RECENZIJA: PLURIBUS – dani ljubaznih mrtvaca

AUTOR SERIJE: Vince Gilligan
GLAVNE ULOGE: Rhea Seehorn, Karolina Wydra, Carlos-Manuel Vesga, Miriam Shor
TRAJANJE: 1 sezona, devet epizoda (potvrđeno je snimanje druge sezone)

 

 

Devedesetih godina prošlog stoljeća američki scenarist, producent, redatelj i showrunner Vince Gilligan bio je relativno nepoznat lik koji je tražio mjesto pod autorskim suncem. Prvi pravi scenaristički posao Gilligan je odradio na seriji “Dosjei X” – tijekom godina prikazivanja jedne od najpopularnijih i najvažnijih serija Gilligan je potpisan kao autor (ili jedan od autora) tridesetak epizoda. Epizode “Dosjea X” bile su zagrijavanja za veliku eksploziju koja se dogodila 2008. godine…

veliki se prasak za autorovu karijeru dogodio nakon premijere prve epizode serije Breaking Bad. Iako je scenarij završio tri godine ranije, Gilligan je čekao na realizaciju serije zbog odbijenica od “HBOa”, “Showtimea” i “TNTa”. Na kraju priče zeleno svjetsko za snimanje serije dao je “AMC” i ostalo je ….povijest. Brojne nagrade, naklonost publike i kritike priču o Walteru Whiteu svrstale su među najbolje i najpopularnije u povijesti. Nakon uspjeha “Breaking Bada”, Gilligan nije dugo mirovao već je iskoristio bogatstvo zanimljivih i intrigantnih protagonista “Breaking Bada” i krenuo u realizaciju serije Nazovi Saula. Priča serije je, većinom, prednastavak “Breaking Bad” priče u kojoj saznajemo kako je odvjetnik Jimmy McGill postao Saul Goodman. Uz Jimmyja u seriji se pojavljuju Mike, Gus Fring i još neki poznati protagonisti iz prethodne serije – važno za priču o “Pluribusu” je izvrsna Rhea Seehorn u ulozi Kim Wexler, poslovne i privatne partnerice nezadovoljnog i nepredvidljivog Jimmyja.

Završetak serije o Saulu Goodmanu je označio kraj priče o “Breaking Bad” svijetu – Gilligan se okrenuo novom projektu za koji su prve, nešto opširnije najave izašle početkom prošle godine. Autor je izjavio kako je priču za novu seriju (radnog naslova “Wycaro 339”) pisao, između ostalog, za…Rheu Seehorn. Glumica iz “Nazovi Saula” bila je programirana za glavnu ulogu u seriji koja je prije premijere promijenila ime u… “Pluribus”…

Serija počinje…odbrojavanjem. Signal iz svemira dolazi do zemlje – signal nije tek pokušaj komunikacije već sadrži i tragove virusa kojeg znanstvenici na tajnim lokacijama uspijevaju pretvoriti u nešto opipljivo. Stvarno. Virus, rutinski i pomalo klišeizirano (jedini detalj serije koji je često viđen u serijama i filmovima) bježi iz laboratorija i pretvara ljude u…ne, ne nije riječ o zombijima, čudovištima, kanibalima i sličnim stvorenjima. Virus pretvara stanovnike jedinog nam planeta u osjećajna, ljubazna i pomoći željna stvorenja. Virus, naizgled, donosi harmoniju među ljude – oni su borgovski asimilirani i posjeduju zajedničku svijest, dijele kompletno znanje čovječanstva i iskustva pojedinaca. Izuzetak je tek nekoliko ljudi koji su ostali imuni na promjene – jedna od nezaraženih je spisateljica Carol Sturku koja se odbija asimilirati i pokušava pronaći razloge koji su doveli novi stadij postojanja ljudske vrste…

“Pluribus” je potpuni autorov odmak od “Breaking Bada” – gledatelji koji očekuju (ili su očekivali) proizvodnju droge, narko kartele i slične detalje viđene u prethodnim serijama Vincea Gilligana mogli bi (p)ostati razočarani. Međutim, unatoč potpuno drugačijoj radnji, žanrovskim odrednicama te protagonistima, “Pluribus” je originalna i intrigantna serija…

Čovječanstvo se, dakle, promijenilo. Došlo je do spajanja, borgovske asimilacije, ali u pozitivnom smislu. Svi su, uz, nekoliko iznimki, dragi, ljubazni, ispunjeni empatijom prema bližnjem. Svi se trude pomoći i živjeti u harmoniji, ljubavi i sreći. Izgleda savršeno, zar ne?

Foto: Apple Tv Plus

U uvodnim epizodama, na početku izgleda kako novi stadij evolucije izgleda prilično dobro. Progresivno. Rijetke iznimke poput Carol Sturku izgledaju kao smetnja savršenom svijetu i pomalo nerviraju gledatelja. Međutim, kako vrijeme (epizode) prolaze otkriva se zastrašujuća cijena spajanja, ali i naličje društva u kojem su svi (uz rijetke iznimke)…isti. Carol počinje postavljati provokativna pitanja koja nemaju potpune i konačne odgovore ili su odgovori…neugodni. Ljubaznost i sveprisutna empatija, karakterne crte većine stanovnika stvaraju svojevrsno totalitarno društvo, jednoumlje…dobrih (hm!) namjera. Sve više okruženje u kojem Carol živi postaje na neki čudan način jezivo i gledatelj polako počinje navijati za spisateljicu koja traži odgovore odnosno razloge promjene ljudskog društva. Čak i kada dolazi do neobične ljubavne priče između Carol i Zosie čitavo okruženje (p)ostaje jezivo čudno….Gilligan prikazuje nešto poput savršenog svijeta ispunjenog empatijom i ljubaznošću, ali zapravo postavlja pitanje:

Trebamo li za svijet koji koliko-toliko normalno funkcionira i one drugačije? Ljude koji nisu ispunjeni empatijom, nisu ljubazni i ne žele pomoći. One koji će donijeti ravnotežu. Razliku.

 

Odgovor? Odluka ostaje na gledateljicama i gledateljima.

U trenutku kada se spoje životni putevi Carol Surke i Manousosa (protagonist koji u seriju donosi i dašak teorija zavjere – on je, poput spisateljice, imun na promjene odnosno spajanje) postaje izgledno kako je sadašnje stanje neodrživo. Iako se Carol počela lagano privikavati na novo stanje (prije svega zbog ljubavne priče) morat će odlučiti – borba ili čekanje na asimilaciju. Spajanje. Jer Manousos želi mijenjati svijet. Zapravo, vratiti društvo na tvorničke postavke – otprilike ovakve kakve danas živimo.

Ranije je u tekstu spomenuto kako je Gilligan pišući seriju lik Carol Surke stvorio za Rheu Seehorn. Glumica je bila programirana za glavnu ulogu – Gilligan je učinio pravu stvar. Seehorn je briljantna u glavnoj ulozi – ulozi u kojoj je često sama u tišini pred kamerama. Tada njeno lice i(li) postupci pokazuju više nego riječi…

Vince Gilligan je i dalje u vrhunskoj formi – “Pluribus” je intrigantna, slojevita (tekst koji čitate tek je zagrebao površinu priče), izvrsno odglumljena serija koja se, između ostalog, poigrava s ljudskim društvom odnosno čovječanstvom i našim postankom. Prva sezona ostavlja dovoljno materijala za nastavak koji bi, sudeći prema finalu, mogao postati…bombastičan…

 

OCJENA: 9