REDATELJ: Adam McKay
GLAVNE ULOGE: Christian Bale, Amy Adams, Sam Rockwell, Tyler Perry, Jesse Piemons, Steve Carell
TRAJANJE: 132 minute
NAZIV ORIGINALA: Vice
“Stvari su ovdje fluidne gospodine predsjedniče.” – Dick Cheney
Nakon nekoliko komedija (“Anchorman”, “Murjaci s klupe”) američki se filmaš Adam McKay odlučio posvetiti ozbiljnijim temama. Godine 2015 McKay prema vlastitom scenariju režira “Okladu stoljeća” (The Big Short) – priču o nekoliko tipova koji su predvidjeli eksploziju hipotekarnog balona koji je uzrokovao posljednju veliku financijsku krizu u SAD-u koja se kasnije prelila na gotovo sve države. Ekipa je pokušala, istina sramežljivo, upozoriti na dolazak krize, ali nakon što su odustali na svojim su se predviđanjima obogatili. McKay je, unatoč, ozbiljnoj temi filma nastojao relaksirati humorom, okupio je izvrsnu glumačku ekipu (Bale, Gosling, Carell) i bez obzira na komplicirane mešetarske igre kojima se bavi “Oklada stoljeća” je ostvarila uspjeh. Film je, između ostalog, dobio pet nominacija za “Oscara” (nagrada je osvojena u kategoriji najboljeg scenarija prema književnom predlošku). Uspjeh filma usmjerio je McKaya prema novom ozbiljnom projektu – priči o Dicku Cheneyu, većini poznatom kao potpredsjedniku SAD-a u vrijeme vladavine Busha mlađeg.
Zašto je McKay pored svih američkih predsjednika odabrao biografiju čovjeka koji je službeno najviše stigao do pozicije potpredsjednika? Odgovor je jednostavan – Cheney je svojevrsni američki Josip Manolić, čovjek koji je u politici još od vremena Nixona. Tijekom mandata predsjednika Nixona počinje karijera čovjeka koji je preživio nekoliko predsjednika, srčanih udara i političkim djelovanjem kreirao sudbinu američkog društva, ali i svijeta u cjelini.
Prije nego se posveti Cheneyju i američkoj visokoj politici (ali gotovo isključivo kada su u pitanju članovi Republikanske stranke – Demokrati se gotovo u filmu ne spominju, ali o tome nešto kasnije u recenziji) McKay upoznaje gledatelja s rečenicama u kojima naglašava da je riječ o istinitoj priči ili najbliže istini jer je do potpune slike o životu Dicka Cheneya nemoguće doći. Neki su detalji interpretacija redatelja i umjetnička sloboda. Kakav je, dakle, bio potpredsjednik Cheney?
Riječ je o čovjeku čija ambicija nema granica – on i njegova supruga Lynnie zajednički su od politike stvorili obiteljski posao točnije obiteljsku stvar (Dick i Lynnie pomalo podsjećaju na supružnike Underwood iz televizijske serije “Kuća od karata). Cheney je, nesumnjivo, političar s vrlo izraženim smislom za preživljavanje i izvrsnim procjenama situacija koje idu u korist ostvarenja njegovih političkih ambicija. Problem je kako su njegove ambicije (one realizirane) velikim dijelom odgovorne za rat u Iraku, promjenu u politici prema globalnom zatopljenju (iliti klimatskim promjenama – u filmu je objašnjeno kako je i zašto jedan termin zamijenio drugi), poreznoj politici u SAD koja pogoduje bogatima, Guantanamo i mnogim drugim, negativnim stvarima koje se, više ili manje, utjecale na svijet u kojem danas živimo. Politička inteligencija i instinkt za preživljavanje Dicka Cheneyja provlači se čitavim trajanjem filma – kulminacija su pregovori s Bushem mlađim i prihvaćanje pozicije potpredsjednika koji ništa ne radi osim što čeka predsjednikovu smrt. Međutim, prema priči filma Bush je progutao Cheneyjev mamac koji postaje predsjednik iznad predsjednika. Ne samo to – Cheney je, s nekoliko najbližih suradnika, bio nešto poput duboke države – donosio je odluke i bez predsjednikova znanja. Ništa neobično – dovoljno se prisjetiti npr. prve Busheve reakcije nakon napada na blizance.
