Pred Vama je drugi dio GOODTALKING pregleda maaaalo drugačijih filmova. Bizarni, čudni, otkačeni, zabavni, provokativni, neugodni za gledanje, vulgarni…u svakom slučaju drugačiji i nekonvencionalni. Krenimo redom…
AVANTURE BARUNA MUNCHAUSENA (The Adventures of Barun Munchausen) – (1988)
Temeljen na stvarnom liku baronu Hieronymusu Karlu Friedrichu von Münchausenu i njegovim nesvakidašnjim ratnim pričama ovaj uradak kao da je čekao montipajtonovca Terrya Gilliama i njegovu kreativnu genijalnost koja će priču posložiti i vizualizirati.
Poznat po svojim uvrnutim animacijama u Monty Python’s Flying Circusu te po svojoj nadrealnoj estetici i bogatoj vizualnoj izvedbi ovo nije ni mogao nitko drugi sprovesti u djelo bez CGI-a i sličnih novotarija kojima obiluju novi filmski uratci, pogotovo ne te 1988. godine kad je film snimljen pa je njegova uloga kao redatelja u ovom uratku svakako značajna.
Film je ispunjen zanimljivim (posebno u vrijeme nastanka filma) vizualnim efektima, spektakularnim setovima i maštovitom kostimografijom. Redatelja balansira na granici opaljene komedije, SF-a i avanture – Gilliam je odlično dočarao nadrealne elemente priče i tako približio vizualno sve nevjerojatno što se navodno dogodilo baronu Munchausenu – kojeg prati glas kao najvećeg svjetskog lažljivca – na osnovu toga nastao i medicinski termin Munchausov sindrom. Plejada poznatih glumaca je samo upotpunila cijeli vizualni doživljaj – John Neville (5th Element) kao Munchausen, Eric Idle, Oliver Reed, Jonathan Price, Robin Williams kao otkačeni Kralj Mjeseca i jedna od prvih uloga Ume Thurman…tko voli pajtonovce i old school vizualno atraktivne uratke ovo svakako treba pogledati…
BUBBA HO-TEP (2002)
Elvis Presley je živ – svoje umirovljeničke dane provodi u Mud Creek staračkom domu u Texasu!
Nakon što mu novac i slava dosadi, a Priscilla ga napusti, odluči se povući i prepustiti mjesto njegovom najboljem imitatoru Sebastianu Haffu, a Elvis zauzme njegovo mjesto nastupajući po nepoznatim barovima i rupčagama glumeći Sebastiana Haffa koji glumi Elvisa – dakle imitira drugog kako taj imitira njega!
Plan mu čak i uspije no jedne večeri padne sa pozornice, slomi kuk i završi u staračkom domu te godinama kasnije uz sve zdravstvene probleme koje donosi starost komplikacije mu počne predstavljati i čudna izraslina – na spolovilu. Treba nadodati da mu je jedan od cimera u domu isto tako ostarjeli John F. Kennedy koji je crnac no JFK je uvjeren da su ga “famous them” obojali cijelog u crno da bi prikrili da je preživio atentat te je u stalnom strahu da ga njegov nasljednik Lyndon B. Johnson želi dokrajčiti.
Ako vam to nije dosta – u domu se počinju pojavljivati bube govnovalji, odbjegla egipatska mumija tj. reinkarnacija egipatskog boga Ho-Tepa koja u svrhu svog preživljavanja krade duše ljudima kroz – anus. Elvis i JFK se odluče hrabro suprotstaviti toj utvari i sačuvati svoje stražnjice…
Bruce Campbell poznatiji kao Ash iz The Evil Dead trilogije odlično je utjelovio Elvisa, kako fizičkom pojavom tako i glasom, a Ossie Davis kao JFK će vam isto biti poznato lice s hrpom sporednih odličnih uloga te ovaj humoristično nadrealan uradak vrijedan (barem jednog) gledanja.
GOLI RUČAK (Naked Lunch) – (1991)
Ako netko ne voli žohare, stonoge i općenito ogromne bube (tko ih voli?), ekipu koja se drogira s insekticidom protiv spomenutih tim ljepotana i pisaće mašine koje se pretvaraju u kukce – može preskočiti ovaj film.
