AUTORI SERIJE: Steve Martin, John Hoffman
GLAVNE ULOGE: Steve Martin, Selena Gomez, Martin Short, Amy Ryan, Sting, Tina Fey, Cara Delevingne
TRAJANJE: Tri sezone, 30 epizoda
Priča o seriji “Only Murders in the Building” (u slobodnom prijevodu “Samo ubojstva u zgradi” – s obzirom na to da kompanija “Disney” na svojem streaming servisu nema prijevod u tekstu se koristi izvorni naslov) počinje prije desetak godina kada je Steve Martin skicirao scenarij priče o trojici susjeda u zlatnim godinama koji obožavaju kriminalističke priče odnosno rješavanje slučajeva ubojstva. Martin je, pišući scenarij, kao glavne protagoniste zamislio trojicu muških likova i prema vlastitom priznanju isprva nije bio siguran da li je riječ o priči za film ili seriju. Od trojice muških likova ostali su dvojica koji su dobili mlađe žensko društvo – scenarij je napisan za seriju. Sjajnu seriju koja vrlo vješto kombinira žanrove i gledatelja upoznaje s zanimljivim i zabavnim glavnim protagonistima…
Glavni su likovi serije ostarjeli, nekada popularni glumac, Charles- Haden Savage koji tiho pati za bivšom ljubavi te nikako ne uspijeva uhvatiti poštenu ulogu – tu je i Oliver Putnam, filmaš kojeg je pregazilo vrijeme, čovjek koji traži povratak na veliku scenu i bijeg od novčanih problema. Treća je protagonistkinja mlađahna Mabel Mora, djevojka koja se uselila u tetin stan kako bi renovirala prostor za stanovanje. Oni žive u velikoj zgradi po imenu Arconia i nemaju previše dodirnih točaka odnosno kontakta sve do trenutka kada se u zgradi dogodi samoubojstvo. Tada će susjedi otkriti susjede – slučajni susret Charlesa, Olivera i Mabel otkrit će njihovu zajedničku strast. Podcaste s temom istraga stvarnih zločina…
Intrigantan je i jedan (ne i jedini) od glavnih razloga za gledanje serije izbor glumačke ekipe. U redu, Steve Martin i Martin Short nisu iznenađenje – ostarjeli filmaši koji ponovo traže oživljavanje karijere ima smisla (jedan od meta motiva serije). Uostalom još su davne 1991. godine Martin i Short izvrsno funkcionirali u remakeu filma “Otac moje nevjeste” (u originalu iz 1950. godine glavne su uloge pripale Elisabeth Taylor i Spenceru Tracyju). Međutim, iznenađujuće društvo iskusni su glumački rutineri dobili u liku Selene Gomez. Neki su pomislili kako je Selena angažirana kako bi seriju približila mlađoj publici odnosno pridobila generacije koje ne pamte najbolje dane Shorta i Martina. No, Selena Gomez ovdje nije marketinški trik niti je njen izbor za ulogu Mabel diskutabilan i(li) neopravdan. Upravo suprotno – Gomez je izvrsna (ona je otrovna, ali i emotivna – ranjena događajima iz prošlosti), sjajno funkcionira u interakciji sa starijim kolegama. Interakcija i kemija glavnih glumaca funkcionira istim šarmom i snagom u svakoj epizodi – glumačke su izvedbe jedan od glavnih razloga za gledanje serije.
Žanrovski, “Only Murders in the Building” je kombinacija komedije, kriminalističke priče i drame. Zastupljenost žanrova je ujednačena i uravnotežena – niti jednog sastojka nema previše, ali ni premalo – baš onoliko koliko je potrebno za održavanje zanimljivosti, napetosti i duhovitosti kompletnih sezona.
Duhovita nadmudrivanja Shorta i Martina nisu novost (ponovo se vraćamo na njihovu interakciju u “Ocu moje nevjeste”) – istina, ona je nešto oštrija i drugačija nego u spomenutom filmu, ali njihova je kemija i dalje uvjerljiva. U priču se iznenađujuće dobro uklopila Selena Gomez – mlađa, ali i sarkastična kada je riječ o starijim kolegama, obožavateljima true crime slučajeva. Podbadanja i zafrkancija Mabel na račun Charlesa i Olivera često imaju veze s njihovim godinama, ali one nisu uobičajene već su originalne i, što je najvažnije, duhovite. Serija sadrži i ponešto nekorektnog humora – najčešće se odnosi na mlade dane ostarjelih filmaša.
Slagalica zločina koje dinamični trojac istražuje izgleda kao da je rađena po uzoru na slučajeve iz priča Agathe Christie i Arthura Conana Doylea (naravno, prilagođenih današnjem vremenu). Svaki je stanovnik “Arconie” sumnjiv (čak i, pazite sad, Sting – da, da onaj “Every Breath You Take” Sting – sjena sumnje pada na njega i zbog, između ostalih, Mabelinog objašnjenja teksta spomenute pjesme) – čak i neki od glavnih protagonista imaju tajne iz prošlosti koje se otkrivaju tijekom istrage. Tijekom sezone dolazi do obrata i neočekivanih otkrića – baš kao u svakoj punokrvnoj kriminalističkoj priči. Naravno, sve uz dozu humora.
I tako, autori serije nižu epizode kriminalističko-humoristične priče, ali gotovo čitavim trajanjem serije (znatno više u prvoj sezoni) diskretno provlače i motiv otuđenosti, usamljenosti čovjeka današnjice. “Arconia” je ljudski mravinjak, zgrada s velikim brojem stanova i još većim brojem stanovnika, ali većina njih je usamljena i, nekako, odvojena od susjeda. Kad se dogodi smrt u zgradi odavanje počasti odnosno dolazak stanara ovisi o količini hrane i pića koje se može konzumirati tijekom posljednjeg pozdrava. Susjedi se jedva pozdravljaju tijekom slučajnih susreta – autorski dvojac Martin/Hoffman nije propustio spomenuti usamljenost i, kod nekih, strah od drugih ljudi. Ipak, nije sve tako crno – Mabel, Charles i Oliver postaju…na neki čudan način prijatelji koje je spojio zajednički interes. Podcast i stvarni zločini.
“Only Murders in the Building” šarmantna je, zabavna, ali i napeta serija koju krase sjajne glumačke izvedbe glavnih glumica i glavne glumice. Serija koja uspješno kombinira nekoliko žanrova, gleda se sa lakoćom i zanimanjem te ima onaj, naoko mali, ali važan detalj za svaku seriju – gledatelj s nestrpljenjem očekuje novu epizodu.
OCJENA: 8.5