REDATELJ: Edward Berger
GLAVNE ULOGE: Ralph Fiennes, Stanley Tucci, John Lithgow, Lucian Msamati, Isabella Rossellini
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Conclave
Konklave (lat. conclave – soba koja se može zaključati ključem) – prostorije u kojima kardinali nakon papine smrti obavljaju, po propisanim pravilima, izbor njegova nasljednika. (izvor: Hrvatska enciklopedija)
Prije nešto više od dvije godine novom ekranizacijom ratnog romana “Na zapadu ništa novo” autora Ericha Marie Remarquea ljubiteljima filma predstavio se njemački filmaš Edward Berger. Iako Berger prije spomenute ekranizacije nije bio nepoznat redatelj (epizode serija “Teror”, “Your Honour i Patrick Melrose bile su najsnažnija preporuka za snimanje filma nastalog pod etiketom “Netflixa”) ekranizacija jednog od najpoznatijih ratnih romana (koji je, vrijedi spomenuti, doživio nekoliko prebacivanja na film) bio je najveći izazov redateljeve karijere. Berger nije razočarao – “Na zapadu ništa novo postao je veliki hit na “Netflixu te se uspješno uključio u borbu za filmske nagrade. Bergerov dojmljiv i bolno uvjerljiv prikaz ratnih stradanja osvojio je i, između ostalih, “Oscara” u četiri kategorije (originalna glazba, zvuk, vizualni efekti i strani film). Čini se kako Berger voli (filmske) izazove – za novi je projekt odabrao ekranizaciju romana “Konklava” britanskog pisca Roberta Harrisa.
“Konklava” počinje…smrću. Papa je umro – vodeći ljudi Katoličke crkve pripremaju se za izbor novog prvog čovjeka. Sa svih strana svijeta stižu kardinali koji će glasanjem odabrati novog vođu – za organizaciju i voditelja konklave odabran je kardinal Lawrence. Dolaskom kardinala i početkom izbora počinju lobiranja i spletkarenja vodećih ljudi Katoličke crkve. Kako vrijeme prolazi tako raste i nervoza kardinala te sve više tajna izlazi na svjetlo dana…
Ideja i realizacija filma iznimno je zanimljiva – gledatelj je od prve minute zatvoren u crkvene odaje s protagonistima filma. Čitava je radnja smještena u prostorije Katoličke crkve – od smrti Pape sve do izbora odnosno konklave. Takav pristup dio je priče filma (koji je, žanrovski, kombinacija drame uz trilerske trenutke) raskrinkava odnosno tematizira probleme i dileme vodećih ljudi Katoličke crkve, ali i vjernika.
Nitko od gledatelja filma ne zna kako konklava izgleda, ali već od uvodnih minuta Berger uvjerljivošću prikaza (kostimografija i scenografija te glumačke izvedbe) crkvenih odaja odnosno čitavog izbornog procesa gledatelja povezuje s izborom odnosno protagonistima filma. Sama konklava odnosno izbor prvog čovjeka Katoličke crkve koja, prema novinskoj agenciji iz Vatikana okuplja nešto manje od milijardu i pol vjernika, događa se iza debelih zidova, daleko od očiju javnosti odnosno vjernika prilično je arhaičan običaj posebno u kontekstu želje nekih crkvenih krugova prema kojima bi se Katolička crkva trebala više otvoriti vjernicima. U redu, tradicija i običaji su važne stvari ne samo za vjersku instituciju već i za svako ljudsko biće bez obzira u što vjeruje, ali ponekad je stvari potrebno prilagoditi novim okolnostima i novom vremenu…
Foto: Focus Features
Tradicionalno i liberalno unutar Katoličke crkve snažno je suprotstavljeno tijekom čitavog trajanja filma – kardinali su okupljeni u skupine različitih ambicija i planova te nema jedinstvenog stava (to je zapravo i dobra stvar), ali izbor novog Pape usmjerit će politiku Katoličke crkve u budućim vremenima. Kardinali se ne mogu složiti u nizu važnih pitanja – Berger je kritičan pa i provokativan posebno u trenucima kada se izborna utrka počinje zaoštravati. Počinju lobiranja, podmetanja i otkrivanje prljavog rublja kandidata za novog Papu. Konklava kakvu Berger prikazuje više izgleda kao izbor neke velike, moćne političke stranke nego vođe Katoličke crkve. Opisuje li “Konklava” stvaran izgled konklave? Samo kardinali i nebo znaju odgovor na prethodno pitanje.
Gotovo čitavim trajanjem filma Berger vješto razotkriva namjere kardinala bez obzira bili oni tradicionalniji ili liberalniji u svojim idejama o budućnosti Katoličke crkve. Redatelj , većinom, sve do finala filma nepristran i vrlo efektno rekonstruira biranje prvog čovjeka Katoličke crkve. Do same završnice (otprilike posljednjih 10-15 minuta filma) film ima nekoliko snažnih simboličnih scena (eksplozija tijekom izbora), napetost i neizvjesnost te ispravno detektira kako su i kardinali kao i neki bivši vođe Katoličke crkve samo ljudi. Grešnici.
Međutim, teško se oteti dojmu kako je spomenuto finale obrat previše i pokušaj stvaranje neuvjerljive kontroverze u kojem redatelj zauzima stranu, ali i odustaje od kardinala koji tek ljudi i grešnici već je kardinal koji je u fokusu raspleta vjerojatno i jedini od glavnih protagonista koji su pošteđeni ljudskih slabosti, mana i grijeha ili čak ozbiljnijih devijacija.
“Konklava” ima jednu od najjačih glumačkih ekipa godine. Interakcija između glumaca je snažna i nosi film – prvi među jednakima je izvrsni Ralph Fiennes – odmah do njega su Stanley Tucci, John Lithgow i Isabella Rossellini. Glumačke izvedbe veliki su, najveći adut filma.
“Konklava” je zanimljiv, intrigantan pa i provokativan prikaz izbora prvog čovjeka Katoličke crkve. Film koji većinom vremena funkcionira na vrlo uvjerljiv način i bavi se odnosima unutar crkvene zajednice pada u finalu filma. No, bez obzira na obrat previše, riječ je o filmu koji zaslužuje Vašu pažnju. Bez obzira u koga vjerovali.