Redatelj David Cronenberg je inspiraciju za film pronašao u knjizi Williama S. Burroughsa – ovaj bizaran uradak u kojem se mješaju stvarnost i halucinacije prati pisca Williama Leea, koji slučajno ustrijeli suprugu Joan tijekom igre “William Tell” . Nakon tog kobnog događaja biva sve dublje uvučen u svijet narkotika i kriminala što ga odvodi u neki paralelni svijet zvan “Interzone” u kojem postaje tajni agent koji piše izvješća na pisaćim mašinama koje se pretvaraju u ogromne ljigave bube.
Radnju filma nije jednostavno pratiti – događaji izgledaju nelogični, nadrealni – kao da si u sebe utrpao hrpu LSD-a jer je bio na sniženju, a Gregor Samsa iz Kafking Preobražaja ti ga je prodao na blagajni pa mi je jedno od tumačenja da ovako vjerojatno izgleda kad se drogiraš – lošom drogom.
Glavnu ulogu igra Peter Weller (RoboCop), suprugu Joan glumi Judy Davis (Barton Fink), Ian Holm (Alien) i Roy Scheider (Jaws) pa tko se voli upitati “what the hell did I just watch?” – ovo je onda film koji morate pogledati.
UBOJITI KLAUNI IZ SVEMIRA (Killer Klowns from Outer Space) – (1988)
Kramer iz “Seinfelda” boji se klaunova – ne znam kako reagirao na spodobe iz filma “Ubojiti klauni iz svemira”, možda bi mu bili toliko smiješno nakaradni te bi se oslobodio straha jer su gluma, kostimi i maske toliko loši da su ustvari odlični – odlike svakog boljeg trash filma – pogotovo scene sudara i putnika unutar vozila.
Ova mješavina Body Snatchersa, Assault on Precinct 13, Aliena i na trenutke Plan 9 From Outer Space donosi bizarnosti popu svemirskog broda u obliku cirkuskog šatora, zamatanja ljudi u šećernu vunu, pucnjavu s oružjem punog vrelih, ljepljivih kokica (koje su ustvari žive!) te granatiranje s hrpom torti od kojih se ljudska rasa rastopi kao da si na njih bacio kantu kiseline. Klaunove najefikasnije možeš iskorijeniti ako im probušiš veliki crveni nos te se oni raspadnu u hrpu konfeta – dakle, šou!
Ono oko čega su se stvarno potrudili u filmu je ta cirkusko-klaunovska estetika pa mogu reći kako je interijer svemirskog broda izgleda baš impresivno i šareno te zbog svega navedenoga, film je stekao kultni status među ljubiteljima B-filmova, a ako dodamo glumačku ekipu koju predvode Suzzane Snyder (Weird Science, Seinfeld), ili Johna Vernona (Dirty Harry, Topaz) stiže opaljeni uradak zbog kojeg ćete više bacati kokice u ekran nego u sebe…
ĆELIJA (The Cell) – (2000)
Šteta što Jennifer Lopez nije više nastupala u filmovima poput “Ćelije” umjesto romantičnih komedija – najbolje je nastupe ostvarila u filmovima u U Turn, Out Of Sight i “Ćeliji” – psihološkom trileru no svakako pripada u klub pjevač(ic)a koji su izgradili solidnu karijeru i na filmu. Kao što mnogi pamte scenu s konjskom glavom iz Kuma i ovaj uradak ima za mene nezaboravnu scenu s konjem, sjećam se prvi put kad sam gledao film prije jedno 20 godina da sam ostao totalno paf, tko je gledao zna o čemu pričam, tko još nije – hold your horses.
Catherine Deane (Lopez) pomoću inovativne tehnologije koja omogućuje ulazak u tuđi um pokušava doprijeti do ubojice šizofreničara Carla Starghera (Vincent D’Onofrio) koji je pao u komu zbog moždanog udara. Iz kome se više probuditi neće no jedna je djevojka zatočena na nepoznatoj lokaciji. Detektiv Novak (Vince Vaughn) pokušava na sve načine spasiti djevojku, vrijeme ističe jer je zatočena u zlokobnom uređaju zvanom ćelija koja će je potopiti za manje od 40 sati – Catherine s metodom ulaska u tuđu podsvijest ostaje kao zadnja slamka spasa. Postoji i dodatni problem – ako povjeruje da je ono što se događa u njegovoj glavi stvarnost, njeno tijelo će to protumačiti kao da se sve to stvarno i događa. Catherine pristane pomoći i ulazi u svijet Stargherovog uma.
