RECENZIJA: DAHMER MONSTRUM: Priča o Jeffreyju Dahmeru

AUTORI SERIJE: Ian Brennan, Ryan Murphy

GLAVNE ULOGE: Evan Peters, Richard Jenkins, Molly Ringwald, Michael Beach

TRAJANJE: 1 sezona, deset epizoda

NAZIV ORIGINALA: Dahmer – Monster: The Jeffrey Dahmer Story

„Do you believe there is such a thing as just being evil.”

Godine 1991. okončan je teror zloglasnog Jeffreyja Dahmera. Čudovište iz Milwaukeeja oduzelo je 17 ljudskih života, a užasna brojka popraćena je još stravičnijim okolnostima njegovih zločina. Dahmerova izopačenost postala je predmetom brojnih adaptacija i ekranizacija, a najnovija od njih nedavno je postala jedna od najgledanijih serija u povijesti Netflixa. Dahmer – Monster: The Jeffrey Dahmer Story, službeni je naziv ove mini-serije koja će vas kroz 10 epizoda povesti na putovanje u beskrajni mrak koji ponekad čuči u ljudskom umu.

Dahmerova priča počinje na samom kraju, kada Čudovište postane neoprezno te biva uhvaćeno od strane policije. U prvoj epizodi gledatelj saznaje na koji način je Dahmer izgubio slobodu, a radnja se potom počinje prebacivati u razne periode njegova života. Dahmer nije tipična kriminalistička priča u kojoj gledamo kako detektivi slažu djeliće slagalice koje ih vode do rješenja. Štoviše, Dahmer je fantazmagorično nedokučiv u svojoj ludosti i na gledatelju je samo da se opredijeli za vlastitu viziju njegove dijagnoze.

„There are no easy answers when it comes to someone like him.“

Radnja će čitavo vrijeme skakati iz kolosijeka kako bi nam pojasnila dio prošlosti određenih likova ili stvorila povećanu napetost. A napetosti u seriji nikako ne nedostaje. Naime, Dahmer je bezobrazno i besramno neugodan te nadasve jeziv. Znatan broj kadrova bit će close-up likova, a nerijetki su i oni u uskim prostorima koji vrište od skučenosti i klaustrofobije. Kadriranje i režija sjajno su izvedeni i vrlo vjerno dočaravaju vremenske periode u kojima se odvija serija. Nadalje, postoje pomno odabrane sekvence u kojima se usporava vrijeme. U tim trenucima imamo priliku vidjeti kako Dahmer drugačije doživljava svijet oko sebe.

One stvari koje su gledatelju stravične, Dahmeru su senzualne. Fantastična dualnost opipljiva je u svakoj jezivoj sceni. Svaki puta kada pomislite da je određen kadar uznemirujuć, Dahmer će vam pokazati koliko uživa u vašoj nelagodi. Prizori nasilja nisu toliko užasavajući, što je jedan od najvećih komplimenata izvrsnoj atmosferi Dahmera. Naime, najstrašniji dijelovi serije su oni koji se odvijaju prije i poslije Dahmerova fizičkog obračuna s njegovim žrtvama.

„I want to hear your heart ’cause I’m gonna eat it.“

Tome je svakako pridonio i izvrstan zvuk. Bilo da je riječ o ubrzanim otkucajima srca, jetkom zvuku rezanja mesa ili sablasnom odzvanjaju razasutih kostiju, zvuk će vam dodatno sugerirati kako je to što gledamo od velikog značaja Čudovištu. Odlična glazbena podloga nekoliko puta će vas naježiti, ali nikad nije nametljiva do te mjere da bi vam skrenula pažnju s monstruoznog Dahmera.

Na moje oduševljenje, glavna no ipak nezahvalna uloga pripala je Evanu Petersu. Petersov uspon započeo je pojavljivanjem u X-Men filmovima, a mnogima će biti poznat i po sudjelovanju u kvalitetnom serijalu American Horor Story. Peters je apsolutno razvalio ulogu i već to je dovoljan razlog zbog koje se isplati pogledati Dahmera. Prije svega, treba čestitati na vrhunskom castingu – trenutno ne postoji bolji kandidat za ulogu Jeffreyja Dahmera. Njegova interpretacija nepogrešiva je. Što je još strašnije, također je veoma autentična. Siguran sam da će se Peters za Dahmera pokupiti brojne nagrade, a ovom ulogom pokazao je kako se ubuduće na njega itekako može računati. 

