REDATELJ: Paul Thomas Anderson
GLAVNE ULOGE: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits,
TRAJANJE: 133 minute
“Nikada nećeš biti veća faca od mene.” – Alana
Prošlo je dvadeset i pet godina od redateljskog prvijenca američkog filmaša Paula Thomasa Andersona. Film “Teška osmica” (pod tim se naslovom film pojavio u domaćim videotekama, originalan naslov glasi “Sidney”) najavio je veliku redateljsko-scenarističku karijeru koja je potvrđena već iduće, 1997. godine filmom “Kralj pornića” (“Boogie Nights”). Anderson je snimio ukupno osam filmova i živi svoj film – trendovi Hollywooda, nastavci i prednastavci nisu predmet njegova interesa – autor gradi vlastiti filmski svijet snažnim pričama, izvrsnom režijom i moćnim glumačkim izvedbama. Njegovi su filmovi osvojili brojne nagrade (Anderson je nominiran za “Oscara” osam puta, ali još uvijek nije osvojio zlatni kipić ) – u njima nastupa creme de la creme kada je riječ o glumačkim imenima. Anderson je, primjerice, uz Jima Sheridana, redatelj koji je uspio angažirati umirovljenika Daniela Day-Lewisa na više projekata (“Bit će krvi”, “Fantomska nit”), pokojni Phillip Seymour Hoffman nastupio je u pet njegovih filmova (podatak koji nije nevažan i za “Licorice Pizzu” – o tome kasnije u tekstu), Joaquin Phoenix je ostvario neke od najboljih izdanja upravo u njegovim filmovima….Međutim, Anderson u odabiru glumačke ekipe često zna iznenaditi – npr. nastup u “Kralju pornića” najbolje je glumačko ostvarenje Marka Wahlberga dok je u filmu “Pijani od ljubavi” nagovijestio kako Adam Sandler nije samo komedijaš već i materijal za ozbiljne uloge (potvrda je stigla 2019. godine s premijerom filma Uncut Gems ). Nakon nešto manje od četiri godine Anderson je ponovo u akciji – “Licorice Pizza” naslov je devetog filma directed by Paul Thomas Anderson…
“Licorice Pizza” je najosobniji i najintimniji redateljev film. U radnju, priču filma (Anderson je, kao što je slučaj sa svim njegovim filmovima, i scenarist “Licorice Pizze”) utkane su redateljeve uspomene na djetinjstvo (više) kao i tinejdžerske dane (manje). U kojoj mjeri nije poznato, ali “Licorice Pizza” lagano podsjeća na “Američke grafite” ili recentniji Bilo jednom u Hollywoodu Quentina Tarantina koji se u detaljima filma također prisjetio djetinjstva. “Licorice Pizza” također emitira nostalgične vibracije i šarmantno je podsjećanje na prošla vremena – riječ je o sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, točnije godina u kojoj se radnja filma odvija je 1973….
Slučajni susret u dolini San Fernanda (mjesto rođenja velikog broja filmova) okidač je za radnju – petnaestogodišnji, samopouzdani Gary tijekom fotografiranja upoznaje desetak godina stariju Alanu. Gary je oduševljen Alanom i poziva je na večeru – ona isprva odbija, ali kasnije pristaje. Iako je dječak oduševljen Alanom (Alana, također, nije hladna na mlađahnog udvarača) oni postaju samo prijatelji i vrijeme koje dolazi pokazat će koliko je dug i nepredvidljiv put od prijateljstva do… priznanja vlastitih osjećaja i prave ljubavi.
“Licorice Pizza” je poput stranica istrgnutih iz spomenara – osim susreta Alane i Garyja (koje mijenja njihove živote) ništa u filmu ne počinje niti će završiti. Nema strogih dramskih elemenata (uvod, rasplet…) već je riječ o fragmentu života dvoje mladih, usponima i padovima u njihovom odnosu i pozadini koja otkriva detalje iz vremena u kojima se radnja filma odigrava.
