REDATELJ: Marc Webb
GLAVNE ULOGE: Rachel Zegler, Gal Gadot, Andrew Burnap, Jeremy Swift, George Salazar
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Snow White
Napomena: Tekst koji čitate napisan je nakon gledanja filma s titlovima – sinkronizaciju autor tekst ne može i nije komentirao.
U vječnoj potrazi za kino hitovima (zaradom na kino blagajnama), “Disney” je proteklih godina intenzivirao snimanja live-action verzija animiranih klasika. Moderniziranje poznatih priča imalo je različite rezultate – od izvrsne Knjige o džungli osporavane, ali piscu ovih redaka zanimljivog i efektnog Kralja lavova do slabašnih i neuvjerljivih Dumba i Aladdina . Nove verzije starih priča pokazale su se, većinom, uspješne ako se radnja nije u previše detalja razlikovala od prethodnika, klasika koji su vremenom postali znak raspoznavanja kompanije “Disney”. Nova live-action verzija odnosno obrada klasične priče stigla je u kino dvorane – riječ je o “Snjeguljici” (u novom izdanju bez sedam patuljaka u naslovu) koja je još davne 1937. godine postala animirani klasik inspiriran klasičnom pričom braće Grimm iz 1812. godine.
Radnja? Nekada davno na kraljevskom je dvoru živjela je Snjeguljica – djevojčica, princeza i buduća vladarica kraljevstva u kojem svi žive u blagostanju, sreći i ljubavi (tako nam redatelj sugerira). No, Vrag odnosno nesreća nikada ne spavaju i Snjeguljici umire majka. Slomljen od tuge otac pada u depresiju, ali nakon određenog vremena pronalazi novu kraljicu – zločestu, ali i lijepu…Zlu Kraljicu. Ubrzo kralj nestaje i nova kraljica postaje vladarica. Kraljevstvo postaje siromašno, podanici su obespravljeni dok je nova kraljica opsjednuta vlastitom ljepotom. Ljepotom i Snjeguljicom koja raste i postaje, prema tvrdnji ogledala, najljepša u kraljevstvu….
Nova je priča o Snjeguljica raznobojna (scenografija i kostimografija su na pristojnoj razini), produkcijski raskošna (realizacija filma koštala je više od 200 milijuna dolara) i nesumnjivo ambiciozna u promicanju novih ideja. Autori su ugradili nove detalje u radnji – neke detalje izmijenili, neke prešutjeli i…promašili na gotovo svim razinama.
Izbor glavnih glumica (o glumcima, stvarnim i onima stvorenim digitalnim putem nešto kasnije) je prilično nerazumljiv i …. pogrešan. “Snjeguljica” je priča odnosno bajka koja, između ostalog, snažno tematizira žensku fizičku ljepotu (onu unutarnju film spominje puno manje) i opsjednutost zločeste kraljice izgledom. Na strani zla je sebična i narcisoidna, ali prelijepa Gal Gadot – na strani dobra je Rachel Zegler čija je fizička ljepota ipak bitno skromnija od Gadot. I kako se onda Ogledalo toliko zabunilo u odabiru najljepše žene u kraljevstvu?
Foto: Disney
U redu, ljepota je u oku promatrača i mišljenje pisca ovih redaka neće biti jednako sa svim gledateljima filma, ali tu ne prestaju problemi kada je riječ o izboru glavne glumice. Možda i najintrigantniji i najaktualniji dio nove Snjeguljice je prikaz glavne junakinje kao žene koja rješava probleme, žene koja preuzima inicijativu i pokušava vratiti sjaj i staru slavu kraljevstvu. Međutim, Rachel Zegler (uz skromno napisan lik kojeg interpretira) niti jednog trenutka nema glumačku karizmu i snagu (neophodnu i važnu za prikaz Snjeguljice novog doba kakva je ambicija filma) za uvjerljiv prikaz glavne junakinje filma. Niti jednog trenutka Zegler odnosno njena interpretacija Snjeguljice ne odaje snagu žene koja rješava probleme i postaje autoritet – stvari se završavaju brzo, bez drame jer…ha, Snjeguljica je u pravu i nema prevelike borbe. Čak i kada su u pitanju zli suradnici još zločestije kraljice. Snjeguljica je zamišljena kao junakinja bijele puti, bijela poput snijega – Rachel Zegler je, između ostalog, odabrana i zbog porijekla (majka iz Kolumbije, otac iz Poljske – doseljenici u SAD), ali nije sve u porijeklu – ima nešto u glumačkom izričaju i talentu. Gal Gadot tek je nešto uvjerljivija od Zegler, ali njena je prednost što se lik Zle Kraljice ipak pojavljuje u puno manje minuta filma.
Glavni je muški lik Jonathan – nema princa na bijelom konju. Jonathan je razbojnik, odmetnik iz šume član pokreta otpora koji se bavi borbom protiv zločeste Gadot. Poljubac se dogodio, ali tek nakon što je Jonathan podnio žrtvu i pokazao kako je dostojan Snjeguljice. Kemija između Jonathana (Andrew Burnap) i Snjeguljice je…užasna. Bez strasti i šarma.
Patuljci su digitalno napravljeni, ali u niti jednom trenutku filma nisu nazvani patuljcima (nitko ne komentira njihov rast niti njihovo zanimanje – ekipa kopa u rudniku i gomila dijamante i ostale vrijednosti). Oni su digitalno stvoreni i ne izgledaju impresivno – bilo kakav humor kada je o patuljcima riječ vješto je filtriran (Tupko ipak nije toliko…tup već je samo malo…spor i sramežljiv). Sigurno bi bolja opcija bio odabir pravih glumaca za interpretaciju patuljaka – npr. Peter Dinklage u jednoj od uloga.
Tijekom filma slušamo brojne pjevačke dionice – njih je previše (posebno u prvom dijelu filma) i prilično remete ritam filma i ubijaju one male zrake zanimljivosti.
Ništa u novoj “Snjeguljici” ne funkcionira kako bi trebalo. Od izbora glumačke ekipe sve do radnje koja je doživjela određene preinake film nema onaj dašak zabave za sve generacije i obrise filmskog spektakla kakvi se mogu pronaći pod oznakom “Disenyja”. “Snjeguljica” je, posebno s redateljske strane, odrađivanje posla, beskrvna i, većinom, prazna filmska priča koja se, za razliku od animiranog klasika, neće dugo pamtiti. Zapravo, neće se uopće pamtiti…
OCJENA: 2.5
