Naslovnica Aktualno RECENZIJA: ISTINA O MOM BRATU – demonstracija glumačke moći Marka Ruffala

RECENZIJA: ISTINA O MOM BRATU – demonstracija glumačke moći Marka Ruffala

179
1
Photo: HBO

AUTOR SERIJE: Derek Cianfrance, Wally Lamb

GLAVNE ULOGE: Mark Ruffalo, John Procaccino, Melissa Leo, Rosie O’Donnell, Archie Panjabi, Imogen Poots, Michael Greyeyes, Kathryn Hahn

TRAJANJE: 6 epizoda

NAZIV ORIGINALA: I Know This Much Is True

UPOZORENJE: Tekst sadrži i otkriva detalje o radnji serije.

“Stari grijesi bacaju duge sjene.”

Amerikanac Derek Cianfrance zanimljiv je filmaš. Nakon realizacije više dokumentaraca i kratkometražnih filmova godine 2010 Cianfrance režira kod publike i kritike zapaženi “Blue Valentine” kod nas preveden kao “Tužna veza” (prijevod filma ujedno je i blagi spoiler ). “Tužna veza” (Ryan Gosling i Michelle Williams u glavnim ulogama) bio je pravi početak redateljev karijere – ujedno je i predstavio teme kojima se Cianfrance želi baviti u budućim projektima. Ljubav – njen postanak, postojanje i prolaznost, obitelj, djeca, odgovornost i briga prema članovima obitelji, dobri i(li) obični ljudi koji zbog ljubavi i obitelji donose pogrešne odluke…sve navedeno (ali i više od toga) može se pronaći u redateljevim filmovima. Spomenute teme mogu se pronaći u filmovima nakon “Tužne veze” – prvi je Grijesi očeva iz 2012. godine (Ryan Gosling, Eva Mendes, Bradley Cooper, Mahershala Ali…). Drugi je Svjetlo između oceana (Alicia Vikander, Michael Fassbender, Rachel Weisz) premijerno prikazan 2016. godine. Nakon filmova Cianfrance se, poput mnogih njegovih kolega-redatelja, okušao u svijetu serija. S obzirom na tematiku spomenutih filmova, Cianfrance je idealan izbor za autora i redatelja mini serije “Istina o mom bratu” inspirirane književnim predloškom Wallyja Lamba…

Radnja serije počinje 1990. godine. Prvi je dan desetog mjeseca u Connecticutu – obično, normalno popodne u knjižnici “Tri rijeke” pretvorit će se u horor. Pred desecima svjedoka Thomas Birdey odsjeći će vlastitu šaku. Thomas boluje od paranoidne shizofrenije i njegov je samoranjavanje žrtva zbog društva u kojem živi.

“Vrijeme nam otkucava. Ogrezli smo u pohlepi i duhovnoj prljavštini. Sad ćemo platiti.” – dan prije samoranjavanja Thomas govori bratu blizancu Dominicku. Upravo će Dominick prvi stići u bolnicu – Thomas preklinje brata da ne dopusti doktorima prišivanje šake jer će ponovo učiniti isto. Dominick odbija potpisati dozvolu za operaciju i Thomas zauvijek ostaje bez dijela tijela. Samoranjavanje je preživio, ali borba za Thomasa tek počinje. Zbog težine ozljede i potencijalne opasnosti za sebe, ali i za okolinu Thomas je smješten na odjel ludnice gdje nema posjeta, mjesto gdje ga niti Dominick ne može posjetiti. Tamo će ostati najmanje mjesec dana….

Photo: HBO

Thomasovo samoranjavanje uvod su u priču o obitelji. Priču o obitelji Birdsey koja je proteže kroz više desetljeća gdje je glavni protagonist i narator Dominick Birdsey. Dominick i njegova teška sudbina u fokusu su priče – oko njega su posloženi ostali likovi serije, većinom je riječ o članovima obitelji, familiji s naglaskom na Dominickov odnos s Thomasom.

Ono što gledatelja očekuje tijekom gledanja serije potpuno je neočekivano i rijetko se može sresti čak i u vrijeme kada je ponuda serija velika i raznovrsna. “Istina o mom bratu” drama je s velikim D – rijetko viđena priča o životnim iskušenjima (prije svih) čovjek (Dominick) zatim i čitave obitelji (Birdsey – majke i oca Dominicka i Thomasa, ali i Dominickove obitelji). Iskušenja i životne tragedije koje možemo vidjeti u seriji teške su, iznimno potresne i prikazane s nevjerojatnom uvjerljivošću. Poput Dominicka (i ostalih likova serije) gledatelj je na velikim iskušenjima i nije jednostavno gledati sve ono što se u seriji događa, ali nemoguće je od “Istine od mome bratu” odustati. Razloga za gledanje je previše.

Postoje ljudi za koje kažemo kako ih život nije mazio. Za članove obitelji Birdsey spomenuta je izreka točna. Izuzev Dominicka – njega život udara u glavu nekoliko puta. I ne želi odustati. Tragedije i životni problemi s kojima se Dominick mora nositi nije jednostavno gledati – kamoli nositi se s njima. Briga za bolesnog brata, očuhovo zlostavljanje, smrt djeteta, razvod….problemi su koji razaraju i usmjeravaju Dominickov život. Život koji je obojio radnju serije tamnim, mračnim tonovima. Ipak, unatoč zahtjevnim i, često potresnim, životnim situacijama s kojima nas Cianfrance suočava malo je onih koji će odustati od gledanja serije prije odjavnih rečenica posljednje epizode. Napraviti pauzu, odmoriti se kako bi sredili dojmove ili razmisliti o pogledanom – svakako, ali odustati od priče o obitelji Birdsey…. nikako.

Nevjerojatna je uvjerljivost kojom Cianfrance prikazuje događaje i portretira likove serije. Od prvih trenutaka gledatelj se povezuje s likovima (najviše s Dominickom, ali ne može ignorirati ostale) stvara empatiju i reagira na njihove sudbine i postupke. Iako nitko od gledatelja ne dijeli onako tešku sudbinu glavnog protagonista ipak pronalazi sebe – život je satkan od lijepih i teških trenutaka (one lijepe često ne znamo dovoljno cijeniti dok ne dođu crni dani). Teški trenuci rastanaka, odlazaka najbližih članova obitelji ili demoni i tajne prošlosti koji nas proganjaju. Trenuci s kojima se moramo nositi koliko god teret bio težak, kompliciran. Neizdrživ. Nositi se moramo radi nas samih, ali i zbog ljudi iz našeg okruženja. Ljudi koje volimo. Koje trebamo i koji nas trebaju. Jer život, uvijek, ide dalje.

Photo: HBO

“Istina o mom bratu” serija je kompleksnog sadržaja. Nevjerojatna je činjenica da Cianfrance svaki sloj koji dotakne, svako razdoblje obitelji Birdsey prikazuje na jednako zanimljiv način. Bez obzira koliko minuta posveti određenom događaju serija ne pati od neujednačenosti i praznog hoda. Uz obiteljske odnose Cianfrance je uspio događajima dodati društveno-politički kontekst vremena. Rat u Vijetnamu utječe na Thomasa i Dominicka u tinejdžerskim danima – Bush i njegova politika aktualni su tijekom njihovih odraslih godina.

Serija je izvrsno režirana – boje su, često sumorne (prate jednako sumorne detalje priče), krupni kadrovi čitaju emocije s lica protagonista. Nekoliko, zapravo više od nekoliko redateljskih minijatura zaslužuje posebnu pažnju. Npr. minute u kojima Thomas govori o zlostavljanju u ludnici ili trenuci kada Joy govori Dominicku o svojoj trudnoći (uz zvukove pjesme “Drive”) pripadaju među najbolje serijske trenutke snimljene u ovom stoljeću.

Posebno poglavlje priče o uvjerljivosti serije odnosi se na glumačku ekipu. Mark Ruffalo nije anonimac niti glumac koji u karijeri nema dojmljiva glumačka izdanja. Međutim, glumčeva izvedba u seriji “Istina o mom bratu” pripada jednoj od nekoliko najboljih viđenih posljednjih godina. Ruffalo je za potrebe serije morao nabaciti dvadesetak kilograma – Thomas je nešto teži od brata Dominicka. Cianfrance čitavo vrijeme lice glumca drži u krupnom kadru i to varanja nema i ne može biti – Ruffalo donosi nevjerojatnu količinu emocije, raspoloženja i duševnih stanja. Kroz Ruffalovu interpretaciju likovi Dominicka i Thomasa su izvrsno nijansirani – prikazani i secirani do najsitnijih detalja. Ruffalo je maestralan, ali i ostatak glumačke ekipe je u izvrsnoj formi – prije svih Rossie O’Donnell kao Lisa Sheffer, John Procaccino u ulozi Rayja Birdseya, Philip Ettinger te Mellisa Leo kao Majka.

Što napisati za kraj? Dvostruko ili trostruko duži tekst od ovog nije dovoljan da opiše i objasni kompleksnost i vrijednost serije “Istina o mom bratu”. Bez obzira na teške teme i potresne trenutke koji se redaju tijekom šest epizoda serija ne završava potpuno pesimistično, bez nade. Serija je obiteljska priča u kojoj je u prvom planu čovjeku koji je ispunio želju majke da se brine o bratu. Čovjeku koji je (pre)živio vlastite traume i saznao identitet vlastitog oca. Priča o njegovom bratu kojeg je teška bolest jednako uništila kao i sustav. Bez obzira na popularnost binge watchinga samo šest epizoda “Istinu o mom bratu” teško je pogledati u komadu. Nakon nekoliko epizoda potrebna je pauza za slijeganje dojmova i promišljanje o pogledanom. Možda i razmišljanje o nekim vlastitim životnim traumama, demonima prošlosti i postupcima prema osobama koje volimo. Ili koje smo voljeli…..

 

OCJENA: 9

 

 

 

Prethodni članakNETFLIX: 10 NAJGLEDANIJIH
Sljedeći članakSTEPHEN KING – najbolje filmske ekranizacije
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

1 KOMENTAR

  1. Potpuno se slažem s autorom . Mark Ruffalo zaslužio je barem Golden Globe. Nevjerovartno istinito i uvjerljivo prikazao nam je sve nijane svoga glumačkog umijeća.
    Neki dan sam gledala film London u kojemu THOMAS Hardy isto glumi dva brata blizanca. Međutim to se uopće ne da usporediti.nema tu onih finih nijansi, više je šminka učinila svoje
    Bravo za Mark Ruffala

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime