REDATELJ: Brian De Palma
GLAVNE ULOGE: Kevin Costner, Sean Connery, Robert De Niro, Andy Garcia, Billy Drago, Brad Sullivan
TRAJANJE: 119 minuta
NAZIV ORIGINAL: The Untouchables
GODINA PROIZVODNJE: 1987
Ness: Želim srediti Caponea! Ne znam kako to napraviti…
Malone: Želiš znati kako srediti Caponea? Ako oni izvuku nož, ti izvuci pištolj. Ako on pošalje jednog od tvojih u bolnicu, ti pošalji jednog njegovog u mrtvačnicu. That’s the Chicago way!
Sjećam se kako sam kao klinac gledao staru (crno – bijelu) gangstersku tv-seriju s Robertom Stackom u glavnoj ulozi. Budući je naslov serije bio preveden kao Nesalomljivi, pretpostavljam kako se nije prikazivala na tadašnjoj TV Zagreb. Uglavnom, ti Neslomljivi, nisu imali veze s M.Night Shyamalanom, već se radilo o Eliotu Nessu i The Untouchables – Nedodirljivima, koje opet ne treba povezivati s francuskom dramom/komedijom iz 2011. godine. Ovdje govorimo o gangsterima, jurnjavama starim automobilima, pljačkama banaka, strojnicama i sl., već znate kako je to izgledalo. Bilo je to vrijeme Bonnie & Clydea, Scareface-a, Highwaymen-a, Dillingera, mame Baker, Baby Face Nelsona, Machine Gun Kellyja i raznih zločinačkih bandi. Vrijeme velike depresije i prohibicije. Vrijeme korupcije, koja se tumorski širila svim kapilarama društva. Vrijeme, kada je obični čovjek samo skretao pogled od stvari koje su se događale oko njega. Vrijeme siromaštva – gospodarskog i duševnog. Vrijeme straha. Veliki Sergio Leone je u svom gangsterskom epu, na svoj karakteristični, umjetnički način, također prikazao ovu eru. Naravno, radi se o legendarnom filmu – Bilo jednom u Americi. I redatelj George Roy Hill u pamtljivom Žalcu (Sting) je prikazao isto razdoblje, ali bez one prave pucačine. Akcija je u tim filmovima bila u potpuno drugom planu, ali sve bitne odrednice vremena i svi bitni detalji, kao npr. šverc alkohola (bootlegg) su ipak bili prisutni. Sjetimo se i Millerovog raskrižja braće Cohen ili Puta do uništenja Sama Mendesa (zadnja uloga Paul Newmana). Ljubitelji akcije, automobilskih potjera na asfaltu ili makadamskoj cesti punoj prašine (Filigranski pločnici, puni baruta…) su tražili izrazitiji, akcijski pristup priči. Htjeli su pucačinu. Zato su i moderniji filmski redatelji često snimali filmove, koji su se također događali u razdoblju 1920-ih i 1930-ih, kao npr. Public Enemies. Legendarni Michael Mann je modernije adaptirao priču o hvatanju Dillingera, kroz vizuru specijalnog agenta Melvina Purvisa iz FBI-ja koji je sličan Eliotu Nessu, a sve pod prismotrom vječnog J. Edgar Hoovera. Treba spomenuti i klasični žanrovski uradak, a zapravo još jednu samurajsku preradu – Last man standing (Walter Hill). Naravno, filmovi šešira i strojnica su se protezali i na prikazivanje kasnijeg razdoblja (onoga poslije završetka prohibicije), sve do 1940-ih i 1950-ih, koje su prikazane u filmovima tipa L.A povjerljivo, Gangster Squad, Mullholand Falls. I Mannova serija Krimi priče, u sebi ima specifični šeširski gangserski imidž ili đir, iako je prikazivala razdoblje 1960-ih. Dakle, osnovne postavke ovog specifičnog žanra su Vam jasne. Imamo pozitivce sa šeširima i u odijelima te negativce u zločinačkim organizacijama, koji nose još malo bolja odijela i šešire. A tu su i strojnice…puno Thompson automata (sa okruglim šaržerima, koje su u narodu bile poznate i kao Tommy gun, Chicago piano, Chicago pisača mašina i sl.) i puno pucnjave. Kako samo meci frcaju na sve strane.
Dajte mi te thompsone, želim slušati thompsona... Takav je i (strojnički i krvavi) uvod legendarnog filma Nedodirljivi iz 1987., koji otprilike kaže…
Prohibicija je preobrazila Chicago u ratni grad. Protivničke bande se natječu za kontrolu ilegalnog carstva alkohola u vrijednosti milijarde dolara. Svoju volju provode strojnicama i granatama…To je vrijeme vođa bandi. To je vrijeme – Al Caponea.
