REDATELJ: Peter Sohn
GLASOVI: Tea Harčević, Paško Vukasović, Sven Medvešek, Mirela Brekalo, Iva Mihalić, Filip
Riđički, Tereza Kesovija, Duško Ćurlić, Petar Grašo
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Elemental
Animacija je jedna od najljepših mogućih podloga za stvaranje višeslojne komunikacije s raznolikom publikom. Animacija nam daje priliku da, kroz potpuno neočekivane likove u fantastičnim mjestima, uspostavimo vezu s našim stvarnim svijetom i njegovim posebnostima, podjednako dobrim i lošim. Dobar animirani film te konotacije i poruke sakrit će kvalitetnim likovima i dubinski razrađenim scenarijom koji nas istovremeno zabavlja ali i tjera na razmišljanje. Umjetnost animiranog filma na Zapadu najjača je kada gledatelju, poglavito onom mlađem, pristupa nježno i s iskrenom željom da mu pokaže suptilan putokaz vrijednosti koje treba njegovati. Najposlije, kvalitetan animirani film pomno će paziti na svoju univerzalnost, upravo zbog svoje bezgranične moći, ali i lakoće pri odabiru funkcije koja će nam prenijeti poruku; od ljudi, životinja i magičnih stvorenja sve do svakodnevnih predmeta i antropomorfiziranih pojava u prirodi.
Posljednji zajednički projekt Disneyja i Pixara Elementi (Elemental) tek je djelomično iskoristio potencijal. Kroz nešto manje od dva sata trajanja, Elementi su na trenutke djelovali kao hrabar projekt koji ima smjelosti dostaviti nešto novo. Nažalost, takvih je trenutaka zaista malo, a većina filma sastoji se od prožvakanih i već viđenih motiva koji samo dodatno potvrđuju kreativnu krizu u koju je zapao Pixar. Kao da to po sebi nije dovoljno, Elementi u pojedinim scenama prilično naivno i otvoreno upadaju u zamku modernog američkog politikantstva, čime u potpunosti razbijaju i ono malo magije što su uspjeli izgraditi.
Priča u Elementima prilično je neoriginalna, što ne mora nužno biti loša stvar. Kroz film pratimo događaje u mističnom Element Gradu, naselju u kojemu žive četiri središnja elementa; vatra, voda, zemlja i zrak. Na početku radnje pratimo dolazak vatre u naseljeni Element Grad. Vatreni su prilično negostoljubivo prihvaćeni u Element Gradu te su natjerani na život izvan urbanog naselja. U slučaju da alegorija nije bila dovoljno jasna, Elementi će nekoliko puta, kroz razne audiovizualne metode, naglasiti tko bi trebali biti Vatreni, a tko Vodeni.
Kako u ovakvim filmovima obitelji predstavljaju čitave zajednice, i ovdje sve što treba znati o Vatrenima saznajemo preko glavne junakinje Iskre (Tea Harčević) i njenog tvrdoglavog oca Žarka (Sven Medvešek). Žarko i njegova obitelj vode mali dućan s vatrenim proizvodima u Vatrokvartu, naselju izvan Element Grada. Žarko žarko želi da dućan jednoga dana pređe u ruke njegove kćeri, no Iskra nikako ne uspijeva opravdati njegovo povjerenje, ponajviše zbog naglog temperamenta. Igrom slučaja, Iskra jednoga dana nalijeće na Valeta (Paško Vukasović), mlađahnog Vodenog inspektora cjevovoda, a između para događa se gotovo istovremena kemija koja potom postaje jedan od nositelja radnje. Osim što će morati prebroditi brojne prepreke, Iskra i Vale morat će naučiti voljeti jedno drugog na zdrav i siguran način, što neće biti nimalo lak zadatak. Kada bi se Elementi temeljili na kompleksnijoj razradi ljubavi koja izrasta iz različitosti, mislim da bi konačan proizvod bio znatno bolji.
Foto: Pixar
Nažalost, ni Vodeni nisu lišeni nekih jeftinih stereotipizacija koje se provlače u stvarnom svijetu, pa su tako oni mahom bogati, povlašteni, prilično nježne i plahe naravi te općenito djeluju kao križanac umjetnički nastrojenih duša i bogatih dokonih snobova. Također, u filmu postoji i jedna scena u kojoj se, na dosta banalan način, spominju i likovi drugačije seksualne orijentacije. Nevezano za ičije stajalište ili svjetonazor ovakve aktualne društvene teme zahtijevaju nemalu dozu suptilnosti i radnje posvećene njima, pogotovo u filmovima koji su prije svega namijenjeni djeci. Jednostavno, neke stvari u Elementima djeluju prisilno ubačene i kao gledatelj često sam imao osjećaj da film uopće ne komunicira sa mnom već s nekim sasvim desetim, daleko izvan svijeta kinodvorane.
Odnos Iskre i Valeta baziran je na klasičnoj, klišejiziranoj priči o sudaru mladih iz suprotnih svjetova. Tema filma o ljubavi koja ne poznaje granice ma koliko lijepa i moćna bila, ispričana je milijun puta, no to ovdje nije najveći problem. Glavne mane Elemenata izravno se tiču neodređenosti, čak i lijenosti u prikazu određenih likova, a svakako im ne pomažu ni neprestane upadice o političkoj svijesti koju pokušavaju usaditi gledatelju. Primjerice, o Biljnim i Zračnim likovima u filmu nema niti jedne jedine riječi, zbog čega mi ostaje nejasno zašto su film uopće bazirali na sva četiri elementa. U gotovo dva sata Biljni i Zračni likovi imat će sveukupno desetak linija teksta, svedenih na lijene šale ili uvodna upoznavanja, što prilično upada u oko. Tim više što je, barem estetski, Element Grad prikazan kao zbilja prekrasno, raznoliko i mistično mjesto. Doduše, riječ je o vrlo očitoj kopiji Zootropole pa nisam siguran koliko su pohvale uopće zaslužene, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da su neki kadrovi gotovo preslika Disneyjevog filma iz 2016. Dok za izgled Element Grada imam riječi hvale, isto ne mogu reći za modele likova. Prilično je nezahvalno napraviti vjerodostojne, a opet šarmantne verzije elemenata, no u nekim scenama modeli su mi izgledali pomalo ružnjikavo. Pomalo tužno, no ni ovdje nije riječ o originalnom dizajnu jer Disney i Pixar motivaciju za estetski dojam Vatrenih očito su posudili od Hayaoa Miyazakija i njegovog vatrenog lika iz filma “Pokretni dvorac”.
Dok se takve stvari još i mogu oprostiti, zaista je teško shvatiti iz kojeg razloga je čak i Vodenim protagonistima uskraćena dublja karakterizacija. Primjerice, preko nekoliko puta gledat ćemo i slušati Vatrene kako opisuju svoje teško odrastanje i dolazak u Element Grad (što je ionako tema filma), ali o smrti Valetova oca saznat ćemo kroz, ne pretjerujem, dvije usputne replike!
Teško se oteti dojmu kako su Elementi prvotno trebali biti znatno drugačija priča, no u nekom trenutku odlučili su prekopirati radnju vlastitog filma i u svoj scenarij istovremeno ubaciti nekoliko posve različitih elemenata, s vrlo lošim rezultatom.
Ipak, nisu Elementi kolosalan promašaj i ne gledatelj ne mora strahovati da će vas obiteljski odlazak u kinodvoranu trajno oštetiti. Još uvijek je to vrhunska produkcija s relativno dobrim humorom i scenarijem koji na trenutke uspijeva izmamiti pokoju emociju.
Najveći problem Elementa je činjenica kako film bjelodano pokazuje ozbiljan stvaralački zastoj u najvećim Zapadnim animiranim tvornicama snova.
Ocjena: 6/10
Tekst napisao: Dominik Vadas
