REDATELJ: Yorgos Lanthimos
GLAVNE ULOGE: Emma Stone, Jesse Plemmons, Aidan Delbis
TRAJANJE: 118 minuta
“Pčele. Ta divna stvorenja…”
Grčki redateljski freak Yorgos Lanthimos juri iz filma u film, ali njegova originalnost i status jednog od najzanimljivijih filmaša današnjice i dalje su neupitni. Lanthimos u filmografiji ima naslove poput “Ubojstvo svetog jelena”, “Jastog”, “Miljenica, Uboga stvorenja, Očnjak… on je provokativan, intrigantan, bizaran, ali uvijek zanimljiv i gledatelju ostavlja dovoljno prostora za vlastiti doživljaj filma odnosno interpretaciju njegovih poruka. “Bugonia” je novi Lanthimos projekt, još jedan punokrvan, snažan film, jedan od najboljih iz redateljeve filmografije..
Postoji razlika između “Bugonie” u odnosu na prethodne redateljeve filmove – riječ je o remakeu južnokorejskog filma “Save the Green Planet” premijerno prikazanog 2003. godine. Nije slučajnost redateljev izbor – “Save the Green Planet” ima nekoliko detalja koji krase redateljeve filmove (npr. žanrovska raznovrsnost). Lanthimos je u južnokorejskom filmu pronašao inspiraciju, ali nije riječ o kopiji već je redatelj priči dodao nove detalje i stvorio moćan film na svim razinama…
Početak filma upoznaje nas s Teddyjem i Donom. Prijatelji koji su zaboravljeni od društva imaju opsesiju. Jedini cilj – pripremiti se za obračun s vanzemaljskom vrstom koja vlada (ili pokušava vladati) Zemljom. Zapravo, njihov je konačni cilj uništenje jedinog nam planeta. Kako bi dokazali vlastite teorije i upoznali neprijatelja, Teddy i Don otmu elokventnu šeficu, korporativnu ženu Michelle Fuller. Michelle je odvedena i zatočena u kuću jednog od otmičara, počinje ispitivanje, ali tek tada počinju…nevolje…
“Bugonia” je filmu u kojem Lanthimos s nevjerojatnom lakoćom i stilom – drama, komedija, horor, triler (i još poneki žanr), prelamaju se tijekom filma i redatelj bez napora i problema kombinira žanrove, vješto se poigrava s likovima (ali i gledateljima) i film daje ton nepredvidljivosti (iako “Bugonia” ima trenutaka koje je moguće predvidjeti, radnja znatno češće odlazi u neočekivanom smjeru). Bez obzira o kojoj je žanrovskoj odrednici film ne gubi na zanimljivosti…upravo suprotno, kako minute filma odmiču tako i priča postaje, istovremeno, napetija, ali i nasilnija.
Nakon kratkog upoznavanja s teoretičarima zavjere (Teddy je mozak operacije dok Don, u početku filma, slijedi njegove ideje) i otmice, radnja filma vodi nas u kuću, Teddyjev dom. Od tog trenutka film izvrsno funkcionira na dvije razine – prva je psihološka igra između otmičara i otete (u kojoj se razotkrivaju detalji iz prošlosti, prije svih, otmičara). Druga je redateljev društveni komentar o recentnim, ali i uvijek aktualnim temama čovječanstva koje Lanthimos vrlo vješto i intrigantno provlači kroz komunikaciju glavnih protagonista i događaje koji se smjenjuju ispred gledateljice i gledatelja.
Tijekom ispitivanja u kojoj Teddy želi što više saznati o vanzemaljskoj prijetnji, verbalno je moćnija i dominantnija Michelle. Bez obzira na mučenje kojem je podvrgnuta, ona je elokventna, vješta manipulatorica koja traži (i pronalazi) slabe točke otmičara. Njeno samopouzdanje energiju crpi iz, između ostalog, poslovne karijere, pozicije na kojoj radi. Pozicije moći. Na suprotnoj su strani Teddy i Don, životni autsajderi, ljudi koje nitko ne primjećuje. Oni su dodatno opterećeni događajima iz prošlosti i teškim iskušenjima sadašnjosti.
Foto: Atsushi Nishijima/Focus Features/Atsushi Nishijima/Focus Feature – © 2025 – Focus Features
Lanthimos sjajno postavlja priču – oni koji bi trebali kontrolirati situaciju, oni koji su u boljoj poziciji, otmičari i mučitelji zapravo, polako, ali sigurno postaju predmet manipulacije dok (hm) žrtva preuzima kontrolu i pronalazi način kako (pre)živjeti situaciju u kojoj se našla. Koliko je situacija dramatična saznaje se tijekom filma – Michelle nije jedina koju su Don i Teddy ispitivali. Prethodnici više nisu među živima…
Lanthimos se poigrava s gledateljima – tijekom ispitivanja i mučenja, događaja u kući, nije jednostavno naslutiti što je istina. Jesu li Don i Teddy teoretičari zavjere ili su otkrili istinu o planetu na kojem živimo? Michelle, direktorica ili važna karika zavjere, pitanje je sad. Lanthimos odgovara na spomenuta pitanja u finalu filma…
Društveni komentar i univerzalne, vječne teme o kojima Lanthimos progovara, ponekad diskretno, ali svejedno čitljivo, važan su dio priče. Neke su više, neke manje skrivene – Lanthimos je, primjerice, sjajno detektirao odnosno definirao (radikalni) aktivizam odnosno aktiviste. “Aktivizam je samopromocija” – govori Teddy koji je, prema vlastitom priznanju, bio i krajnje lijevi, ali i krajnje desni…aktivist. O promociji je riječ, nikako o uvjerenjima i svjetonazoru, poručuje redatelj.
Iako je nekim ljubiteljima filma, “Bugonia” djelo sporog ritma, autor ovih redaka nije dobio takav dojam. Film razotkriva likove i radnju polako, ali nema praznog hoda odnosno nebitnih, promašenih detalja. Kamera snima iz različitih kuteva, čitavim trajanjem “Bugonia” je neizvjestan i nervozan film. Baš kao i njegovi protagonisti i teme o kojima progovara.
“Uboga stvorenja, “Kinds of Kindness”, Miljenica i Bugonia – redateljevi su filmovi u kojima je nastupila Emma Stone. Stone je postala redateljeva kućna glumica – ništa čudno i neobično, Stone (ponovno) isporučuje vrhunsku glumačku izvedbu. Jednako je izvrstan i Jesse Plemmons kao i Aida Delbis. “Bugonia” je film u kojem, većinom, gledamo troje protagonista, tri sjajne glumačke izvedbe.
Bez obzira na to što je “Bugonia” obrada južnokorejskog filma “Save the Green Planet”, Lanthimos je (ponovo) u vrhunskoj formi. Redatelj nije prepisao original već je stvorio film kojem je udahnuo vlastite ideje. “Bugonia” je žanrovski koktel, film u kojem redatelj, između ostalih pokazuje stav i mišljenje o recentnim temama kojima se bavi čovječanstvo. Među njima su i teorije zavjere koje ponekad postaju zavjere. Bez teorija. Kako na filmu tako i u našoj svakodnevici…
OCJENA: 9