Ovdje kreće prava boleština – naravno što očekivati u umu šizofrenog ubojice – scene podsvijesti su odrađene stvarno fenomenalno nadrealno, totalno poremećeno i uznemirujuće te vizualno nadasve atraktivno, kostimi, maske i šminka su odlični, doslovno sve izgleda kao iz najgore noćne more (zasluga poznate japanske dizajnerice Eiko Ishioka) spomenuti treba D’Onofria koji je odglumio jednog od najbolesnijih ubojica ikad te je kasnije priznao da supruga nije htjela spavati pored njega dva tjedna nakon što je pogledala film…
POLYESTER (1981)
Izostaviti na listama uvrnutih filmova Johna Watersa i njegov provokativan te nadasve ekscentričan opus bio bi teški facepalm jer njegovi filmovi pripadaju u red – gledaš i ne vjeruješ. Kontroverzan redatelj je izjednačio glumu sa apsurdom i grotesknim likovima koji često izazivaju nevjericu i nelagodu, ali ih kao šokantnu prometnu nesreću jednostavno ne možete prestati gledati.
Čovjek koji je (bio) u stanju ismijavati obiteljsko nasilje, alkoholizam, pretilost, mentalno zaostale osobe i učiniti abortus trivijalnim kao odlazak u pekaru po burek – teško je vjerovati kao bi u današnje vrijeme ovaj (ipak) kultni uradak uopće bio snimljen – kao i većina ostalih njegovih filmova (možda poznatiji kao što su Cry-Baby s Johhnyem Deppom, ili Pecker s Edwardom Furlongom). Kako god bilo Waters će svakako biti zapamćen kao majstor provokacije.
“Polyester” definitivno nije za svakoga – kombinacia vulgarnosti i neugodnih trenutaka vode nas kroz disfunkcionalni obiteljski život Francine Fishpaw, domaćice čiji muž je vlasnik lokalnog porno kina. Sin Dexter završi u zatvoru zbog fetiša na ženska stopala, a kćerka Lu-Lu je stereotipna plavuša lakog morala pa je cijeli film na rubu između nevjerice i perverzije te ostavlja dojam namjernog izazivanja šoka i grča u stomaku. Ono što je bitno jest da se ovaj film ne smije shvatiti ozbiljno, niti mu je to očito bila namjera, ali je svakako bizaran i uvrnut – pitanje je koliko takve ekscentričnosti možete izdržati i hoćete li dočekati odjavne minute…
THE ADVENTURES OF BUCKAROO BANZAI ACROSS THE 8TH DIMENSION (1984)
Eto…ne znam.
Ima li riječi koje bi mogle opisati radnju i sadržaj ovog filma? Film sam pogledao trijezan, pogledao sam ga i ne-baš- trijezan no i dalje imam upitnike iznad glave više nego što možete vidjeti zvijezda na nebu utorkom navečer – kad je vedro. Što očekivati kad je glavni junak avanturist, neurokirurg i rock zvijezda, a u slobodno vrijeme se bori protiv zlih vanzemaljaca? E da…u potrazi je za nekim oscilatorom, to mu je vrlo bitan gadget.
Mješavina Back To The Future, Alien Nationa, Weird Sciencea i svih loših SF filmova, natrpan hrpom kvazi znanstveno-intelektualnih izjava tipa: “Elektronuklearni karburtor
izgleda dobro!”, ili “Dr Banzai koristi laser da spali pinealni tumor bez oštećivanja kvadrigeminalne ploče da potkožni mikrofon omogući pacijentu prijenos verbalnih instrukcija svom mozgu!” – dakle, dijalozi izazivaju teške grčeve od smijeha. Barem kada je o autoru ovog pregleda riječ.
Ono s čime me je ovaj uradak oduševio, osim neponovljivih budalaština je scenografija i maštovitost u sklapanju svih mogućih “high-tech” strojeva i gadgeta koji su upotrijebljeni u većini scena – netko se stvarno potrudio da to sve to izmisli i spoji, a da svijetli i ispušta zvukove.
Za ovaj film mogu reći sljedeće: nevjerojatna kombinacija apsurdnih situacija, uvrnutog humora i bizarnih likova, u roku 15 minuta ćete se smijati svakoj novoj gluposti koju uspiju izreći i izvesti, ili ćete ugasiti i pomisliti da veću glupost niste gledali iako je glumačka ekipa vrhunska: Peter Weller, John Lithgow, Ellen Barkin, Jeff Goldblum, Christopher Lloyd, Dan Hedaya, Clancy Brown…
Pregled napisao: Ivan Kapetanović
PRVI DIO GOODTALKING PREGLEDA UVRNUTIH FILMOVA MOŽETE PROČITATI OVDJE
