AUTOR SERIJE: Stephen Graham, Jack Thorne
GLAVNE ULOGE: Owen Cooper, Stephen Graham, Christine Tremarco, Amelie Pease, Faye Marsay, Ashley Walters
TRAJANJE: jedna sezona, četiri epizode
NAZIV ORIGINALA: Adolescence
Više puta se na Goodtalking stranicama pisalo o nevjerojatno snažnom i efektnom “Netflix” efektu kada je o serijama riječ. Čak i kada serija ima slabašnu (ili nikakvu) reklamnu kampanju te ekipu (autorsku, redateljsku, glumačku…) koja je širokoj publici slabije poznata (ili potpuno nepoznata), serije pronađu put do publike i postanu dio svakodnevnih razgovora. Veliki dio gledanosti odrađuje i usmena predaja odnosno mali filmsko-serijski razgovori (poput onih u Facebook grupi Goodtalking) – ponekad je hype oko serije opravdan i zaslužen, ponekad nije, ali kada se stvori onda povratka nema – seriju treba pogledati. Zapravo, razgovori i komentari (čak i ako bili negativni) na neki način osiguravaju serijama (i filmovima) dio gledanosti i dug život kod svih koji serije vole gledati. “Netflix” serija koja je posljednjih dana izazvala iznimnu pažnju i ostvarila veliku gledanost (potpuno opravdano i zasluženo) je “Adolescencija”…
Mozak serije, čovjek koji je potpisan kao autor, jedan od glavnih glumaca i izvršni producent je Stephen Graham. Graham je ljubiteljima filma i serija najpoznatiji i najprepoznatljiviji kao glumac koji je nastupio u velikom broju poznatih i popularnih naslova (“Zdrpi i briši”, “Ovo je Engleska”, Irac….serije “Carstvo poroka”, Peaky Blinders , “Taboo”…) – Graham ima, bez sumnje, bogatu karijeru (nastupio u 132 filma i serija), ali čini se kako je “Adolescencija” njegov najbolji i najvažniji projekt. Radnja serije kombinacija je motiva i detalja iz više stvarnih događaja – Graham i Jack Thorne (spomenuti treba Brada Pitta – Pitt je potpisan kao jedan od producenata serije) stvorili su svojevrsnu Frankenstein seriju koja sjajno funkcionira na svim razinama.
Serija počinje policijskom akcijom – u potrazi za osumnjičenim u dom obitelji Miller provaljuju pripadnici specijalne policije. Riječ je o teškim optužbama – traži se osumnjičeni za ubojstvo. Pripadnici policije koje predvodi detektiv Bascombe privodi osumnjičenog, ali za obitelj Miller (i gledatelja) slijedi iznenađenje – točnije šok. Osumnjičen je i priveden trinaestogodišnji Jamie, najmlađi član obitelji. Preplašeni dječak odveden je u policijsku stanicu na ispitivanje…
Iako je o ubojstvu riječ, “Adolescencija” nije kriminalistička serija u kojoj je glavni pokretač radnje potraga za ubojicom. Zločin je stravičan, počinitelj je poznat već na samom početku – iako gledatelj čitavim trajanjem priče očekuje, zapravo možda je preciznije napisati priželjkuje drugačiji rasplet (autori serije i redatelji pomalo i podgrijavaju nadu) – nekog drugog ubojicu, krivca koji bi odveo priču u nešto poput sretnog (sretnijeg) završetka. Ne, “Adolescencija” nije takva serija – riječ o četiri epizode koje kroz više likova opisuju okolnosti zločina, ali i daju snažan društveni komentar. Opisuju i preispituju nešto što možemo nazvati moderan način života. Njegove posljedice koje nisu uvijek… pozitivne. Upravo suprotno – one su tragične i bolno neizbrisive.
Serija Stephena Grahama priča je o obitelji, “Adolescencija” je priča o zločinu i kazni (ne onoj izrečenoj na sudu) ali je istovremeno prikaz društva u kojem živimo, društva i okolnostima u kojem žive nove generacije. Okruženja u kojem se formiraju neki novi klinci. Riječ je o generaciji društvenih mreža, brzih pitanja koja traže još brže odgovore – životima koji jure velikom brzinom (za neke prebrzom) u kojima nedostaje žive komunikacije (ne samo između školskih kolega i prijatelja već i unutar obitelji). Druga je epizoda serije (radnja je, većinom, smještena u školi) najviše fokusirana upravo na Jamieja i njegove vršnjake odnosno na pripadnike tih novih generacija.. Tinejdžere koje skrivaju neke svoje tajne. Tajne koje postaju detonator za eksploziju nezamislivog nasilja.
Foto: Netflix
S obzirom na to kako je riječ o seriji od tek četiri epizode nevjerojatna je slojevitost serije odnosno količina tema koju autori i redatelj Philip Barantini obrađuju. U prvoj epizodi, nakon spomenutog uhićenja, kirurški se precizno, hladno i bez uljepšavanja prikazuje proces uhićenja osumnjičenog za težak zločin. Uhićenje kao i ispitivanje osumnjičenog za ubojstvo puno je puta prikazano u serijama i na filmu, ali rijetko na toliko uvjerljiv i autentičan način. Naravno, dodatnu težinu čitavoj priči daje činjenica kako je optuženi Jamie maloljetnik.
Jamie i članovi obitelji Miller u fokusu su čitavim trajanjem serije, ali u prvoj i djelomičnoj drugoj epizodi podjednaka je pažnja posvećena i detektivu koji vodi istragu. On pokušava (p)ostati profesionalan, ali njegova je istraga opterećena činjenicom kako je Bascombe osim detektiva i otac. On ima sina koji je vršnjak optuženog – dječaka, tinejdžera koji ocu pomaže u istrazi – čitav slučaj zapravo dodatno povezuje oca i sina. Znate onu priču o članovima obitelji koji postaju bliski (ili bliži) nakon nesreće koja se dogodila blizu njih. Blizu njihovih života.
U trećoj i četvrtoj epizodi radnja se fokusira na članove obitelji Miller – iako su i uvodne epizode izvrsne ono što donosi završno poglavlje serije rijetko je viđeno psihološko razotkrivanje obitelji prema kojoj je nemoguće ostati ravnodušan. U trećoj epizodi radnja se odigrava u prostoriji gdje mlađahni Jamie razgovara s psihijatricom – čitava je epizoda zapravo razgovor, “psihijatrijska procjena Jamieja”, ali nema niti sekunde praznog hoda, nezanimljivih minuta ili suvišnih rečenica. Jamie je u novom okruženju i psihijatrica mora dati procjenu, ali njihovo verbalno nadmetanje otkriva jako puno i optuženik je, zapravo, ravnopravan sugovornik. Završetak razgovora snažno je emotivno finale – za sugovornike, ali za gledatelja.
Posljednja epizoda, između ostalog, prikazuje s kakvom krivnjom moraju nastaviti živjeti članovi obitelji Miller. Oni su stigmatizirani zbog Jamieja – predmet su verbalnih napada, predrasuda i podmetanja. Bol roditelja i sestre nije dovoljna – njihovi susjedi i sugrađani učinit će sve kako bi im dodatno zakomplicirali život. Zvuči previše pesimistično? Hmmm, okrenimo se oko sebe i zamislimo se u sličnoj situaciji….koliko bi situacija bila drugačija od one u seriji?
I onda dolazi…stravično emotivan finale – roditeljski krik, osjećaj krivnje mada… teško je kriviti roditelje. Eddie i Manda nisu loši roditelji – odgojili su i kćer koja je daleko od optužbi koje su dočekale Jamieja. Eddie priznaje kako je bio i želio postati bolji roditelj od njegovog oca, ali…sudbina odnosno Jamie drugačije su posložili životnu priču. Je li mogao više? Je li nešto propustio? – vjerojatno, ali postoje roditelji koji su učinili puno manje i propustili puno više, ali se nije dogodilo ništa niti približno strašno. Kraj priče je poruka koja emotivno razara gledatelja tragičnom sudbinom članova obitelji Miller. Poruka? Jedna od njih kaže – (u)činimo više, uvijek više za ljude koji su nam dragi. Ljude koje volimo. Ne, ne odnosi se samo na djecu već na sve do kojih nam je stalo. Ljude koje volimo. Možda i nećemo ništa promijeniti, ali ćemo živjeti s uvjerenjem kako smo učinili sve što smo mogli…
Glumačka ekipa serije je izvrsna – svaki glumac koji se pojavi u kadru daje snagu i uvjerljivost priči. Međutim, nastup mladog Owena Coopera u ulozi Jamieja je..senzacionalan. Stvoriti lik koji tijekom epizoda interpretira toliko različitih emocija doista je nevjerojatan glumački doseg – posebno kada je riječ o prvom glumačkom poslu mlađahnog Owena.
Sjajno režirana, izvrsno napisana i odlično odglumljena “Adolescencija” već sada je ozbiljan kandidat za jednu od najboljih serija godina. Četiri epizode koje su nevjerojatno autentične, bolno uvjerljive i nemilosrdno aktualne. Serija koja ima snažni društveni komentar koji nije ugodan. Za gledanje i slušanje…
