REDATELJ: Damien Chazelle
GLAVNE ULOGE: Margot Robbie, Brad Pitt, Diego Calva, Jean Smart,
TRAJANJE: 189 minuta
“It’s written in the stars. I am a star.” – Nellie LaRoy
Nakon što su zatvaranja zbog pandemije korona virusa postala prošlost, filmska se industrija počela polako, ali sigurno oporavljati. Nakon brojnih odgoda nastalih kao posljedica zatvaranja kino dvorana, situacija oko datuma kino premijera se stabilizirala, prošla je godina bila (prva?) godina oporavka. Suočeni s neviđenom, globalnom krizom, ali i snažnom konkurencijom streaming servisa filmaši, u ovom slučaju redatelji, odlučili su, svaki na svoj način, pomoći povratku ljubitelja filma u kino dvorane. Christopher Nolan ozbiljno se naljutio na odluku “Warnera” zbog koje je vrijeme između kino premijere filma i njegovog pojavljivanja maksimalnog smanjeno (45 dana je prošlo od premijere novog Batmana – film je, nekoliko tjedana, istovremeno bio na kino programu i ponudi streaming servisa). Odluka šefova “Warnera” glavni je razlog zbog kojeg je Nolan prekinuo suradnju sa spomenutim studijom te novi projekt realizirao za “Universal” (o Oppenheimeru je riječ). Steven Spielberg, Sam Mendes i Damien Chazelle nisu se odlučili na drastične mjere poput Nolana već su snimili filmove o filmovima. O filmu kao umjetnosti, strasti, izvoru inspiracije, načinu života, zabavi, razlogu povezivanja ljudi te kino dvoranama kao najboljem i najljepšem mjestu za doživljaj sedme umjetnosti Spielberg je progovorio u Fabelmanovima , Sam Mendes u “Carstvu svjetlosti” (koji se uskoro očekuje u kino ponudi) dok je Damien Chazelle (La La Land ) odu filmu ispisao u “Babylonu”….
Većina radnje filma smještena je u Hollywoodu između 1926. i 1932- godine. Chazelle je odabrao navedene godine iz nekoliko razloga – najveći od njih je filmski veliki prasak – prijelaz s nijemog na zvučni film. Vrijeme velikih promjena, vrijeme u kojem su neke filmske nestajale, neke nove su rođene dok neke nisu mogle podnijeti gubitak zvjezdanog statusa…
Ipak, koliko god radnja bila ograničena u spomenutim godinama, “Babylon” je svevremenska priča o filmu i filmskim zvijezdama. Dva detalja izvrsno potvrđuju takvu redateljevu ideju – prvi je briljantno napisan i režiran razgovor između novinarke Elinor St. John (Jean Smart) i posrnule filmske zvijezde Jacka Conrada (Brad Pitt) u kojem se, između ostalog, naglašava prolaznost ljudskog faktora u Hollywoodu jer show must go on. Prolaznost je nemilosrdna i neizbježna, ali djela (filmovi) ostaju za vječnost.
Drugi detalj je epilog filma, posljednji trenuci “Babylona” u kojima Chazelle daje posvetu brojnim filmovima i filmašima – epilog nije toliko efektan kao što je “La La Landu”, ali je kratki presjek filmova različitih žanrova iz različitih vremena Hollywooda. Od “Terminatora 2” do Godarda i Bergmana sve do “Avatara”… U finalu filma Chazelle je istrgnuo, prikazao tek mali dio povijesti kako bi se naklonio sedmoj umjetnosti. Prošlosti, sadašnjosti…ali i budućnosti.
Za razliku od “La La Landa” (određene, istina male, sličnosti postoje – prije svih glavni protagonisti gladni uspjeha) koji je lijepa, raznobojna, oku i uhu ugodna filmska priča, “Babylon” prikazuje naličje Hollywooda i cijenu uspjeha. U redu, “La La Land” nema u potpunosti sretan završetak, ali u odnosu na “Babylon” riječ je o laganom i nevinom filmu.
