RECENZIJA: WONKA – kako je Willy postao Wonka

REDATELJ: Paul King

GLAVNE ULOGE: Timothee Chalamet, Hugh Grant, Olivia Colman, Murray McArthur, Isy Suttie, Tom Davis (sinkronizacije: Lovro Juraga, Ana Bertić, Dražen Čuček, Igor Mešin, Jelena Miholjević…)

TRAJANJE: 116 minuta

 

Charlie i tvornica čokolade klasičan je primjer filma koji u kolektivnom sjećanju gledatelja počiva najviše na leđima naslovnog junaka. Prva adaptacija ovog poznatog dječjeg romana Roalda Dahla snimljena je 1971. godine, a dobar dio budućih naraštaja taj film pamtit će gotovo isključivo po fantastičnoj ulozi Genea Wildera. Pomalo ironično, jedan od glavnih scenarista za Willyja Wonku i tvornicu čokolade bio je upravo Dahl, koji se rukama i nogama borio ne bi li zamijenio Wildera, smatrajući kako ne može kvalitetno iznijeti ulogu karizmatičnog Willyja Wonke. 

Wilderovu baštinu 2005. godine bezuspješno je pokušao oživjeti Tim Burton. U njegovoj viziji savršen Wonka bio je, a tko drugi nego, Johnny Depp. Usprkos neupitnom talentu spomenutog dvojca, krajnji rezultat bio je prilično mlak. S obzirom na prethodno napisano, ne treba čuditi da je ovogodišnji Wonka bio pod velikim povećalom. Uz izostanak Charlieja, jednog od glavnih likova romana i prethodnih verzija, mnoge obrve dodatno su se podigle i zbog odabira mladog Timothéeja Chalameta kao čudesnog čokoladara. Nakon gledanja, mogu reći da su Wonka i njegov redatelj Paul King igrali na sigurno i tako dostavili film koji, u manjku odvažnosti, pretežito cilja na mlađu publiku. Osim „zabave za cijelu obitelj“, iskusniji gledatelji moći će uživati u izvrsnim izvedbama Hugha Granta i Chalameta, no to ipak neće biti dovoljno da iz njihovih glava istisne sanjivi i luckasti pogled Genea Wildera. 

Wonka je zamišljen kao svojevrsni prequel u kojemu doznajemo kako je Willy došao do statusa najpoznatijeg čokoladara na svijetu. Na samom početku svog puta, Willy je jedan sasvim (ne)obični siromašni mladić koji sanja o poslovnom uspjehu u velikom gradu. Iako u potpunoj besparici, mlađahni Wonka odlučan je u želji da podari čokoladnu sreću svim ljudima oko sebe. Nažalost, zbog svoje neiskvarenosti i naivnosti, upada u zamku podle gospođe Scrubitt (Olivia Coleman) te završava u ropstvu. Unatoč nezavidnoj situaciji, Willyja ne napušta gorljivi optimizam, a njegov osebujni duh unijet će prijeko potrebni dašak nade u ostale zarobljenike svratišta gospođe Scrubitt. Među šarolikim društvom zatočenika Wonku će najviše zavoljeti siroče Noodle (Calah Lane), a njih dvoje zajedno će kovati raznolike urote u pokušaju bijega na slobodu. 

Kao da dužničko ropstvo nije dovoljno, Wonka će se dodatno morati pozabaviti i takozvanim čokoladnim kartelom, skupinom moćnika koji ilegalnim načinima vrše teror i drže potpuni monopol u prodaji čokolade. Naravno, njihovom bezgraničnom novcu i autoritativnom položaju suprotstavit će se Wonkin nenadmašan talent, ali i snaga prijateljstva. Sukladno temeljnim pravilima klasičnih priča, Wonka ne preže od jednostavne karakterizacije u kojoj gledatelji jasno vide razliku između dobrih i loših likova. 

Pravocrtnu karakterizaciju likova prati vrlo ustaljena fabula, što je u ovom slučaju dvosjekli mač. S jedne strane, film obiluje mnogim pozitivnim i univerzalnim porukama koje, osim što su idealne za najmlađe, posebno odgovaraju ovom predblagdanskom razdoblju. S druge pak strane, svom tom plesu, veselju i vrckavosti nedostaje malo zrelije note, a natruhe toga mogu se pronaći tek u Wonkinim interakcijama s pokojnom majkom. 

Znatan dio filma čine i glazbene dionice, a one su uglavnom solidno odrađene, kako u sinkroniziranoj tako i u originalnoj izvedbi. Što se sinkronizacije tiče, treba istaknuti Lovru Juragu u ulozi Wonke i prekaljenog majstora Dražena Čučeka kao Oompa-Loompu. Ono što nikako nije za pohvalu je neuvjerljiva i beživotna izvedba Ane Bertić kao Noodle. Ukoliko u kino ne idete s mališanima koju muku muče s čitanjem, utoliko vam preporučujem da izbjegnete sinkroniziranu verziju.  

Wonka je školski napravljen feel good film  – u tome nema ništa loše. S vremena na vrijeme, lijepo se podsjetiti na moć mašte i radost koju donosi uveseljavanje drugih. Chalametov Wonka sasvim je dobro odradio svoj posao, a pridodamo li tome obiteljsku atmosferu i malo katarzičnog ozračja koje prethodi Božiću, dobili smo solidan naslov koji se ni ne pretvara da je išta više od toga.

OCJENA: 7

Tekst napisao: Dominik Vadas 

 

 

Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)