Film, također, prati i Cheneyjev privatni život i obitelj. Privatno je, većinom, podređeno poslu i ostvarivanju političkih ambicija. Najzanimljivija privatna stvar obitelji Cheney je seksualna orijentacija kćerke Mary. Ona je u suprotnosti sa stavovima biračkog tijela važnog za uspjeh potpredsjednika no on se čitavu karijeru trudio zaštititi kćer. Sve do trenutka kada u politiku ulazi njegova druga kćerka – prilično su nejasni motivi zbog čega je na kraju karijere Cheney na neki način žrtvovao Mary (želja da politika ostane forte obitelji? dosljednost ideologiji? nešto drugo, treće?). Odluka je donesena i Cheney je na primjeru vlastite obitelji pokazao da ne postoji ništa što bi moglo spriječiti političku ambiciju obitelji. Baš ništa.
“Čovjek iz sjene” prepun je redateljskih akrobacija. U filmu možemo vidjeti i animirane dijelove, Lynne i Dick u jednom trenutku komuniciraju šekspirijanskim govorom – usred filma možemo vidjeti i lažni završetak filma koji prikazuje kako bi život obitelji Cheney izgledao da Dick nije postao formalni potpredsjednik, zapravo glavni igrač Bijele kuće. Film u pojedinim trenucima izgleda poput dokumentaraca Michaela Moorea – McKay želi ponoviti formulu uspjeha prethodnog filma no teško se oteti dojmu kako su, u pojedinim trenucima, njegova redateljska rješenja u sukobu s pričom. Teme koje film obrađuje ozbiljne su i bitno su utjecale (neke i dalje utječu) na svijet u kojem živimo i redateljev pristup u nekim dijelovima čini ih neozbiljnima – kao da je riječ o nekakvoj zafrkanciji.
Najveći problem filma je redateljeva pristranost. Radnja traje od Nixona preko Forda i Reagana (zanimljiv je dio njegovog govora u kojem kaže da će Ameriku učiniti ponovo velikom – današnji američki predsjednik nije originalan u svojim porukama). Kao što je već u tekstu spomenuto priča filma počinje s Nixonom i Fordom preko Reagana sve do Busha čija je vladavina vrijeme najveće moći Dicka Cheneya. Sve redom Republikanci, odgovorni, kreatori (oni ili njihova administracija) za ogroman broj afera, intervencionizam, ratove – od Kambodže do Iraka. Puno loših poteza loših politika. No, redatelj zaboravlja spomenuti Cartera, Clintona i Obamu – predsjednici iz redova Demokratske stranke koji su odradili mandate tijekom političke karijere Dicka Cheneya. Nema odgovora na pitanja gdje je Cheney bio u vrijeme njihova predsjednikovanja (nije valjda bio nezaposlen)? Zašto spomenuti predsjednici koji dolaze iz druge političke opcije nisu ispravljali greške i sve ono loše što su začeli i(li) realizirali Cheney i njegovi suradnici? Odgovor je jasan – postoji kontinuitet koji ima određenih varijacija, ali ciljevi su isti. Cheney je bio politički predator na gotovo svim razinama međutim on je jedan od, nikako ne jedini. U redu, “Čovjek iz sjene” je priča o Cheneyju no slika priče je puno šira i kompleksnija od prikazanog u filmu.
Briljantne su glumačke izvedbe Christiana Balea i Stevea Carella. Bale je izveo još jednu glumačku transformaciju koja uključuje višak kilograma – koliko je uvjerljiv u ulozi hladnog, ambicioznog i nemilosrdnog Cheneya najbolje svjedoče fotografije i snimke pravog Cheneya. Carell je sjajan u ulozi Dickovog mentora, kasnije i jednog od najbližih suradnika Donalda Rumsfelda – poput Crne guje Rumsfeld je oličenje političke prevrtljivosti i licemjerja ili kako neki kažu pragmatizma. Solidan je i Sam Rockwell u ulozi Busha kao i Amy Adams kojoj bi i ove godine mogla pobjeći nagrada u kategoriji najbolje sporedne glumice (šesta nominacija – dosadašnje nisu potvrđene nagradom).
Priča o političkom usponu Dicka Cheneyja prikazuje mnoge stvari koje već zapravo i znamo, ali i donosi nepoznate detalje iz života čovjeka koji je godinama bitno utjecao na američku politiku. Unatoč izvrsnim glumačkim izvedbama, prije svih, Christiana Balea i Stevea Carella i temama od kojih su neke i danas aktualne “Čovjek iz sjene” nije (pre)velik film – razlog za to su redateljeva pristranost i površnost u prikazu nekih detalja odnosno događaja iz karijere glavnog protagonista.
OCJENA: 6
Odgovori