Naslovnica Filmovi RECENZIJA: NA ZAPADU NIŠTA NOVO

RECENZIJA: NA ZAPADU NIŠTA NOVO

1436
0
Foto: Netflix

REDATELJ: Edward Berger

GLAVNE ULOGE: Felix Kammerer, Albert Kauch, Edin Hasanović, Daniel Bruhl, Moritz Klaus

TRAJANJE: 148 minuta

NAZIV ORIGINALA: Im Westen nicht Neues

 

Dječak u ratu koji (ne)će zaustaviti sve ratove

 

Španjolski filozof George Santayana jednom je izjavio kako su samo mrtvi vidjeli kraj ratovanja. Poražavajuća snaga njegove misli kao da nikada nije izgubila smisao, a nedavni događaji na Istoku ponovno su nas natjerali da se zapitamo koliko je moćna ljudska sposobnost zaborava. Strahote rata upisane su na svakom djeliću naše kulture. I premda je svaka od njih zapečaćena našim obećanjima kako ćemo u budućnosti biti pametniji, čini se kako rat uvijek pronalazi put do čovjeka, budeći u njemu ono najgore.  

Ipak, motivi rata i ratnog stradanja odgovorni su za neka od najvažnijih umjetničkih ostvarenja modernog doba. Jedan od takvih je i roman „Na Zapadu ništa novo“ Ericha Marie Remarquea. Njegov roman bavi se ljudskom patnjom u besmislu rata, opisanom kroz oči mladog vojnika na bojištu. Prvi svjetski rat trebao je biti ružno i groteskno rješenje za sve probleme društva, o čemu svjedoči i njegov kolokvijalni, djetinje naivni naziv – rat koji će zaustaviti sve ratove. Tužna priča o mladom njemačkom vojniku Paulu Bäumeru nekoliko je puta ispričana na filmskom platnu. Prva ekranizacija snimljena je 1930. godine, samo devet godina prije početka Drugog svjetskog rata. S obzirom da neke lekcije teško ostaju zapamćene, ekranizacija je ponovljena 1979. godine. Premalo godina kasnije, Paul Bäumer ponovno se vratio. Još jednom zakoračit će na Zapad, na to je već naviknuo. Nakon što umoran zalegne na fronti, tko bi mu od nas imao snage saopćiti kako se, nakon njegovih opetovanih vapaja, maršira i na Istoku?

 

Im Westen nichts Neues, mnogim čitateljima poznatiji po Netflixovom nazivu All Quiet on the Western Front, jedan je od onih filmova koji već u prvim kadrovima jasno pokazuju u kojem smjeru žele usmjeriti gledatelja. Izuzev fantastične slike prirode koja pati zbog naših grešaka, početak filma podsjetit će vas na kultnu scenu iskrcavanja u filmu Spašavanje vojnika Ryana. Ovdje bih volio istaknuti kako je ovo film s izrazitim prikazima nasilja koji nikada ne glorificiraju rat već idu u njegovu krajnju surovost, stoga oprezno s filmom ukoliko ste osjetljiviji na navedeno.

 

Nakon šokantnog otvaranja vraćamo se Paulu Bäumeru (Felix Kammerer), nadobudnom i zavedenom njemačkom srednjoškolcu koji želi postati junak nacije. Paul i njegovi prijatelji uvjereni su kako idu u avanturu, a njihov bezbrižni smijeh nadjačava jeziva glazba koja nagoviješta kasnija zbivanja. Njihov dolazak na bojište otkrit će im koliko su u krivu, a osjećaj avanture brzo će zamijeniti vapaji i strah za vlastiti život. Od totalnog bezumlja Paula i njegove prijatelje pokušat će spasiti iskusniji vojnici predvođeni Stanislausom Katczinskyjem (Albrecht Schuch). 

 

Foto: Netflix

Osim horora na bojištu, paralelno pratimo i priču njemačkog diplomata Matthiasa Erzbergera (Daniel Brühl) koji uzaludno pokušava urazumiti pomahnitale njemačke generale da abdiciraju te potpišu mirovni sporazum sa zaraćenom Francuskom. Mirovni pregovori nisu dio izvornog književnog predloška te su dodani samo u ovoj adaptaciji, što se pokazalo greškom. Naime, hvalevrijedna je odluka da se prikaže bahatost i rezigniranost moćnika i kvazidomoljuba dok ljudi doslovno nestaju na bojištu, no ovdje to djeluje prisilno umetnuto i previše razbija ritam filma. To postaje još očitije zbog slabe karakterizacije glavnih protagonista. Likovi u filmu služe umjesto topovskog mesa i film će vas neprestano na to podsjećati. Ono čega nasušno nedostaje, a što ujedno Zapad dijeli od statusa kultnih ratnih filmova poput Spašavanja vojnika Ryana ili Dođi i pogledaj je plošnost glavnih aktera. Premda sam cijelo vrijeme suosjećao s njima i bivao zgrožen stvarima kroz koje prolaze, na kraju filma shvatio sam da su njihove sudbine odraz svake osobe na bojištu, pri čemu su oni kao pojedinci u potpunosti izgubili smisao. Postoje scene u kojima vidimo kako oni promatraju ratna zbivanja, no premalo ih je i nikad ne zalaze u dubinu. Sekvence u kojima Bäumer pokušava spasiti neprijateljskog vojnika ili se natrpava hranom dok njegovi suborci ginu oko njega jedne su od rijetkih koje su me natjerale da aktivno porazmislim o ličnostima ljudi koje promatram. Štoviše, smrt jednog lika odrađena je toliko neuvjerljivo i naivno te djeluje kao da je preuzeta iz nekog znatno slabijeg ostvarenja. Treba naglasiti kako će poruka o besmislu rata uvijek biti efektna ukoliko se izvede na pravi način, no guranje protagonista u stranu kod gledatelja potencijalno smanjuje proces identifikacije s onime što gleda, a to je važna stavka svakog umjetničkog djela.

Prizori nasilja fantastično su dočarani. Jeziva posvećenost detaljima prisutna je u fizičkoj patnji koja nikada ne napušta bojište. Sustav rovovskih okršaja možda nije u potpunosti povijesno vjerodostojan, no i dalje je i više no realan prikaz užasavajućih praksi korištenja bojnog plina, bacača plamena te fizičkih sukoba prsa o prsa. U filmu je prisutna i vrhunska sekcija s tenkom o kojoj neću ništa pričati da ne umanjim vrijednost, jer takvu razinu anksioznosti i nemoći na ekranu gledatelj treba doživjeti svojim očima.

Praktični i specijalni efekti nadopunjeni su prekrasnom kinematografijom i kvalitetnom zvučnom podlogom. Kadrovi razbacanih tijela, izmučenih lica ocrtanih psihičkim raspadom, blatnih kaljuža punih vode i krvi efektno će držati vašu pažnju te vas tjerati da neprestano razmišljate o tome koliko je rat prljava i degutantna pojava. Predah od groteske pružit će kadrovi šumskog krajolika. Iako se može reći kako imaju simboličnu funkciju jer prikazuju koliko je mir kontemplativniji i ljepši od sukoba, postoje situacije u kojima mi se čini kako su takvi kadrovi ubačeni u film čisto zbog estetske funkcije, što ponovno razbija ritam. 

Kad smo već kod ritma, moram reći kako je Im Westen nichts Neues predug za svoje dobro. Trajanje od 148 minuta nije problematična, no za vrijeme gledanja nekoliko puta osjetio sam da je došao trenutak za spuštanje zavjese. Nemojte krivo shvatiti pa pomisliti kako je Im Westen nichts Neues dosadan film jer nije –  tek je, u trenucima,  prekomjerno razvučen.

Na kraju priče, čini se kako je ocjenjivanje ovog filma besmisleno, barem jednako kao i ljudska stradanja u ratovima (ipak, ocjena je tu). Im Westen nichts Neues nije najbolji film koji ste ikada pogledali, a sva je prilika kako vam neće biti ni najbolje ratno ostvarenje na ekranu. Unatoč tome, riječ je o filmu koji ima snažnu i bezvremensku poantu. Poruku koju stoljećima putuje društvom, no nikako da stigne do svoga ustrašenog i uznemirenog primatelja.

 

OCJENA: 8

Tekst napisao: Dominik Vadas

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime