REDATELJ: Kane Parsons
GLAVNE ULOGE: Chiwetel Ejiofor, Renate Reinsve, Mark Duplass, Finn Bennett
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: Backrooms
Gledanje trailera, teasera i sličnih najava za filmove i serije može imati različite efekte na gledatelja. U dvije-tri minute može gledatelja zainteresirati ili odbiti od gledanja filma (ponekad traileri otkrivaju previše o radnji – upravo zbog navedenog mnogi su odustali od gledanja takvih najava) – najzanimljiviji su traileri za filmove o kojima gledatelj ne zna nikakve detalje. Upravo je takav slučaj bio trenutak kada se pisac ovih redaka prvi puta susreo s najavom filma “Backrooms: Bez izlaza”. Trailer koji izaziva zanimanje – klaustrofobičan ugođaj (nakon odgledanog filma “ugođaj” baš i nije najbolji izraz) jarke, žestoke boje…i dojam neizvjesnosti, panike malo će koga ostaviti ravnodušnim….
“Bez izlaza” je inspiriran serijalom “Backrooms” autora Kane Parsonsa (umjetničko ime Kane Pixels) koji je na svojem You Tube kanalu stvorio istoimeni serijal kratkih filmova. Za serijal se zainteresirala filmska kuća “A24” čiji čelnici vole uložiti novac u drugačije projekte – za snimanje filma osigurano je desetak milijuna dolara i Parsons je dobio priliku za prvi filmski redateljski posao, ali je snažnu podršku imao kod producenata među kojima su James Wan, Shawn Levy i Osgood Perkins. Zanimljivost je dob redatelja – Parsons ima tek dvadeset godina – pripadnik nove filmske generacije za vrijeme nove vrste horora. Popularnost You Tube uspješno je (komercijalno) prenesena na film – u prvom je vikendu prikazivanja “Bez izlaza” na američkim kino blagajnama zaradio više od 80 milijuna dolara. Film je, također, osvojio i domaće kino dvorane – trenutačno je na vrhu gledanosti…
Glavni je protagonist filma Clark kojem se život…raspada. Zapravo možda se i bespovratno raspao – teško se nosi s emocionalnim ranama iz ne tako davne prošlosti koje je izazvao propali brak. Poslovni život odnosno karijera još je jedan izvor njegovih frustracija – radi u vječno praznom salonu namještaja (tijekom filma se čini kako u njega kupci mogu doći samo slučajno – salon je i njegov dom u kojem živi) nezadovoljan što se mora baviti poslom koji je daleko od njegovih ambicija. Clark povremeno odlazi kod psihijatrice Mary koja je i jedina osoba s kojom ozbiljnije komunicira. Spletom okolnosti Clark u podrumu salona pronalazi prolaz kroz zid koji je ulaz u “stražnje sobe” – labirint, mjesto nalik drugoj dimenziji. Clark postaje opsjednut otkrićem i počinje istraživati tajanstvene prostorije…
Foto: A24
Iako se tijekom filma mogu prepoznati (ili barem osjetiti) naslovi koji su utjecali na Parsonsa (“Isijavanje” “Kocka”, “Twin Peaks …), mladi je autor stvorio film koji je vizualnim izričajem, scenografijom i zvukom vrlo zanimljiv i prilično originalan film. Ideja odnosno prikaz stražnjih soba izgleda jezivo, klaustrofobično i izaziva anksioznost kod protagonista filma, ali i gledatelja. Snažne i napadne boje labirinta kojeg Clark istražuje dodatno unose nelagodu, zapravo pojačavaju jezivo okruženje u kojem se odigrava većina radnje filma (vječno prazan i hladan salon namještaja tek je nešto manje iritantan i hladan od stražnjih soba). Kako Clark sve više i dublje istražuje novi prostor (dimenziju?) tako je i njegova, ionako krhka, psihička stabilnost sve slabija…
Dolazak u pomoć psihijatrice (koja se također bori s traumama iz prošlosti) otvara i mogućnosti različitih interpretacija priče odnosno pojedinih trenutaka filma. Mary želi pomoći Clarku i zapravo je, na simboličkoj razini, prikaz modernog čovjeka koji jedinu komunikaciju i emotivno otkrivanje ima pred…psihijatrom. Clark nema bliske osobe s kojom može razgovarati, nema nekog tko može, barem verbalno, pomoći. Jedini spas i(li) utjeha su…psihijatri…
Odnos Clarka i Mary tek je jedan (važan) detalj filma koji se može interpretirati na više načina. Tako zamišljena (i realizirana) cjelina ipak nije ujednačena i ostavlja niz detalja netaknutima odnosno nedovoljno razjašnjenima. U redu, u ovakvoj priči mudra je i zanimljiva odluka ostaviti gledatelju mogućnosti za interpretaciju (važnih) detalja filma, ali cjelina ipak ostaje nedorečena odnosno stil, izgled je znatno ispred sadržaja.
Glumačka ekipa nema puno imena (glavna je uloga povjerena stražnjim sobama), ali su izvedbe prilično dobre. Chiwetel Ejiofor uvjerljiv je u ulozi Clarka, čovjeka na rubu kojeg otkriće u salonu namještaja zapravo i gura preko ruba – stražnje sobe su preko ruba normalnog i objašnjivog – takav postaje i Clark nakon neobičnog otkrića. Vrlo dobra je i Renate Reinsve u ulozi psihijatrice Mary…
“Backrooms: Bez izlaza” stilski je i vizualno vrlo zanimljiv, većinom i originalan film koji nije bez mana, ali se mladom, dvadesetogodišnjem redatelju Kaneu Parsonsu ne može osporiti talent i smisao za stvaranje klaustrofobičnog, anksioznog u konačnici i jezivog doživljaja gledanja filma. Film koji će, vrlo vjerojatno, dobiti nastavak (ili je početak serijala) ne samo zbog odličnih rezultata na kino blagajnama već i zbog činjenice kako radnja odnosno završetak filma ostavlja neodgovorena pitanja…
OCJENA: 7