Foto: Screenshot
Legendarni redatelj Brian De Palma se afirmirao 1970-ih i njegov kvalitetniji opus je trajao do početka 21. stoljeća, ali američki filmaš i dalje snima filmove. Kroz karijeru je uspješno balansirao snimajući psihološke trilere, koji bi odavali počast velikanu Hitchcocku, ali i čisto komercijalne (ne u lošem smislu riječi) filmove, a svi su pamtljivi i svi su posebni u režiji. Svi znamo za filmove Carrie, Dressed to kill, Pucanj nije brisan, Scarface, Casulties of war, Carolitov način, Nemoguća misija vol.1., Zmijske oči, Misija na Mars itd. Njegove filmove karakterizira specifičan stil, u kojemu nekada pretjeruje (pa je sve samo stilska vježba, npr. Femme Fatale), ali ako snimite (više od) nekoliko pamtljivih filmova, koji su utjecali na daljnji razvoj kinematografije – sve Vam je oprošteno. De Palma obožava duge, neprekinute kadrove te npr. slike podijeljenog ekrana, kroz prikazivanje paralelnih radnji. Svojim tehnikama zapravo daje hommage sedmoj umjetnosti. Kritičari će reći da je seksist, mizoginist, naglašavati će pretjerano nasilje, koje može prijeći u karikaturu i sl. Međutim, s druge strane, postoje i specifični ljubitelji takvih (krvavijih) filmova. Grafičko nasilje, kojem je znao pribjeći, je radio prije moderne ere crtanih/CGI filmova pa mu se to ne smije zaboraviti. Njegovi Nedodirljivi su upravo primjer solidnog komercijalnog filma, sa pamtljivim scenama i glumačkim izvedbama. Kada u jednom filmu okupite, tada mlađahne i nadolazeće zvijezde, Kevina Costnera i Andyja Garciu, koje ste uparili s veteranom Seanom Conneryjem i svemu tome dodate žlicu Vegete, u obliku pomalo jokerovski grotesknog – Roberta de Nira – rezultat je pošteni gangsterski/kriminalistički film…Sa strojnicama i nasiljem…Sa pravim i poštenim pozitivcima te sa pravim i pokvarenim negativcima. Čisti žanrovski primjerak filma, kojem suvereno, iza kamere, dirigira legendarni De Palma pa sve ima jedan poseban touch, tj. u ovom slučaju untouch…
Iako su Nedodirljivi utemeljeni na stvarnim događajima i stvarnim osobama, cijela priča je potpuno žanrovski pojednostavljena, a neke činjenice su netočno prikazane i zapravo je sve više – manje, čista fikcija. Zabavna filmska fikcija. Za ulogu legendarnog Eliota Nessa su konkurirali Don Johnson te Mickey Rourke. Međutim, svi znamo kako je ovo bila prva bitnija glavna uloga, danas legendarnog Kevina Costnera. Ness je kroz Costnerovu prizmu, također prikazan kao nepotkupljivi čovjek od zakona i štreber u poslu (čak je i svoje dijete namjeravao nazvati J. Edgar, ali srećom – nije). Bio je agent ministarstva financija te šef ureda za prohibiciju u Chicagu. Isti je ured kratkotrajno bio dio novoformiranog FBI-ja (da bi se kasnije transformirao u današnji ATF – Alcohol, Tobacco & Firearms), a njegov čelnik Ness je kroz autobiografiju, objavljenu nakon smrti – postao i filmski/serijski junak. Činjenica je kako se radilo o nepotkupljivom agentu vlade, ali nažalost je i činjenica, kako je umro u anonimnosti i siromaštvu pa je tek posthumno postao – super-junak. Zanimljivo je kako je kraj prohibicijske ere značio stvarni kraj i za negativce tipa Capone, ali i pozitivce tipa Ness.
Vrijeme sve neumoljivo gazi.
