Naslovnica Domaći RECENZIJA: STRIC – Dva su zrna grožđa ostala na stolu…

RECENZIJA: STRIC – Dva su zrna grožđa ostala na stolu…

873
0
Foto: Screenshot

REDATELJI: David Kapac, Andrija Mardešić

GLAVNE ULOGE: Miki Manojlović, Goran Bogdan, Ivana Roščić, Roko Sikavica

TRAJANJE: 104 minute  

 

“Vama je svaki dan Božić.” – Stric

 

Teško se prisjetiti kada je domaći film bio u ovoliko velikom broju prisutan u domaćim kinima kao što je slučaj s posljednjim mjesecima 2022. i početkom 2023. godine . U kratko vrijeme premijerno je prikazano (ili će biti prikazano) desetak filmova – neki od njih bilježe i vrlo dobre komercijalne rezultate (“Marginalci” više od 45 000 gledatelja, “Šesti autobus” 30 000…) neki uživaju u hvalospjevima kritičara (“Sigurno mjesto ), ali neki su, kada je o broju gledatelja riječ, podbacili. Među njih pripada “Stric” – film koji je, iz više razloga, nakon premijere u Puli izazvao interes kod dijela ljubitelja filma. Interes kao i najave iz kojih se moglo pročitati kako je riječ o drugačijem, domaćem filmu “Strica” su postavile kao jednog od favorita za vrh gledanosti kada je riječ o domaćem filmu u 2022. godini. No, dogodilo se suprotno – “Stric” je, ipak, podbacio, gledanost nije velika (u to se uvjerio i pisac ovih redaka koji je film pogledao u slabašno ispunjenoj dvorani zagrebačkog multipleksa). Velika šteta – “Stric” zaslužuje veću pažnju (čitaj: više kino gledatelja) jer riječ o vrlo zanimljivom i, za noviju domaću kinematografiju, neuobičajenom filmu.

Čitatelji koji se sjećaju osamdesetih godina prošlog stoljeća pamte dolazak gastarbajtera, radnika na privremenom radu u inozemstvu u domovinu tijekom blagdana – u slučaju “Strica” (prigodno za dane kada se film može pogledati u kinu) riječ je o Božić. Stric iz naslova filma dolazi u posjeti rodbini – prepoznatljiv Mercedes dolazi iz Njemačke u posjet Majci, Ocu i Sinu (da, baš tako – likovi su bezimeni, protagonisti se prepoznaju unutar obiteljskih veza). Stric je stigao, donio poklone, ali odmah je jasno kako nešto nije u redu – odnosi u obitelji su, najblaže rečeno, čudni…

Već u uvodnim minutama filma mogu se pronaći uzori odnosno autori koji su utjecali na stvaranje “Strica”. Filmski dodiri Michaela Hanekea, Yorgosa Lanthimosa pa i Jordana Peelea mogu se osjetiti u filmu redateljsko-scenarističkog dvojca David Kapac/Andrija Mardešić.

“Stric” je jedan od onih filmova koji izazivaju zbunjenost, film u kojem gledatelj osjeća i zna kako nešto nije u redu odnosno da odnosi između protagonista skrivaju tajne (ili pravu istinu). Neizvjesnost i poigravanje s redateljevom percepcijom (ponekad i maštom) izraženiji su u prvoj polovici filma – kasnije se detalji priče otkrivaju, ali napetost ne popušta…

“Molim Vas recite što krivo radimo?” – Majka 

 

Foto: Screenshot

Jedan od najvažnijih detalja prema kojem se može izmjeriti uspješnost neuobičajenih, drugačijih pomalo i bizarnih projekta kao što je “Stric” je brzina i snaga kojom film uvlači gledatelja u priču. Problema, kada je “Stric” u pitanju, nema – gledatelj od uvodnih trenutaka filma ne može prestati tražiti odgovor na jednostavno pitanje čiji odgovor, zapravo, i nije čvrsto i precizno objašnjen. O kojem je pitanju riječ? Vrlo jednostavno – “Što se ovdje zapravo događa?” (i što se dogodilo)

Da, “Stric” neće odgovoriti na sva pitanja, neka će ostati neodgovorena, ali u tome je i jedan od glavnih razloga zbog kojih film vrijedi gledati. “Stric” ostavlja prostor za gledateljevu interpretaciju pojedinih detalja, ali i čitave priče (ovisi, naravno, o doživljaju filma). Projekti poput “Strica” doista su rijetka pojava u domaćoj kinematografiji.

Žanrovski, “Stric” kombinira elemente drame (obiteljske), (psihološkog) trilera i crne komedije. Izgled filma, fotografija, način snimanja kao i scenografija (većina radnje odigrava se na istoj lokaciji – nije jednostavno održati tenziju i zanimljivost tijekom čitavog trajanja, ali redateljski dvojac, većinom, u tome uspijeva) odgovaraju radnji filma i dodatno podgrijavaju neizvjesnost.

Tijekom trajanja filma mogu se vidjeti mnogi detalji koji podsjećaju na osamdesete godine prošlog stoljeća – takav je i soundtrack filma. Nakon “Strica” pjesme “Dva su zrna grožđa” u izvedbi “Magazina” i “Dunjo mirisna” Novih Fosila dobivaju novu dimenziju…

Mala je, ali odabrana glumačka ekipa filma (pet je protagonista koje gledamo u “Stricu”). Čitava je glumačka ekipa odradila vrlo dobar posao, ali prvo je glumačko ime Miki Manojlović. Manojlović je autoritativan i jezivo uvjerljiv u ulozi gastarbajtera pred kojim drhti čitava obitelj. Nakon gledanja filma teško se oteti dojmu kako je Miki Manojlović uživao u stvaranju ključnog protagonista filma.

“Stric” je jeziv, bizaran, crnohumorni i posve neuobičajen film kada je od domaćoj kinematografiji riječ. Film vrlo dobre glumačke ekipe koju predvodi sjajni Miki Manojlović ne završava u trenutku izlaska iz kino dvorane već se nastavlja u interpretaciji i razgovorima publike. Redateljski dvojac je zaokružio na svoj način, ali “Stric” ostavlja gledatelju prostor za drugačiju interpretaciju detalja filma, ali i čitave priče…

 

OCJENA: 8

 

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime