REDATELJ: Adam McKay
GLAVNE ULOGE: Jennifer Lawrence, Leonardo Di Caprio, Cate Blanchett, Ron Perlman, Meryl Streep, Jonah Hill
TRAJANJE: 138 minuta
NAZIV ORIGINALA: Don’t Look Up
“Ljudi, istina je još depresivnija.” – Kate Dibiasky
Prije nekoliko dana dogodila se nesvakidašnja i neočekivana situacija – predsjednik Vlade (ili premijer, ako Vam je draže) Republike Hrvatske Andrej Plenković usred razgovora s novinarima poslao je u eter – filmsku preporuku. Pohvalio se predsjednik Vlade kako je sinoć gledao na Netflixu Don’t Look Up (“Ne gledaj gore” domaći je prijevod filma) koji preporučuje svima. Nije ovo neki marketing dodao je premijer (upravo suprotno – riječ je o reklami za film) i zaključio kako film tematizira informacijski kaos i bizarne procjene. Da, “Ne gledaj gore” doista se bavi i spomenutim temama, ali one nisu glavne – premijer je, gle čuda, zaboravio spomenuti kako se film redatelja Adama McKayja, između ostalog, bavi licem i naličjem političara i medija – nije čudno kako je premijer zaboravio spomenuti i taj dio priče filma. Način na koji je opisana američka političko-medijska scena (u kojoj se mogu prepoznati i akteri svih zapadnih zemalja, pa i šire – dakle i oni koji žive i djeluju u Lijepoj našoj) je provokativan, direktan pomalo i bizaran, ali često i bolno istinit.
Američki redatelja Adam McKay proteklih je godina, nakon uspjelog “Anchormana” iz 2004. godine, privukao pažnju filmovima Oklada stoljeća i Čovjek iz sjene – bez obzira na veliki broj nominacija i nagrada te vrlo dobre i odlične glumačke izvedbe riječ je o filmovima koji kod autora ovih redaka nisu izazvali (pre)veliko oduševljenje (navijački pristup temama kao i histerična režija neki su, ne i jedini razlozi). Nakon “Čovjeka iz sjene” McKay je najavio film koji bi se, između ostalog, bavio klimatskim promjenama (ideja za “Ne gledaj gore” stvorena je prije globalne pandemije i recentnih događaja koji su promijenili našu stvarnost). Isprva je film trebao biti snimljen pod “Paramount” etiketom (premijera se očekivala 2020 godine), ali stvari se mijenjaju i “Ne gledaj gore” postaje jedan od glavnih ovogodišnjih “Netflix” filmskih aduta… Ne samo zbog gledanosti već i zbog nominacija te osvajanja filmskih nagrada…
Kate Dibiasky priprema doktorat, obožava astronomiju i dio je posade teleskopa Subaru. Tijekom rutinskog promatranja svemira, Kate otkriva novi komet. Ubrzo nakon otkrića njen mentor doktor Randall Mindy otkriva strašnu istinu – komet juri prema Zemlji i prijeti uništenjem. Preostalo je nešto više od šest mjeseci do udara te Kate i Mindy odlaze u Washington kako bi upozorili predsjednicu na opasnost koja dolazi…
“Nisu dovoljno pametni da budu zli koliko vi mislite.”
“Ne gledaj gore” svoje je uzore (ili inspiraciju) pronašao u filmovima kao što su “Dr.Stranglove”, “Predsjedničke laži” (“Wag the Dog”), “Idiocracy” te “Armagedon” i “Iznenadni udar”. Baš kao u “Armagedonu” komet prijeti uništenjem jedinog nam planeta, otkrivamo koliko nam je vremena ostalo no sličnost tada nestaje. Umjesto mobilizacije i pokušaja spašavanja visoka je politika nezainteresirana – trenutak kada počinje žestoka i direktna kritika političara, vodećih ljudi SAD-a. Predsjednica Orlean, njen priglupi sin Jason i ostatak političkog vrha nisu pretjerano impresionirani prijetnjom. I dok se neki gledatelji bave koliko je predsjednica slična Trumpu (McKay je izjavio kako je inspiraciju za Orlean pronašao u likovima nekoliko američkih predsjednika) te gube energiju u raspravama oko lijevih i desnih, propuštaju činjenicu kako su ovakvi karikirani i pretjerivanju skloni pripadnici političke vrhuške podsjećaju na mnoge kolege iz stvarnog svijeta. Kako u SAD-u tako i van granica najveće svjetske demokracije. Da, podsjećaju i na neke političare s ovih prostora kojima je isključiva opsesija i interes vlastiti rejting i ostanak na vlasti. Sve ostalo je sporedno i nevažno čak i ako je prijetnja opće uništenje (nije ovdje riječ o kometu..). Ako je za rejting i rezultat na izbore potrebno – ha, nema problema, onda ćemo djelovati. Intervenirati. Svim raspoloživim sredstvima.
Na meti filma su i mediji te društvene mreže. Medijska moć i utjecaj su ogromni, veliki, ali u mnogim je trenucima važno samo (hm) sadržaj koji je klikabilan bez obzira na sadržaj. Film prikazuje kako ljudi u nekoliko dana prelazi put od znanstvenice zaslužne za otkrivanje prijetnje (dakle, za spas Zemlje) do fanatika i luđaka (Kate). U fokusu filma su, kada je o medijima riječ, voditelji popularne tv emisije Brie i Jack – oni su toliko umjetni, dvolični i ljigavi da bi velika nepravda bila ne spomenuti sjajnu Cate Blanchett i jednako dobrog Tylera Perryja…
Dotaknuo se film i vizionara, tehnoloških inovatora čije ideje mijenjaju svijet. Takav je Peter Isherwell, milijarder i (posebno važno) veliki donator predsjednice Orlean. Riječ je o pomalo jezivom liku čiji se postoci i predviđanja raspadaju pred nadolazećom katastrofom – Isherwell je željan resursa koji se nalaze u meteoru i ima veliki utjecaj na politiku. On je zapravo sukreator i bitan faktor kod donošenja političkih odluka. Jer donacije su velike, prevelike…
Sve navedeno, ali i više od toga gledatelj prati, komentira, ismijava protagoniste i otkriva kako “Ne gledaj gore” nasmijava, ali i vrlo vjerno prikazuje likove kakve možemo sresti u svijetu kojem živimo. Da, neki od njih su žestoko karikirani i bizarni, ali nisu daleko od stvarnosti.
I dok gledamo kako Zemlja i njezini stanovnici jure u propast, ali ne staju na kočnicu već daju gas teško se oteti dojmu kako redatelj zatvara puni krug i diskretno proziva i običnog čovjeka, dakle nas. Imaju li obični ljudi iz filma (odnosno mi iz stvarnosti) odgovornost za ono što se događa? Tko bira političare? Tko čita, gleda i prati medije poput onih u filmu i tako im omogućava opstanak i nastavak rada? Odgovore znamo.. Ili ih neki (mnogi?) možda ne znaju, možda ih ne žele prihvatiti….
“Ne gledaj gore” okupio je impresivnu glumačku ekipu – Jennifer Lawrence i Leonardo Di Caprio sigurni su i dominantni u glavnim ulogama. Lawrence s lakoćom interpretira mladu osobu zaljubljenu u znanost koja se teško nosi s ignoriranjem problema od strane politike i medija (visoki vojni dužnosnik koji je naplatio grickalice zanimljiva je epizoda filma). Randall Mindy je doktor, vrhunski znanstvenik nagrizen anksioznošću, pomalo i depresijom. Nikakav problem za Di Caprija koji je ponovo dojmljiv. Da, iako su neki likovi (u trenucima ili čitavim trajanjem filma) s razlogom nabrijani i karikirani (npr. Ron Perlman kao ratni veteran) glumačka ekipa filma u najmanju je ruku…zanimljiva..
Bez obzira voljeli, prezirali ili bili ravnodušni prema filmu “Ne gledaj gore” on je svoju funkciju ispunio. Riječ je o filmu o kojem se priča, koji izaziva brojne komentare, analize i reakcije – da, uradak redatelja i scenarista Adama McKayja privukao je veliku pažnju ljubitelja filma. Potpuno zasluženo jer riječ je o jednom od najboljih filmova godine koja broji zadnje sate. Film koji nasmijava, ali kako minute filma odmiču tako gledatelj otkriva kako su mnoge smiješne i tragikomične situacije filma dio naše stvarnosti…
OCJENA: 8
Odgovori