Foto: Paramount Pictures
Već u uvodnim minutama “Babylon” šokira gledatelja prizorima kakvi dugo nisu viđeni u današnjem Hollywoodu. Šokantnost i žestina “Babylon” nastavlja se prikazom divlje i razvratne zabave na kojoj je gledatelj suočen s vrlo direktnim i eksplicitnim porocima Hollywooda. Chazelle prikazuje, suprotno nekim mišljenjima, kako ni vrijeme u kojem film nije imao zvuk, vrijeme prije skoro stotinjak godina nije bilo nevino niti moralno. Tvornica snova uvijek je imala divlju crtu – crtu razvrata, bluda i korištenja opijata svih vrsta. Mijenjaju se imena i protagonisti, ali navike ostaju iste. Show Must Go On...
Šokantne i potpuno neočekivane scene (koliko god bile degutantne i iznenađujuće) u potpunosti odgovaraju radnji filma. Uvodne minute filma gledatelju pokazuju što može očekivati u ostatku filma. Chazelle ne uljepšava stvari i ne želi se ulagivati publici – on udara snažno i bez kompromisa. Cijena slave za protagoniste koje pratimo je velika – neki se ne mogu pomiriti s gubitkom slave, neki ne mogu, ali i ne žele pobjeći od sudbine – jedina šansa za normalnim životom je… pobjeći iz tvornice snova. Prije ili kasnije. Da, “Babylon” je hrabriji i drugačiji od većine recentne ponude koja dolazi iz Hollywooda. Razlog više za gledanje novog filma Damiena Chazella.
U trenucima “Babylon” je kaotičan i nervozan, ali takav histeričan ritam filma u potpunosti odgovara detaljima u radnju (spomenuta zabava, scene sa snimanja filma, prvi trenuci u kojima se glumci susreću sa zvučnim filmom….). Kadrovi “Babylona” ponovo su atraktivni i raskošni, montaža je izvrsna… film je, u trenucima, doista spektakularan. Ne, nije “Babylon” bez mana – prije svega film ima previše minuta koji ponekad usporavaju histerično zabavan, ali i zanimljiv ritam filma.
Glumačka ekipa filma je izvrsna. Margot Robbie kao Nellie LaRoy prikazuje sve one talentirane glumačke zvijezde koje nisu povukle kočnicu – žive brzo, uzimaju sve i…odlaze mlade. Robbie je izvrsna u ulozi provokativne i poročne, ali beskrajno talentirane glumice koja želi sve i odmah. Bez čekanja. Ima nešto metafilmski u njenoj interpretaciji – oslikavajući talent divlje Nellie, Robbie pokazuje i vlastitu glumačku moć. Brad Pitt je ležerno uvjerljiv u interpretaciji filmske zvijezde tragične sudbine (Pitt sigurno neće doživjeti sudbinu Jacka Conrada). Diego Calva kao Manny Torres ipak je za oktavu-dvije slabiji u ulozi Mannyja Torresa. Od sporednih uloga treba spomenuti Tobeyja Maguirea u ulozi Jamesa McKaya (lik koji podsjeća na povezanost kriminala i Hollywooda) i spomenutu Jean Smart….
“Babylon” je, nažalost, loše prošao na američkim kino blagajnama. Ipak, slabi rezultati nisu (pre)veliko iznenađenje – riječ je o drugačijem filmu kakvi se danas rijetko, vrlo rijetko snimaju u Hollywoodu. Slabi kino rezultati ne mogu potamniti činjenicu kako je riječ o kaotičnoj, šokantnoj istovremeno i emotivnoj u trenucima i spektakularnoj posveti filmu i svima koji su na bilo kakav način povezani sa sedmom umjetnošću. Film o filmu, film o prošlosti u kojoj se zrcali filmska sadašnjost, ali i budućnost….
OCJENA: 9
Meni je film remek djelo. Oda fimskoj industriji i ljudskim snovima, uz prikazivanje svog naličja industrije i prolaznosti slave. Muzika je fascinantno dobra. Sve nazovi “degutatne” scene su u funkciji priče i radnje a humor je vrhunski. Gotovo sve i jedna uloga ima svoj “solo” tj malu glumačku bravuru. Traje preko tri sata, ali nisam ni malo zažalio. To što nije dobro prošao na blaganama nema veze. Film Cloud Atlas 2013 godine nije zaradio puno, nije bio ni u kakvoj konkurenciji za oskara te godine (jer je nezavisna produkcija i nije se ukopio u žurku producentskih kuća) ali je daleko najbolji film tog doba i pravo remek djelo.