Foto: Netflix

„For the victims. For the families. I ain’t gonna let Jeff Dahmer and his evil be the only thing folks remember.“ 

Mora se priznati kako je svaki glumac u Dahmeru odradio dobar posao. U ovoj zaokruženoj adaptaciji, osim samog Dahmera, značajan prostor dobili su i svi oni nesretni ljudi koji su upalu u spiralu njegovog ludila. Primjerice, imat ćemo priliku pogledati kako je Dahmerov život izgledao iz perspektive njegovih roditelja. Ovdje posebno valja istaknuti Lionela Dahmera, Jeffreyjeva oca koji uporno pokušava dokučiti kolika je njegova uloga u stvaranju Čudovišta. U takvim instancama Dahmer je briljantan jer kroz uobičajene likove Jeffreyja Dahmera sukobljava gledatelju. 

Dapače, jedna od najboljih epizoda čitavog serijala u fokus gura jednu od njegovih žrtava. Posebni detalji i manipuliranje audiovizualnom prezentacijom stavili su fokus na žrtvin invaliditet, učinivši ju tako nakratko ravnopravnim glavnim likom. Premda bih volio da je takvih dijelova bilo više, svejedno mislim kako je serijal uspješno prenio misao o tome kako je svaka od njegovih žrtava bila osoba s vlastitim identitetom i životom vrijednim življenja. 

Baš kao i u pravom životu, Dahmerova ubojstva imala su i društvenopolitičku pozadinu. Pomalo ironično, s obzirom na to da je sam Jeffrey Dahmer opetovano izjavljivao kako ga nije bilo briga za političku ili rasnu pozadinu njegovih žrtava. Politička previranja hvalevrijedan su dodatak, no zbog pogrešnog tempiranja postaju jedna od (po)najvećih mana serijala. Općenito govoreći, dojma sam da je serija točno jednu epizodu preduga, stoga se pred kraj mjestimično osjete nepotrebna razvlačenja radnje i forsirani dijalozi.

„Everybody’s had it out for me since, forever. It’s like they just decide you are a bad guy and there’s nothing you can do about it. Got their minds made up.“

Serijal stalno pleše na tankoj liniji između nas i Jeffreyja. Način na koji (mi) vidimo svijet u potpunosti je drugačiji od onoga što vidi Dahmer. Njegova različitost potaknuta traumatičnim i nesretnim djetinjstvom vjerojatno je postala katalizator onoga čime će se hraniti čudovište. Strava koju će izazvati u neku ruku je i tužna, jer Dahmer svojim nasiljem pokušava ispuniti neizrecivu prazninu u koju se sakrio čitav njegov mračni kozmos. 

Pogrešno je shvaćanje kako Jeffrey Dahmer Story ikako veliča njegov lik i djelo. Jeffrey je neopozivi monstrum za kojeg ne smije biti mjesta na ovom svijetu. Ipak, Dahmer se cijelo vrijeme suptilno poigrava s idejom o našoj krivici u stvaranju Ubojice iz Milwaukeeja. Ubrzan način života te jurenje za uspjehom i priznanjem nerijetko je nemilosrdan za sve one koji se ne mogu prilagoditi. Svako ljudsko biće najviše od svega žudi za ljubavlju i toplinom. U svijetu koji je sve hladniji, usamljeni i poremećeni Dahmer toplinu je odlučio potražiti u zagrljaju muškaraca koje je prethodno ubio. 

Dahmer – Monster: The Jeffrey Dahmer Story vrhunski je serijal koji vam svakako preporučujem. Kroz ukupno deset sati, koliko će vam trebati da se probijete kroz vihor nasilja i tuge, doživjet ćete čitavu lepezu neželjenih emocija koje će s vama ostati još dugo nakon gledanja.

Ocjena: 8/10

Tekst napisao: Dominik Vadas

https://youtu.be/NVHHs-xllqo