REDATELJICA: Coralie Fergeat
GLAVNE ULOGE: Demi Moore, Margaret Qualley, Dennis Quaid, Oscar Lesage, Gore Abrams
TRAJANJE: 140 minuta
NAZIV ORIGNALA: The Substance
Godine 2018. premijerno je prikazan redateljski prvijenac francuske filmašice Coralie Fargeat. “Osveta je, kako i naslov sugerira, film osvete – osvetnica je Jen koja je nakon brutalnog zlostavljanja ubijena, ali Jen je uskrsnula, vratila se iz mrtvih (ili možda mrtva nikada nije bila?) i krenula u osvetnički pohod. Rutinsku, osvetničku priču, Fargeat je pretvorila u stilski dotjerani film s daškom feminizma. Jedan od motiva odnosno detalja u radnji zbog kojih se “Osveta” pamti je iznimna brutalnost te rijetko krvavi prikazi obračuna. Finale je filma, doslovno, natopljeno krvlju (brutalnih scena ne nedostaje i ranije, ali završne minute filma su doista….brutalne (dvije mlađe gledateljice su, primjerice, napustile kino dvoranu komentirajući kako nemaju više živaca gledati ovo masakriranje).
Bez obzira na brutalnost i krvlju obložen prvijenac Fargeat je pokazala kako je riječ o zanimljivoj redateljici – potvrda je stigla ove godine kada je premijeru doživio njen novi film. Za “Supstancu” je Fargeat nagrađena u Cannesu (najbolji scenarija – Fargeat je i scenaristica filmova koje redateljski potpisuje) – “Supstanca” je, većinom, oduševila kritičare i ljubitelje filma. Film koji je, temom, aktualan je i šokantan te krvavi obračuni iz “Osvete” izgledaju tek kao lagana predigra za scene koje gledatelj može vidjeti u “Supstanci”. O čemu je, dakle, riječ?
Glavna protagonistkinja filma je glumica Elisabeth Sparkle. Za Elisabeth su najbolji dani karijere prošlost – uoči proslave pedesetog rođendana ona se pojavljuje kao glavno lice emisije jutarnjeg (dnevnog?) programa u kojima se pojavljuje kao fitness voditeljica/instruktorica. Međutim, za proslavu 50. rođendana Elisabeth dobiva poklon od producenta znakovitog imena (Harvey) – Sparkle je dobila otkaz. Gledanost je u padu, Harvey smatra kako je žena nakon 50. rođendana višak kada je o showbusinessu riječ. Na povratku kući, nakon saznanja o otkazu Elisabeth je lakše ozlijeđena u prometnoj nesreći. Tijekom boravka u bolnici dobiva ponudu koju ne želi odbiti – eliksir mladosti, lijek odnosno supstancu koja korisnici (korisniku) donosi….novu mladost. Međutim, korištenje Supstance ima pravila koja se moraju poštovati. Inače…
Na neki način redateljica i scenaristica Fargeat u “Supstanci” nastavlja tamo gdje je stala s “Osvetom”, ali novi je film na višoj razini (glumački, budžetom, radnjom i šokantnim scenama). Način snimanja pojedinih scena, poigravanje svjetlima i scenografija odgovara stanju i okolnostima koju proživljava glavna protagonistkinja filma. Film je vizualno atraktivan, puno je, manje ili više skrivene, simbolike u “Supstanci” – početak i kraj koji prikazuju ime Elisabeth Sparkle na stazi slavnih u Hollywoodu efektno otvaraju i zatvaraju film. Izvrsna je i scena rođenja nove, mlađe Elisabeth. Stilski je “Supstanca” dotjerana, ali vizualna rješenja i scenografija nisu glavni razlog zbog kojih je film privukao pažnju publike….
Fargeat je već u “Osveti” prikazala kako nije redateljica koja je u potpunosti jednostrana – takav se pristup nastavlja u “Supstanci”. Film je kritika i(li) komentar položaja žena u showbusinessu bez obzira da li se radi o glumačkom poslu, pjevanju ili fitness showu. Godine odnosno starenje često znači i odlazak s velike scene – producenti odlučuju o sudbinama nekada velikih i popularnih i, što je za “Supstancu” važno, mlađih glumica. One odlaze u mirovinu, dolaze nove, mlađe…one koje će fizičkim izgledom osigurati veću gledanost. Veću atraktivnost. Za one koje odlaze (starije) milosti nema…one odlaze u mirovinu bez obzira na njihove želje i ambicije. Barem kada je riječ o Elisabeth Sparkle i njenoj sudbini. Redateljica direktno prikazuje kako odnos prema ženama (Harvey…) izgleda kao odnos prema robi, stvari….kada jedna ostari druga dolazi. Bez previše pitanja i empatije bez obzira o kome je riječ…
Foto: Mubi
Međutim, producenti poput Harveyja (on je svojevrsna personifikacija zla industrije zabave) nisu jedini odgovorni za prethodno opisano stanje stvari. Gledatelji diktiraju tempo i traže ono što im se isporučuje (obračun s gledateljima događa se u finalu filma) jer gledanost i rejtinzi su zakon.
Fargeat, također, pokazuje i kako je potraga za uspjehom (ostanak na vrhu) odnosno rat protiv starenja koji nitko nikada još nije dobio, opsesija nekih ljudi, posebno slavnih koji se ne mogu pomiriti s godinama koje prolaze. Primjera u filmskoj industriji ima veliki broj – kada je o “Supstanci” riječ onda je spomenuti detalj najbolje prikazan u trenucima kada se starija verzija Elisabeth unatoč grotesknom izgledu ne želi odreći Sue, mlađe verzije. Ona joj je potrebna pa čak po cijenu potpunog raspada. Doslovnog raspada.
Za gledatelje koji nisu navikli na šokantne scene raspadanja ljudskog tijela, “Supstanca” može postati vrlo zahtjevno i stresno filmsko iskustvo. Tijekom čitavog filma mogu se vidjeti scene neugodne za gledanje (posebno za one kojima horor nije omiljeni žanr), ali ono što slijedi u finalu filma je doista teško riječima opisati. Kraj izgleda kao spoj Cronenberga (“Muha”) i De Palme (“Carrie”), ali, što se brutalnosti i šoka tiče, podignut na puno, puno višu razinu.
Upravo je spomenuti završetak jedan od dva problema zbog kojih “Supstanca” ipak ne zaslužuje najviše ocjene. Šokantno, brutalno, groteskno, rijetko viđeno i krvlju natopljeno finale filma oduševit će poklonike horora, šokirati mnoge koji to nisu, ali takva je završnica u dobroj mjeri zasjenila sve ono što je redateljica ranije u filmu detektirala i prikazala kada je o industriji zabave riječ. Više se pamti horor kraj nego radnja o prolaznosti slave, starenju i načinu funkcioniranja showbusinessa odnosno tretiranju žena poput potrošne robe. Također, film ima previše minuta – čitava je priča mogla biti ispričana u manje minuta i bez skraćivanja šokantnog finala.
Demi Moore je prvo glumačko ime filma – iako je Elisabeth više od desetljeća mlađa od Demi problema nema – glumica je uvjerljiva u svakom trenutku “Supstance”. Od otkaza do potpunog raspada njena je interpretacija najsnažnija ženska glumačka izvedba ove godine i, za sada, je favoritkinja za sve moguće filmske nagrade (dakle, njena zvijezda ne gubi sjaj – može su, bez obzira na to što je Moore zagazila u sedmo desetljeća života). Moore se izvrsno nadopunjuje s Margaret Qualley, mlađom verzijom Elisabeth (Sue je njeno ime). Treba spomenuti i Dennisa Quaida u ulozi Harveyja, producenta čiju je ljigavost redateljica vrlo vješto i uvjerljivo naglasila.
“Supstanca” je film koji progovara o nizu aktualnih tema. Film u kojem je Demi Moore ostvarila možda i najbolju ulogu karijere. Film koji je vizualno atraktivan, dotjeran, ali istovremeno i šokantan za gledanje. Ipak, finale filma i previše minuta “Supstanci” ruše ocjenu i od izvrsnog film redateljice Coralie Fargeat postaje tek dobar uradak u kojem su se glavne teme i ideje, djelomično, utopile u… krvi i fizičkom raspadu glavne protagonistkinje
OCJENA: 7
