Naslovnica Domaći RECENZIJA: SIGURNO MJESTO – kad ljubav nije dovoljna…

RECENZIJA: SIGURNO MJESTO – kad ljubav nije dovoljna…

427
0
Foto: Pipser

REDATELJ: Juraj Lerotić

GLAVNE ULOGE: Goran Marković, Juraj Lerotić, Snježana Sinovčić Šiškov

TRAJANJE: 103 minute 

 

Upozorenje: Tekst otkriva detalja o radnji filma

 

Nije nikakva mudrost napisati kako umjetnost često nadahnuće pronalazi u životnim pričama. Gotovo da i ne postoji životna situacija koju autori, filmaši diljem svijeta (inspirirani vlastitim ili tuđim iskustvima, sasvim je svejedno) nisu prenijeli na film. Jedan od takvih projekata je i “Sigurno mjesto”, recentan i višestruko nagrađivan (nagrade je osvojio, između ostalih, u Locarnu, Sarajevu – “Sigurno mjesto”  je ovogodišnji hrvatski kandidat za nagradu “Oscar”) film redatelja i scenarista Juraja Lerotića inspiriran je autobiografskom pričom (u kojoj mjeri samo Lerotić zna) koja progovara o smrti njegovog brata. Mladog čovjeka koji je izgubio borbu protiv depresije…

Otvaranje filma tmurno je, komorno i dramatično (drugačije, s obzirom na temu, i ne može biti) – Bruno provaljuje u bratov stan smješten negdje u Novom Zagrebu. Brata zatječe na podu, oblivenog krvlju – Damir je pokušao samoubojstvo i Bruno spašava njegov život. Hitna pomoć odvozi Brunu u bolnicu – počinje drama obitelji i borba za preživljavanje mladog čovjeka…

Kako napisati i(li) objasniti da je film o tragičnoj smrti mladog čovjeka, uzaludnoj borbi njegovih najbližih vrlo dobar – u trenucima čak i odličan? Kako film u kojem iznimno tešku temu, bolest (depresija) koja je okidač čitave priče označiti vrijednog svake minute gledanja i odlaska u kino? Da, “Sigurno mjesto” baš je takav film – komoran i tjeskoban, bolno istinit, ali istodobno ispunjen ljubavlju (i sjećanjem) uz dozu (crnog) humora.

Radnja filma odigrava se na dvije lokacije (Zagreb i Split) unutar jednog dana. Puni krug od 24 sata izgleda kao da je sažetak svega što je redatelj proživio i preživio tijekom bratove bolesti. Neizvjesnost i nesigurnost, iskrene i snažne emocije, briga i sitni tragovi optimizma… nižu se tijekom čitavog filma. Iako je Brunina sudbina poznata gledatelj, povezan s protagonistima filma od uvodnih minuta, nekako navija i nada se kako će Bruno izbjeći najgore. Baš kao što se i članovi njegove obitelji nadaju kako će, na kraju priče, sve proći kako treba. Ali život ionako piše drugačije priče, one koje nemaju sretan završetak. Onakvu kakvu je s gledateljima podijelio Juraj Lerotić.

Foto: Pipser

Jedan od detalja koji “Sigurno mjesto” razlikuje od mnogih filmova slične tematike je činjenica kako redatelj ne osuđuje okolinu, socijalni status ili institucije za nemar i(li) Brunino stanje. U redu, suvišna birokracija je dio priče, ali svi slučajni svjedoci odnosno sudionici priče rade posao. Policija, liječnici…pokušavaju pomoći koliko mogu, ali…ovdje Lerotić pogađa u samu srž stvari. Socijalni ili emotivni problemi mogu biti okidači za depresiju, ali ona često dolazi iznenada, nepozvana i počinje razarati mladi život (posredno i živote članove obitelji). Tijekom filma brat i majka oboljelog naglasit će kako prije nije imao problema, veselio se novom poslu u Zagrebu – kao u mnogim slučajevima tako i ovdje bolest je došla bez posebnih razloga. Spol, dob, socijalni status… depresiji nije važno. Ona dolazi i udara. Bez pitanja. Podmuklo.

“Sigurno mjesto” može se interpretirati kao sjećanje na brata. Može se interpretirati kao svojevrsna životna trauma oblikovana u umjetničkoj formi. Može se interpretirati…hej, svaki gledatelj može pronaći neki detalj kojim će priču doživjeti na svoj način. No, ono što dugo odzvanja i urezuje se u dušu gledatelja su trenuci kada je jasno da će Bruno izgubiti bitku, ali i članovi obitelji borbu za brata i sina (mada to nitko priznati neće). Svatko tko je (pre)živio odlazak drage i voljene osobe (za koju zna da odlazi, ali pomoći nema, bez obzira koliko se pokušavalo i žrtvovalo) zna o čemu redatelj pripovijeda i što želi prikazati.

Osim što je redatelj i scenarist filma, Juraj Lerotić je i preuzeo ulogu u filmu. On interpretira samog sebe. Brata koji pokušava pomoći i razumjeti. Rizična odluka koja je mogla otići u krivom smjeru – u redu, Lerotić je bolji redatelj nego glumac no njegovo sudjelovanje filmu daje dodatnu autentičnost i govori o bolnom životnom iskustvu. Njegove suze u razgovoru s (filmskim) bratom još su teže, snažnije i emotivnije nego što bi bile suze nekog glumca. Svojim glumačkim pojavljivanjem u filmu Lerotić je dodatno motivirao izvrsnog Gorana Markovića u ulozi brata Damira i Snježanu Sinovčić Šiškov u ulozi majke.

Potresan i duboko intiman “Sigurno mjesto” je i hrabar film. Hrabar zato što scenarist, redatelj i jedan od glavnih glumaca Juraj Lerotić životnu, obiteljsku tragediju iznosi pred gledatelja i stvara univerzalnu priču koja je razumljiva svima (nekima u većoj, nekima u manjoj mjeri). Težak i sumoran, emotivno iscrpljujuć i nemilosrdan “Sigurno mjesto” je jedan od najboljih domaćih filmova ovog stoljeća….

 

OCJENA: 8 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime