REDATELJ: Rupert Sanders
GLAVNE ULOGE: Bill Skarsgard, FKA twigs, Danny Huston, Josette Simon, Sami Boujaila
TRAJANJE: 111 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Crow
”
Remakeovi nisu novost ili nešto što se u Hollywoodu i filmskom svijetu pojavilo nedavno. Naslovi poput “Sedmorice veličanstvenih”, “Stvor”, “Dvanaest majmuna”, “Lice s ožiljkom”… samo su dio uspjelih remakeova iz nešto dalje prošlosti sedme umjetnosti. Čak je i Martin Scorsese osvojio “Oscara” za film “Pokojni” remake južnokorejskog filma (Scorsese nagradu trebao dobiti puno ranije za ostvarenja bolja od “Pokojnih, ali to je već neka druga priča…). Nije problem u remakeovima nego u načinu na koji su oni realizirani – posljednjih godina snimljen je, iz različitih razloga, veliki broj remakeova. Kvantiteta ne znači kvalitetu – malo je recentnih remakeova koji mogu dobiti prolaznu ocjenu (posebno je Hollywood zakazao kada je riječ o remakeovima filmova izvan SAD- poput “Nedodirljivih”, “Tajne u njihovim očima” i “Oldboya”). Trideset godina nakon premijere na red je došao remake filma koji je iz više razloga postao kultni – “Vrana” se vratila i stigla na program svjetskih kino dvorana…
Zbog više razloga nadmašiti “Vranu” iz 1994. godine nemoguća je misija. Film redatelja Alexa Proyasa nastao je prema istoimenom stripu Jamesa O’ Barra – glavni protagonist filma Eric Draven vraća se iz mrtvih. Doslovno – u pokušaju zaštite djevojke Draven je ubijen, ali njegova duša nema mira. Vrana će vratiti Dravena u svijet živih, točnije naš svijet i osvetu je nemoguće izbjeći. Redatelj Alex Proyas stvorio je film dojmljivog mračnog ugođaja u kojem su temeljni motivi ljubav, smrt i osveta – Brandon Lee bio je odličan izbor za glavnog (anti)junaka. Međutim, film je ostao poznat i zbog tragičnog događaja u kojem je stradao Brandon Lee . Mladi je glumac (Lee je u trenutku smrti imao tek 28 godina) preminuo na snimanju što je filmu osiguralo dodatnu dimenziju – film o povratku iz mrtvih u kojem je na snimanju poginuo glavni glumac, zvijezda u usponu, sin poznatog oca koji je također umro mlad. Zbog svega navedenog karizma i kultni status “Vrane” nedostižni su, ali remake je stigao i da vidimo što nova “Vrana” nudi….
U odnosu na film iz 1994. godine, radnja filma redatelja Ruperta Sandersa (Duh u oklopu) donosi niz novih detalja. Dobra je vijest što su redatelj i scenaristi filma odlučili u film ugraditi nove ideje i potražiti određeni odmak od filma snimljenog prije tridesetak godina. Loša vijest? Gotovo ništa u radnji filma ne funkcionira na pravi način. Upravo suprotno – film je (pre)opterećen nebitnim podzapletima koji skreću pažnju s glavnih motiva – ljubavne priče odnosno osvete. Filmu nedostaje suptilnosti, prije svih, u prikazu osvete i nadnaravnog. Redatelj niti jednog trenutka ne uspijeva film podići na višu razinu (ipak je riječ o ljubavnoj priči većoj od života, priči koju niti smrt ne može zaustaviti – mada je ona ponekad u drugom planu) već se događaji nižu bez previše isticanja detalja važnijih za sudbinu glavnih protagonista.
Photo by Larry Horricks/Larry Horricks – © 2022 Yellow Flower LLC.
Filmu nedostaje mračan, noirovski ugođaj (potreban i opravdan zbog radnje) – nekoliko vizualnih bravura ipak je nedovoljno za film u trajanju od gotovo dva sata. Radnja ima nekoliko većih nelogičnosti, čudnovat je i nadnaravni negativac kao i prvi, neuspješni pokušaj osvete Erica Dravena (!!??). Druga prilika je drugačija priča – krvavi obračun u zgradi opere (u kojoj je više plaćenih ubojica nego gledatelja – u čemu je poanta odsječenih glava na pozornici ?) svojevrsna je kombinacija Johna Wicka i Tarantina (“Kill Bill”).
Ipak, najbolnije neuvjerljiv detalj filma je kemija između Erica i Shelly. Oni se upoznaju u centru za rehabilitaciju (ili možda ipak ne?) i tada počinje njihova ljubavna priča. Od prvog trenutka, prve zajedničke scene Billa Skarsgarda i Tahliah Debrett Barnett (britanska pjevačica i plesačica) njihov odnos ne funkcionira – niti jednog trenutka glavni protagonisti neće uvjeriti gledatelja kako je riječ o fatalnoj ljubavi, ljubavi zbog koje se Eric Draven vratio iz mrtvih i poklonio novi život voljenoj Shelly (ona čak ima i prošlost koja nije ugodna, ali niti do kraja razjašnjena). Niz nedostataka filma mogli bi se oprostiti i preskočiti, ali neuvjerljivost ljubavne priče odnosno nedostatak kemije između Erica i Shelly ne može se ignorirati iz jednostavnog razloga. Ljubavna priča trebala je biti temelj novog filma baš kao što je bila i pokretačka snaga filma iz 1994. godine. Međutim, interakcija između pokojnog Leeja i Sofije Shinas funkcionirala je na pravi način…
Ovogodišnja je “Vrana” još jedan remake koji odlazi u brzi zaborav. Malo toga u filmu redatelja Ruperta Sandersa vrijedno je spomena, radnja je kaotična, glumački dvojac, većinom, ne funkcionira i “Vrana”, vjerojatno, neće dugo ostati u razgovorima ljubitelja filma. Osim u trenucima sastavljanja lista najlošijih remakeova….
OCJENA: 3
