REDATELJ: Kenneth Lonergan
GLAVNE ULOGE: Casey Affleck, Kyle Chandler, Michelle Williams, Lucas Hedges
TRAJANJE: 137 minuta
“Srce mi je slomljeno i zauvijek će ostati tako. I znam da je tvoje slomljeno” – Randi Chandler
Lee Chandler je tip s kojim ne biste popili kavu. Istina i on nije zainteresiran za druženje. Živi sam, njegov dom je soba u zgradi u kojoj zarađuje za život. Lee je domar, stanarima popravlja sitnije kvarove. Iako je svakodnevno u kontaktu s ljudima, Lee je nedruštven, bez ikakvog podražaja i emocija prema okolini. Zapravo postoje emocije – u trenucima pijanstva, kada nagomilani bijes izađe na površinu rado će nekoga nokautirati. Jednoga dana Lee odlazi u rodni Manchester. gradić na obali. Lee nije poželio vidjeti rodno mjesto i ljude koje poznaje – razlog njegovog odlaska je smrt u obitelji. Bolesno bratovo srce prestalo je kucati i Lee odlazi u Manchester. Nakon dolaska u grad Leeja čeka iznenađenje: Joe pokojni Leejev brat organizirao je da nakon smrti skrb za njegova maloljetnog sina preuzme upravo Lee. Šokiran bratovom željom Lee traži način kako da se riješi brige oko nećaka Patricka. Međutim, dolazak u rodni grad suočit će Leeja ne i s duhovima prošlosti – događajima zbog
kojih je njegov život otišao u neželjenom pravcu.
Najave, često, ističu kako je “Manchester by the Sea” “emotivna, srcedrapajuća priča”. Početnih tridesetak minuta filma ne opravdava u potpunosti najave – u redu, film je i u uvodnim minutama zanimljiv, više zabavan nego tragičan, ali dojam je da gledatelja ne očekuje ništa senzacionalno. Upoznajemo glavnog (anti)junaka povučenog i ljutog na čitav svijet. Lee izgleda i ponaša se kao da su iz njega isisane emocije. Podražaj na okolinu osjetit će tek u trenucima pijanstva kada agresivnost ispliva na površinu. Početnim minutama ne nedostaje duhovitih, često i crnohumornih trenutaka (priče Leejevih mušterija smiješne su, istodobno i opipljivo životne praćene tupim, bezosjećajnim licem glavnog lika). Nakon saznanja o smrti brata Lee odlazi na mjesto nesreće. Priča filma postaje zanimljivija no i dalje nije senzacionalna. Sve do ključne scene filma, trenutka kada Lee saznaje da je postao nećakov skrbnik te gledatelj istodobno flashbackom otkriva tragediju iz Leejeve prošlosti. Trenutak je to kada film prestaje biti dobar ili vrlo dobar i postaje odličan. Spomenuta scena jedan je od najsnažnijih filmskih trenutaka posljednjih godina bez obzira na činjenicu da je glazba koja prati događanja u pojedinim trenucima iritantna.
Redatelj Kenneth Lonergan (ujedno i scenarist) većim dijelom trajanja filma izbjegava već viđeno. Radnjom i likovima odnosno njihovom karakterizacijom Lonergan se ne dodvorava gledateljima. Lee nije filmski lik kojeg će gledatelj na prvu zavoljeti. Razumjeti i suosjećati s njim svakako, ali zavoljeti baš i ne. Upravo zbog dosljednosti da priču ispriča na svoj način Lonergan je stvorio životne likove, s manama i vrlinama – zauvijek osuđene na unutarnju borbu protiv duhova prošlosti.
Lonergan isprepliće prošlost i sadašnjost: posudio je obiteljski album obitelji Chandler, sakupio razbacane sudbine i posložio ih u preglednu i gledatelju razumljivu, preglednu cjelinu. Prošlost objašnjava sadašnjost i postupke protagonista filma.
“Manchester by the Sea” sadržajan je film. Radnja nije fokusirana isključivo na odnos Leeja i Patricka. Kako minute filma odmiču tako nas i priča upoznaje s novim, više ili manje važnim sasvim je svejedno, likovima važnima za odnos strica i nećaka. Niti jedan lik nije nezanimljiv i promašen – svaki ima razlog da ukrade poneku minutu filma. Oni su kockice koje Lonergan slaže u filmski mozaik.
Lee Chandler je najvažniji, glavni lik filma. Međutim, redatelj sjajno povezuje gledatelja i s ostalim (anti)junacima. Postoje trenuci kada je Leejeva sudbina u prvom planu no ubrzo gledateljeva pažnja posvećena je Patricku, Chandlerovoj bivšoj supruzi ili bratu. Više likova, veća je zanimljivost Lonerganovog filma.
S obzirom na teške i ozbiljne teme “Manchester by the Sea” sadrži puno humora, često crnog. Humor je dio filmske priče, jednako kao što je dio životnih priča. Ma kako one, ponekad, teške i depresivne bili.
Kutevi kamere i način snimanja neobični su (posebno u prvih sat vremena), stvaraju poseban ugođaj i sudjeluju u priči. Snijeg i hladnoća dio su filma sve tamo do finala kada izlazi sunce…
Snimiti uvjerljivu životnu priču, dramu s protagonistima koji zaslužuju empatiju gledatelja bez vrhunskih glumačkih izdanja nemoguća je misija. “Manchester by the Sea” nema slabe glumačke karike. Uz sjajne Michelle Williams, Lucasa Hedgesa i Kylea Chandlera glavna glumačka snaga filma je Casey Affleck. Glumac koji je prethodnih godina naznačio veliki potencijal ulogom Leeja Chandlera potvrdio je da se može nositi i s najzahtjevnijim glumačkim izazovima. Njegova interpretacija asocijalnog, emotivno slomljenog čovjeka odmjerena i uvjerljiva bez glumatanja i prenemaganja. Unatoč jakoj konkurenciji (Mortensen, Garfield, Denzel) Affleck je glavni favorit za nagradu “Oscar” u kategoriji najbolje glavne muške uloge. Ako ga i zlatni kipić zaobiđe ništa se promijeniti neće: Cassey Affleck odradio je izvrstan posao.
“Manchester by the Sea” emotivna je, potresna istovremeno i duhovita, crnohumorna filmska priča. Film koji osvaja realno prikazanim životnim sudbinama, izvrsnim glumačkim izvedbama i sjajno napisanim dijalozima. Film toliko uvjerljiv u prikazu životnih sudbina da je teško povjerovati da nije inspiriran istinitom pričom.
OCJENA: 10
Odgovori