Foto: Editus
Ljubavna priča glavni je motiv filma. Ljubavna priča koja potvrđuje kako se suprotnosti privlače – razlika u godinama je, s obzirom na dob protagonista, prilično velika i utječe na odnos između Garyja i Alane. On je mlađahni glumac i bez obzira na mlade godine ima snažnu poduzetničku crtu (jer nekako treba ostvariti američki san). Garyja, za razliku od Alane, ne opterećuju obiteljski odnosi. Alana je dio velike patrijarhalne obitelji, želi pobjeći od takvog života. Za razliku od Garyja ona prati političko-društvene događaje i želi nešto promijeniti, pomoći kako bi svijet postao bolje mjesto. Suprotnosti se privlače, ali to ne znači da je put do priznanja ljubavi (sebi, ali i osobi koju vole) jednostavan i brz…
„Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu.” – Paul Thomas Anderson
Baš kao što se često u životu događa Alana i Gary zbog raznih razloga ne znaju, ne žele ili jednostavno ne mogu priznati sebi i svijetu osjećaje koje imaju jedno prema drugom. Anderson je glavne protagoniste prikazao nesigurnim u vlastite osjećaje, daleko od filmske savršenosti – nekako ljudskima sa svim manama i vrlinama. Njihovi postupci nisu uvijek simpatični i gledatelju dragi, ali su opipljivo životni jer ponekad nije lako priznati (ili otkriti) da je ono što tražimo pored nas (u slučaju filma “Licorice Pizza” o ljubavi je riječ) i uvijek je tamo bilo. Samo je trebalo shvatiti i priznati osjećaje….
Alana i Gary sjajno funkcioniraju, njihova je interakcija izvrsna bez obzira u kojoj je fazi njihov odnos. Intenzitet njihovih emocija Anderson prikazuje na različite načine (možda je najsnažniji trenutak tišina nakon uspostave telefonskog poziva), ali Alana i Gary su uvijek….uvjerljivi i, često, zabavni. Zasluge za dojam koji glavni likovi ostavljaju pripadaju glavnim glumcima – Alani Haim i Cooperu Hoffmanu. Niste čuli za njih? Ništa čudno – ovo je njihovo prvo pojavljivanje na filmu i priča oko njihovog angažmana je vrlo zanimljiva i pokazuje sjajan redateljski nerv Andersona kada je o izboru glumaca riječ. Glavna ženska uloga pripala je američkoj glazbenici Alani Haim (Anderson je glavni ženski lik filma napisao baš za nju) s kojom je redatelj surađivao ranije snimajući spotove za njene pjesme. Izbor za glavnu mušku ulogu pripao je Cooperu Hoffmanu, sinu pokojnog Phillipa Seymoura koji je, kako je spomenuto ranije u tekstu, nastupio u pet redateljevih filmova i koji je bio kućni prijatelj Paula Thomasa Andersona. Glavni glumci sjajno funkcioniraju, njihova je interakcija izvrsna – ovakvi debitantski nastupi već dugo nisu viđeni. Treba spomenuti kako su odlična glavne glumačke izvedbe začinjene zabavnim epizodama dobro nam poznatih glumačkih imena (Bradley Cooper, Sean Penn….).
Anderson je kroz niz detalja rekonstruirao sedamdesete godina prošlog stoljeća. Scenografija kao i kostimografija oživljavaju prošla vremena i dio su priče o Alani i Garyju. Redateljeva režija je ponovo nadahnuta, ispunjena sugestivnim kadrovima (izrazi lica glavnih protagonista često govore o njihovim emotivnim stanjima), vizuali su estetski dotjerani i atraktivni, dijalozi zanimljivo i zabavno napisani. Nakon nekoliko čistih drama Anderson u novom filmu kombinira uspješno kombinira dramu i komediju. Spomenuti treba i soundtrack filma koji je u duhu sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
“Licorice Pizza” je romantičan, melankoličan, nostalgičan, šarmantan, sjajno režiran film s vrhunskim glumačkim izvedbama koji potvrđuje Paula Thomasa Andersona kao jednog od najvažnijih i najboljih filmaša današnjice. “Licorice Pizza” je povratak u prošlost, film sa srcem i dušom, te kroz prijateljsko- ljubavnu priču Alane i Garyja prikazuje neka druga vremena. Ne samo filmska….
OCJENA: 9
Odgovori