REDATELJ: Yorgos Lanthimos
GLAVNE ULOGE: Emma Stone, Willem Defoe, Mark Ruffalo
TRAJANJE: 141 minuta
NAZIV ORIGINALA: Poor Things
“Moramo doživjeti sve. Ne samo ono dobro…”
Prije nekoliko dana objavljene su nominacija za “Oscara” – najviše, trinaest, nominacija dobio je Oppenheimer što i nije (pre)veliko iznenađenje. Još od premijere film Christophera Nolana postao je favorit za sezonu filmskih nagrada. Odmah iza “Oppenheimera” stiže novi film grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa. Iako višestruke nominacije nisu novost kada je u pitanju filmografija grčkog redatelja, (njegov možda i najkonvencionalniji film Miljenica nominiran je u deset kategorija – nagradu je osvojila Olivia Colman za glavnu žensku ulogu), jedanaest nominacija za “Uboga stvorenja” ipak su malo iznenađenje. Čini se kako su glasači odlučili razdrmati dodjelu jer Lanthimos i njegova filmografija (“Uboga stvorenja” ima znatno snažniji redateljski potpis od spomenute “Miljenice”) za neke je (mnoge?) ljubitelje filma preradikalna, bizarna i(li) jednostavno…neshvaćena…
Uz spomenutu “Miljenicu” u filmografiji grčkog filmaša nalaze se, između ostalih, “Očnjak”, “Kinetta”, “Jastog”, “Ubojstvo svetog jelena”... njegovi su filmovi bizarni, uznemirujući, čudnovati, ali drugačiji i idejom, često i realizacijom, posebni. Lanthimos šalje poruke, razotkriva ljudsku prirodu – ponekad koristi crni humor. On se ne želi ulagivati gledatelju već komentirati, razotkrivati i, ponekad, provocirati. Sve navedeno, ali i više od toga može se pronaći u filmu “Uboga stvorenja”.
Inspiraciju za film Lanthimos je pronašao u istoimenom romanu škotskog pisca Alasdaira Graya. Film počinje scenom pokušaja samoubojstva – djevojka kojoj ne znamo ime i ne vidimo lice skače s mosta u rijeku. No, djevojka nije umrla – u život je vraća vrhunski kirurg i znanstvenik doktor Godwin Baxter. Baxter je oživio djevojku, mladu ženu, ali povratak ima cijenu. Bella Baxter (ime koje je Godwin dao djevojci) je resetirana – Bella (ponovo) naučiti….živjeti. Mora naučiti hodati, razgovarati, usvojiti društvene norme – Bella je poput malog djeteta u tijelu žene koja otkriva svijet. Međutim, Bella brzo uči i otkriva svijet, ali i sebe…svoju osobnost u kojoj se, između ostalog, skriva i snažna seksualnost…
Od trenutka objave nominacija ponovo se u centru pozornosti našla Barbie. Iako je film osvojio osam nominacija prigovara se izostavljanje Margot Robbie i redateljice Grete Gerwig iz kruga nominiranih. Jedini prigovor koji je opravdan je Margot Robbie – u precijenjenom, korporativnom filmu koji je popularnost Barbie (uz dodatak feminizma i prikazu muškaraca u, većinom, negativnom kontekstu) vješto iskoristio i napravio ono što je bio najvažniji cilj (postati kino hit i zaraditi što više milijuna na kino blagajnama – legitimno i normalno, ali ništa više od blockbustera “Barbie nije) Robbie doista blista, njena je interpretacija zaslužila nominaciju no nominaciju je, možda i nagradu, Robbie zaslužila i za nastup u Babylonu, ali je i tada ostala neopravdano zaboravljena. Ono o čemu se (pre)malo priča je Emma Stone i njen nastup u “Ubogim stvorenjima”. Filmu koji se na pravi način bavi feminizmom, zamkama patrijarhata i nizom drugih socijalnih pa i političkih tema.
