REDATELJI:Olivier Nakache,Eric Toledano
GLAVNE ULOGE:Francois Cluzet,Omar Sy,Audrey Fleureut,Anne Le Ny,Clotilde Mollet
TRAJANJE:112 minuta
NAZIV ORIGINALA: Intouchables

 

Phillipe (Francois Cluzet) je francuski milijunaš, ljubitelj umjetnosti. Teška nesreća učinila ga je invalidom, tetraplegičarem. Phillipe traži njegovatelja – spletom okolnosti na razgovor dolazi Driss (Omar Sy), nezaposleni mladić iz predgrađa. Na iznenađenje svih, Phillipe će posao ponuditi upravo Drissu koji ga isprva odbija, ali zbog teške situacije u kojoj se nalazi (nezaposlen, nema gdje stanovati) ipak prihvaća. Događaji koji će uslijediti zauvijek će promijeniti živote  naših junaka….

Činjenica da je neki francuski film dobio veliki prostor u medijima i domaćim kinima zaslužuje pažnju. U sveopćoj amerikanizaciji filmskog prostora u nas rijetko se uspije nametnuti neki neamerički naslov. odnosno film izvan engleskog govornog područja. Glavni razlog su financije, odnosno zarada na blagajnama iako se teško oteti dojmu kako bi pažljivije i češće biranje filmova neameričkih kinematografija (azijske i europske prije svih) donijelo distributerima pristojnu zaradu i ljubiteljima filma zadovoljstvo. Zadovoljstvo i iskrene emocije kakve nam donosi “Nedodirljivi”. Istinita priča o bogatom tetraplegičaru i njegovoj otkačenoj “dadilji”…

Uvodni kadrova najavljuju originalan i duhovit film. Phillip i Driss na vrlo osebujan način pokušavaju prevariti prometnu policiju zbog prekoračenja brzine. Početak daje do znanja da je film iskren, lišen lažnog moraliziranja i podilaženja publici (što je u filmovima slične tematike česta pojava). Film govori o odnosu prema invalidnoj (i)li bolesnoj osobi. Za vrijeme gledanja filma obratite pozornost na kandidate za Phillipeovog njegovatelja prije nego zaposli Drissa. Svi govore o završenim školama, praksi i sličnim stvarima (u redu, školovanje je pozitivna stvar, ali ovdje je riječ o čovjeku i emocijama -neke stvari se ne mogu naučiti iz knjiga), ali malo je onih koji se žele približiti pacijentu. Kandidati mehanički odgovaraju na pitanja kao da je riječ o uredskom poslu ili u nekoj tvornici. Upravo zbog takvih potencijalnih njegovatelja Phillipe odabire Drissa (koji na početku i nije ozbiljno zainteresiran) jer je iskren, ponekad arogantan (posebice za krug ljudi koji okružuju bogataša), ali pokazuje nevjerojatnu količinu empatije prema novom poslodavcu. Driss odbija tretirati Phillipa kao teškog invalida već ga prihvaća kao normalnu osobu s posebnim potrebama. Ponovo budi nadu i razbija dosadnu, pomalo depresivnu svakodnevicu. Zauzvrat Driss dobiva posao, ali i čovjeka koji poštuje njegovu osobnost i nastoji razviti njegove talente (sjajna epizoda sa slikanjem). Humor u filmu je originalan. Driss se često zafrkava na račun Phillipeove invalidnosti što se možda neće svidjeti svakom gledatelju, ali našem bogatašu je draži iskreni humor nego lažna, protokolarna briga za njega i njegovo stanje. Njemu treba smijeh, a ne podsjećanje na njegovo stanje.

Posebnu težinu filmu daje činjenica da je inspiriran istinitom pričom. Činjenica koja dugo ostaje u mislima gledatelja i dojam o filmu čini još snažnijim, emotivnijim. Glumačka ostvarenja su izvanredna (posebice Cluzet u ulozi invalida milijunaša koji fizički neodoljivo podsjeća na Dustina Hoffmanna). Autentičnost priče, originalnost humora i ponajviše iskrena emocionalnost, te vrlo dobra režija koja vješto izbjegava patetiku (a opet tako diskretno suosjeća s našim junacima, likovima koje je život spojio, a nalaze se na potpuno suprotnim stranama društva) čine “Nedodirljive” nezaboravnim filmskim iskustvom. Obavezno pogledati.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)