Vratimo se na sam film. Epizoda udebljanog de Nira, prikazuje samo dio života originalnog Scarface-a – Alphonsea Al Caponea, ali je napravljena efektivno. Možemo uvjetno reći kako je stvarni Capone, koji je filmski još više potenciran groteskno i brutalno, bio svojevrsna inspiracija za još jednog filmskog/stripovskog super – negativca – Jokera. Ima nešto Nicholsona (manje Ledgera) u ovom Caponeu (Burton je snimio Batmana 1989., 2 god. poslije Nedodirljivih), a podzemlje Gothama je zapravo ništa drugo nego korumpirani Chicago (Windy city, nazvan tako ne samo zbog hladne klime i vjetrova, već i zbog političkih okolnosti, u kojima se ljudi okreću kako vjetar puše). Caponea u stopu prati njegova gangsterska svita. Pamtljiva je pomalo grafička scena, kada Capone nemilosrdno izudara baseball palicom, jednog od članova mafije (isto kao što su to radili Jokeri). Naravno, uz gangstersku svitu, Capone se urbi et orbi obraća i širem građanstvu, kroz preteče novinarskih konferencija:
Ja samo slušam volju naroda, a narod želi – alkohol…
S tom humorističnom rečenicom upoznajemo pomalo karikaturalnog de Nira i njegovog Caponea u samom uvodu filma. Svjedoci smo nasilja i nemilosrdnih bombaških atentata, prije svega u režiji Caponeove desne ruke – Franka Nittija (još jednog iz galerije stvarnih likova, koje su pjesničkom slobodom uklopljene u film), gdje je vidljivo kako je Chicago pod vlasništvom mafije. Nittija je fantastično utjelovio Billy Drago. Ma znate tu karakterističnu facu, stvorenu za glumljenje negativaca (pravog imena William Eugene Burrows, glumio u Blijedom jahaču, Dosjeima X i dr., a njegov sin je Darren E. Burrows, Ed iz serije Život na sjeveru. Billy Drago, barem autoru ovih redaka, izgleda kao stariji brat ili manje fotogenični rođak, također nekad popularnog glumca, Jan – Michaela Vincenta). Naravno, kao balans super negativcima, redatelj je postavio stvarne, a zapravo fiktivne super – pozitivce. Uz mlađahnog Costnera, kao nepotkupljivog Nessa, u još jednoj mentorskoj ulozi 1980-ih (Highlander, Ime ruže) je – legendarni Sean Connery. Connery je dobio (jedinog) Oscara za sporednu ulogu starog mentora, nepotkupljivog policajca (iz kvarta), tj. asketskog irskog katolika iz Chicaga, Malonea. Njegova gluma je humorna, politički nekorektna, također bez kalkulacije prema negativcima,
Ha-ha… Isn’t that just like a wop. Brings a knife to a gun fight… Get outta here you Dago Bastard! (Dago i wop – pogrdni naziv za Talijane)
ali njegov škotski naglasak se ipak više čuje, nego onaj irski, koji je trebao biti odglumljen. To je još jedna od filmskih (sitnijih) grešaka, koja se ne osjeti, jer u prvom planu je bilo snimanje žanrovskog filma, a ne davanje egzaktne povijesne i druge istine. U letećem odredu, uz Nessa i (fiktivnog) Malonea su (fiktivni) odlični strijelac George Stone, koji skriva svoje talijansko porijeklo i ime – Giuseppe Petri (Andy Garcia) te simpatični štreber, Oscar Wallace (Charles Martin Smith, Američki grafiti). Upoznavanje Garcie i Conneryja, kroz njihove filmske likove je pamtljivo, jer upravo govori kakvi ljudi trebaju biti u Nedodirljivima (novinski nadimak za moćnu gomilicu i jedini zdravi dio korumpirane policije) – oni, koji su spremni izvući pištolj, kada su napadnuti…ili barem bokser – upravo takav je Garciin lik, Stone. S druge strane, Wallace nije akcijski junak (iako će i to na kratko postati u sceni, koja bi lako mogla biti dio Indiana Jones serijala), već je ovdje kako bi nam pokazao jednu zanimljivu povijesnu referencu. Wallace stalno istražuje Caponeove fiktivne firme, poslovne knjige, tijek novca i potencijalnu evaziju. Dakle, uz sve krvave zločine, Capone je na sudu (i onda u zatvoru) završio zbog banalnosti – utaje poreza. Na kraju se samo utaja mogla dokazati, što se filmski i fikcionalizirano prikazuje u traženju knjigovođe. Naravno, sami Nedodirljivi povijesno nisu imali veliku ulogu u istraživanju Caponeovih poreznih prijevara ili gospodarskog kriminala, ali to ne može spriječiti uživanje u dobrom žanrovskom filmu.