Radnja filma zapravo je putovanje Belle Baxter u kojem ona upoznaje svijet, ali i svijet upoznaje Bellu. Bellino otkrivanje svijeta te vlastitog identiteta, ali i prošlosti prati nekoliko muških likova. Svaki od njih predstavlja određen dio njene životne priče – doktor Baxter očinska je figura, spasitelj koji je pokušao planirati Bellinu budućnost, ali je shvatio kako djevojku treba pustiti. Max je programiran za budućeg supruga – pristojan, obrazovan i pomalo sramežljiv muškarac koji se ne može nositi s Bellinim temperamentom i željom za otkrivenjem (tako je u početku filma – priča se dramatično mijenja u finalu filma). Oni su na neki način pozitivni dio Belline priče. No, ključ filma kada je o feminizmu i ženskoj ravnopravnosti riječ je u rukama samodopadnog, umišljenog, razmaženog ali i, kako vrijeme odmiče nemoćnog i ubogog prvog ljubavnika Belle Baxter, Duncana Wedderburna. Wedderburn je personifikacija muškaraca koji žele na svaki način kontrolirati i, koliko je moguće, ženu odvojiti od vanjskih utjecaja. Onemogućiti ih, nikako podržati, u želji za uspjehom i napretkom. Privatno ili poslovno, sasvim je svejedno. Ispod površine samouvjerenog zavodnika krije se sitna duša opterećena vlastitim egom koja će u trenucima nemoći učiniti sve kako bi uništio Bellu. U finalu filma pojavit će se i četvrti muškarac važan za Bellu – o njemu ništa više u tekstu saznati nećete jer bi previše otkrio o radnji. On je oličenje nasilnika kojeg je redatelj Lanthimos posebno kaznio…
Bellino uskrsnuće puni je krug od odrasle osobe koja (ponovo) mora naučiti sve o životu do zrele iskusne žene koja je prošla…dug i prepun iskušenja. Ne, nije Bella prikazana kao savršena, bezgrešna osoba, ali njeni su postupci spontani i logični s obzirom na njeno stanje. Ona pokušava razumjeti svijet oko sebe iako će u trenucima punom snagom udariti u zid realnosti kada shvati detalje o svijetu u kojem živi. Feminizam i prava žena nisu jedini detalji kojima se Lanthimos bavi – iako je radnja smještena u prošlost teme kojih se, u većoj ili manjoj mjeri, Lanthimos dotaknuo aktualne su i danas. Uz spomenuti feminizam, prava žena i patrijarhat kao utočište muškaraca koji se ne mogu nositi sa ženinim ambicijama i(li) uspjehom u fokusu su klasne razlike, oholost bogatih… također, veliku je pažnju Lanthimos posvetio i seksualnosti. Kako kod Belle tako i licemjerje društva koje, na površini, teško podnosi Belline iskrene komentare o seksu, ali ispod te površine kriju se…
“Uboga stvorenja” je film nabijen seksom, ali i humorom. Bellina dječja naivnost i otkrivanje svijeta izaziva niz komentara koji, ne samo da su duhoviti te ispunjeni crnim humorom, već i izvrsno pogađaju u srž stvari. Bez obzira o kome se radi.
Film je ispunjen redateljevim minijaturama, ekshibicijama – vizualnost je važna i pojedine scene izgledaju kao umjetnička slika, ponekad raznobojna, ponekad ispunjena teškim, olovnim bojama. Scenografija i kostimografija izvrsno pogađaju mjesto radnje i okolnosti u kojima se protagonisti filma nalaze. Treba spomenuti i osebujnu glazbu koja prati Belline pustolovine. Da, Lanthimosova režija je (ponovo) ekscentrična i drugačija – originalna i intrigantna. Posebno u usporedbi s većinom recentne kino ponude.
Posebno poglavlje priče o filmu su glumačke izvedbe. Emma Stone kao Bella Baxter je senzacionalna – riječ je o najzahtjevnijem i najhrabrijem izazovu u karijeri mlade glumice u kojem je Stone Briljira. Ona je glavna pokretačka snaga filma o kojoj je zapravo i ovisio uspjeh “Ubogih stvorenja”. No, nije Stone jedina – Willem Defoe sjajan je izbor za doktora Baxtera – iznimno uvjerljiv, ciničan i karizmatičan. Također, Mark Ruffalo izvrsno portretira Duncana Wedderburna, slabića obučenog u odijelo naizgled samouvjerenog zavodnika.
Teško je nabrojati sve vrline i razloge za gledanje “Ubogih stvorenja” – riječ o najboljem filmu grčkog redateljskog čudaka Yorgosa Lanthimosa, briljantnoj ulozi karijere Emme Stone i sjajnim nastupima Willema Defoea te Marka Ruffala. “Uboga stvorenja” je ekscentričan i neobičan film baš kao i njegov redatelja, ali i film koji se bavi mnogim aktualnim temama na pravi način i zadire duboko ispod površine ljudske prirode. Film za nagrade, ali i film koji je nagrada za posjetitelja ili posjetiteljicu kino dvorane koji su odlučili pogledati “Uboga stvorenja”.
OCJENA: 10