. godine John Wayne u epskom promašaju interpretirao, pazite sad, Džingis Kana), “Odiseja” se najviše komentirala u kontekstu odabira spomenutih glumaca. Dodatno je stvari rasplamsala čudnovata izjava Lupite Nyong’o koja je kritizirala Homera (???!!) zbog nedovoljne zastupljenosti i razvoja ženskih likova u njegovim epovima (jer Penelopa, Atena, Kirka, Kalipso… vjerojatno nisu važne za čitavu priču nastalu prije otprilike 2700 godina). Homer nije komentirao kritike (vjerojatno se i neće oglasiti), ali “Odiseja” Christophera Nolana dobila je veliku pažnju i brojne komentatore i prije premijere filma….

“Odiseja” je u potpunosti snimljena IMAX kamerama (70 mm) što filmu daje (prije svega u IMAX formatima) vizualnu atraktivnost. Vizualna raskoš nije novost kada je o filmovima Christophera Nolana riječ – “Odiseja”  nije izuzetak više pravilo. Atraktivne lokacije na kojima je film snimljen (“Odiseja” je snimljena na lokacijama u Italiji, Grčkoj, Škotskoj, Maroku i Islandu) stvaraju izuzetan doživljaj gledanja filma – Nolan izbjegava računalne efekte već scene kreira na stvarnim, prirodnim lokacijama izvan studija. Film koristi praktične efekte (npr. Trojanski konj) što filmu daje dodatnu dozu uvjerljivosti. Izvrsno izgledaju scene iskušenja koje Odisej prolazi s ekipom – Scila i Haribde, obračun s Kiklopom (Polifemom) sjajno su snimljene. Tehnička strana filma izgleda impresivno, ali…”Odiseja” nije film bez (velikih) problema…

Foto: Universal Studios

Priča filma je nelinearna (ništa novo kada je riječ o redateljevoj biografiji), ali radnja se prati bez problema i prevelikih upitnika. Nolan stvara svoju verziju “Odiseje” koja ne slijedi u potpunosti Homera – umjetnička sloboda koja je očekivana. Ono što nije očekivano je neujednačenost filma – od zanimljivih trenutaka do (pre)dugih scena koje i nisu pretjerano važne za čitavu priču. Dio filma tijekom kojih Odisej prolazi kroz većinu iskušenja i prkosi bogovima podsjeća na videoigru dok neke scene izgledaju kao dio epizoda “Igre prijestolja”

Veliki je broj dramatičnih scena u filmu, ali nevjerojatno je koliko je većina njih lišena emocija i(li) snažnijeg dojma kojeg bi trebale ostaviti na gledatelje i gledateljice. Nolanovi filmovi (točnije neki od njih) su patili od nedostatka emocije, ali “Početak” ili “Interstellar” pokazuju kako redatelj zna pronaći i prikazati emotivnu crtu. “Odiseja” je, između ostalih, priča o ljubavi, vjernosti, prijateljstvu…. izdaji i (životnoj) borbi. Priča koja vrišti emotivnim nabojem začinjena utjecajima Bogova, većinom, sadrži vrlo slabu kemiju, interakciju između najvažnijih protagonista i protagonistica. Film je, u najvećoj mjeri, emotivno neuvjerljiv – čak i scene nabijene dramatikom koje bi, zbog trenutka i sadržaja, morale ostaviti snažan dojam nisu (ili nisu u potpunosti) u tome uspjele….

Nolan je okupio vrhunsku glumačku ekipu, ali za razliku od većine prethodnih filmova njegov je izbor bitno slabiji. Ne, nisu problem Lupita Nyong’o i Elliot Page (mada treba spomenuti kako je Ellen Page, za sada,  bolja glumica nego što je Elliot glumac – “Juno” i “Hard Candy” su dokaz) već priličan broj promašenih glumačkih odabira. Redatelj koji je u filmovima u Batmanu u sporednim ulogama angažirao glumačke velikane poput Morgana Freemana i Michaela Cainea u “Odiseji” je za, primjerice, interpretaciju Telemaha odabrao Toma Hollanda dok se Zendayu može vidjeti u ulozi Atene. Spomenuti glumački dvojac i odnedavno bračni par vrlo dobro funkcionira u “Spider-Manu” no u “Odiseji” baš i ne. Zendaya, većinom, pozira dok je Holland neuvjerljiv kao Telemah.  Jon Berthnal kao Menelaj zvuči i izgleda poput antičkog Punishera – Lupita Nyong’o i Berthnal nikako ne funkcioniraju kao par – srećom ne pojavljuju se u puno minuta. Dobre strane glumačke ekipe su Anne Hathaway u ulozi Penelope, Matt Damon je dobar kao Odisej….korektna je i Charlize Theron kao božica Kalipso…

Vizualno impresivan, tehnički inovativan i dotjeran, ali radnjom neujednačen i emocijom siromašan novi film Christophera Nolana je, unatoč euforiji velikog broja stranih kritičara, daleko ispod očekivanja. “Odiseja” je jedan od najslabijih redateljevih filmova koji ocjenu više zaslužuje zbog doživljaja gledanja u kinu. Sve ostalo je, ipak, daleko od redateljevih prethodnih filmova, ali i vrijednosti epske priče o povratku Odiseja na Itaku….

 

OCJENA: 7