REDATELJ: Mike Flanagan
GLAVNE ULOGE: Tom Hiddleston, Jacob Tremblay, Benjamin Pajak, Chiwetel Ejiofor, Karen Gilan, Mia Sara, Mark Hamill, Matthew Lillard
TRAJANJE: 111 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Life of Chuck
Nije nikakva mudrost napisati kako je Stephen King jedan od pisaca čija su djela (romani, priče…) česta inspiracija filmašima i autorima serijama. Filmovi inspirirani Kingom najčešće se povezuju s horor žanrom (“Carrie”, “Christine”, “Groblje kućnih ljubimaca”, “Magla”….), ali postoji nekoliko filmskih bisera nastalih prema Kingu koji ne pripadaju stravi i užasu. Zelena milja, “Ostani uz mene” i “Iskupljenje u Shawshanku” velika su trojka filmova inspiriranih Kingom koja ne pripada žanru horora – od ove godine trojka postaje poker. Poker (filmskih) asova kojima se posljednji pridružio “Chuckov život” temeljen na kratkoj priči Stephena Kinga.
“Chuckov život” počinje…početkom kraja. Svijeta. Kaliforniju je pogodio razoran potres – požari, poplave i sve ostale prirodne (elementarne) katastrofe svjetska su svakodnevica. Nestaju lokacije ključne za proizvodnju i distribuciju hrane – netko je odlučio ugasiti svjetlo na jedinom nam planetu. Polako se gase i komunikacijski kanali (internet, mobiteli…) – nastavnik Marty Anderson posljednje će minute mobilne komunikacije potrošiti na razgovor s bivšom suprugom. Zapravo, bivšom suprugom, ali nikada prežaljenom i, za Martyja, vječnom ljubavi. Situacija se pogoršava i Marty kreće potražiti voljenu osobu – tijekom puta i propasti civilizacije tek se ponekad na televiziji i neonskim reklamama ukaže lik, mnogima, nepoznatog čovjeka. Čovjeka pod imenom Charles Krantz – za prijatelje i obitelj poznatijeg kao…Chuck…
Prethodne su rečenice uvod film redatelja i scenarista Mikea Flanagana (“Doktor Sleep”, Ponoćna misa). Dio je to prvog (od tri) čina priče o Charlesu Krantzu – u tri dijela redatelj donosi nevjerojatno emotivno snažan emotivni rollercoaster koji traje od prve do posljednje minute filma. Priča o Chucku šalje poruku kako niti jedan život nije običan i dosadan – međutim to nije samo jedna životna priča, priča o jednoj ljudskoj sudbini. Na kraju dana film odnosno priča o glavnom protagonistu govori o svakom od nas – ljudima koji svojim postojanjem i postupcima ostavljaju trag u beskraju. Uspomene i sjećanja onih koji ostaju poslije nas…uspomene i sjećanja na one koji su otišli prije nas.
Od djetinjstva je Chuck suočen s gubicima, odlascima najdražih. Vjerojatno je nešto lakše podnijeti gubitke kada se (pre)žive u godinama kada smo stariji od glavnog protagonista filma, ali dob ne umanjuje bol zbog gubitka (ili gubitaka). Smrt je prikazana kao dio života – izvjesnost od koje nitko pobjeći ne može. Međutim, “Chuckov život” nije film o smrti i odlascima – riječ je o filmu o životu koji nas podsjeća kako možemo (ali često zaboravljamo) uživati i radovati se naizgled malim i podcijenjenim, ali zapravo velikim trenucima koji život čine velikim. Važnim. Vrijednim življenja. Zalazak sunce, nebo posuto zvijezdama ili tek razgovor uz kavu s voljenom osobom na mjestima gdje svi žure (npr. željeznička stanica ili kolodvor) ne koštaju ništa, ali se pamte – ionako nije do mjesta već do trenutka i društva s kojim živimo takve trenutke. “Chuckov život”, između ostalog, podsjeća na spomenute mala-velika životna zadovoljstva koja, iz različitih razloga, (pre)često zaboravljamo.
Foto: Screenshot
Ne, nije “Chuckov život” utopija, idealistička priča o čovjeku koji živi svoje snove i zanemaruje svijet u kojem živi. Chuck je kao klinac (zahvaljujući baki) zavolio ples (ples je tijekom čitavog filma njegova iskra, radost življenja), ali je postao…računovođa. U mnogim je filmovima i serijama spomenuto zanimanje odnosno ljudi koji su računovođe prikazani stereotipno i očekivano – oni su dosadni. Jednolični. Nezanimljivi. “Chuckov život” drugačija je filmska biljka – objašnjenje djeda Albieja o važnosti računovođe, povezivanje matematike i emocija te utjecaj zanimanja na ljudske sudbine je…fenomenalno i originalno. Računovođe u “Chuckovu životu” nikako nisu dosadni i stereotipni.
Flanagan je tijekom filma snažno naglasio kako se naši interesi i životne strasti (u velikoj mjeri) određuju u djetinjstvu. Ljudi koji utječu na naše živote u mlađoj dobi (roditelji, staratelji, učiteljice i učitelji…) mogu interese potaknuti, probuditi i produbiti i učiniti ih važnim detaljima koji traju…čitav život.
Film je ispunjen sjajnim, nezaboravnim scenama. Opis knjigovođe već je spomenut, Chuckov ples u društvu slučajne partnerice uz pratnju mlađahne bubnjarke, učitelj i njegova ljubav pod zvjezdanim nebom dok se svijet raspada…neke su, ne i jedini trenuci, za dugo pamćenje. “Chuckov život” sadrži i zrno misterije – ipak je o Stephenu Kingu riječ.
Čitava glumačka ekipa zaslužuje nagradu – svi glumci koji interpretiraju Charlesa Krantza (Hiddleston, Tremblay, Pajak) izvrsno su oslikali glavnog protagonista u različitim životnim razdobljima i situacijama. Odmjeren je i uvjerljiv Chiwetel Ejiofor dok su prava, ugodna, iznenađenja djed i baka Mark “Luke Skywalker” Hamill i Mia Sara. Da, glumačka je ekipa, također, veliki adut filma…
“Chuckov život” je film koji govori o teškim temama – smrt odlazak bližnjih, teške bolesti…propast svijeta. Međutim, nevjerojatna je činjenica kako je, unatoč spomenutim detaljima radnje, riječ o jednoj od najljepših i najinspirativnijih filmskih priča posljednjih godina. Smrt je ionako neizbježna i izvjesna, ali do tada treba živjeti i uživati. U malim – velikim stvarima – u društvu ljudi koji nas vole. Osjećaju. Razumiju. I ne, za takve stvari nije potrebna raskoš i veliki planovi – dovoljno se okrenuti oko sebe, ponekad se zaustaviti i uživati. U stvarima poput zalaska sunca, neba posutog zvijezdama… druženju i trenucima koji ostaju sjećanja koja se pamte. Stvarima poput gledanja filma “Chuckov život”. Filma koji inspirira, filma koji izaziva iskrene emocije…filma koji se pamti…