Foto: Screenshot
De Palmin film (u manje od dva sata) praktički nema praznog hoda. Scene se brzo, ali i a(tra)ktivno smjenjuju pa scenarist David Mamet (Poštar uvijek zvoni dvaput, Presuda, Hannibal) i redatelj De Palma ne troše ni trunke vremena, u prikazivanju filmske fabule. Dugotrajno policijsko istraživanje i građenje slučaja protiv mafije se odvija ekspeditivno pa gledatelji ne mogu uživati više u sporednom de Niru ili sporednom Conneryju. Scena u kojoj se ljutiti Capone obraća svojoj sviti i traži da se ubije sve koji su spriječili veliku pošiljku alkohola nam evocira pukovnika Jesuppa (Malo dobrih ljudi i još jedna poveznica s Nicholsonom, Jokerom, koji je također mogao glumiti u ovakvom filmu):
I want you to get this fuck where he breathes! Želim pronaći tog pederka Eliota Nessa i želim ga MRTVOG! I want his family DEAD! Želim spaliti njegovu kuću! I wanna go there in the middle of the night and I wanna PISS ON HIS ASHES! (klasični i inspirirani monolog ultra – negativca, koji se želi popišati na pepeo onih koji su mu se zamjerili…Richard Donner i/ili Shane Black u Smrtonosnom oružju, Prljavi igraju prljavo i dr. filmovima, također rade po špranci upečatljivih monologa/dijaloga super negativaca i pozitivaca)
Fikcijska scena prepada na kanadsko – američkoj granici sa konjanicima kanadske planinske policije i četvoricom veličanstvenih, protiv zločinačke organizacije je upakirana sa neizbježnim soundtrackom legendarnog majstora Ennia Morriconea. Sve izgleda, kao da je Spielberg iza kamere snimao Indianu Jonesa. Konjički galop, glazba u pozadini, humor, napetost, ekstaza. Trenuci kad i oni tjelesno inferiorniji ( štreber i očalinko Wallace) imaju pravo biti akcijski junaci. Conneryjevo humorno koketiranje (scena pucanja u leš pod krinkom da kriminalac progovori) je maestralno (sjetite se uplašenog kriminalaca i začuđenih lica njegovih kolega). Šteta što ga se još više nije iskoristilo. Ovo je film gdje je De Palma stisnuo kočnicu na svoj redateljski stil, kako bi nam dao moderniji gangsterski film – film za publiku. Naravno, stisnuti kočnicu shvatite uvjetno, jer smo ponovno dobili vizualni trademark, npr. u sceni neprekinutog kadra (atentat na Conneryjevog lika u njegovom stanu) te posebne vizualne elemente u sceni obračuna na željezničkom kolodvoru. De Palma je u završnom obračunu na kolodvoru, tj. u sceni na stepenicama, dao svoj pečat, kroz posvetu legendarnom filmu Topovnjača Potemkin (scene sa stepenicama u Odessi). Međutim, uz umjetničku referencu na stare filmove, ovdje imamo i upečatljivi (redateljski) mig western filmovima. Slow motion dječjih kolica, koja padaju niz stepenice (stubu po stubu) je doista prikazan, kao da su kazaljke na satu stale. Ta scena traje i traje, ali nije dosadna, jer svi navijamo da dječja kolica padnu na mekano tlo, a De Palma, naravno klasično poklanja i paralelne scene pucnjave. Kolica padaju niz stepenice, ali padaju i negativci. Antologijski slow motion sa izvrsnim završetkom. Naime, kao u sportskoj tekmi, svjedočimo asistenciji i efektnom uklizavanju Andyja Garcie i to u posljednjem trenutku (dodavanje pištolja i bum – bum). Ne brinite drage majke, dijete nije zadobilo ni ogrebotinu. To je De Palma! Majstor vizualnih efekata i napetosti, bez da pretjerano koristi klasične računalne efekte, osim svoje kamere i kasnije montaže. Umjetnost par excellance u klasičnom žanrovskom filmu.
Costner: Jesi ga nanišanio?
Garcia: Jesam.
Costner: Sredi ga. (bam – bam, bye, bye negativci)
Sudski epilog je filmski pojednostavljen, ali još jednom nam daje fokus na sveobuhvatnu korupciju. Sud, porota, policija, gradonačelnik, gradsko vijeće – sve je korumpirano. Korupcija je ušla u sve pore. U jednoj sceni filma, gradski vijećnik nudi mito Eliotu Nessu (koji nepotkupljivi Ness, naravno odbija) i stvarno je poetska nepravda da pošteni individualac, u stvarnom životu umre u siromaštvu i anonimnosti, a da Capone, Nittti i ekipa plešu ples radosti. Od državne službe i plaće se nitko pošten i nije obogatio (to je nesporno), ali autori filma nam još jednom pokazuju kako je društveni tumor korupcije s nama, otkad je modernijeg svijeta i vijeka. Od Chicaga do Čačinaca – ljudi su prilično isti, bez obzira na društvene faze razvoja. Međutim, filmska pravda je zadovoljena. Dječja kolica nisu pala (tj. završila su u mirnoj ruci snajperskog policajca Stonea), ali je zato pao pravi (filmski) negativac Nitti, tj. Billy Drago. Baš je filmski pao. Stvarna pravda nije bila takva (Nitti je zapravo puno kasnije počinio samoubojstvo), ali u filmskom smislu, ljubitelji žanra su zadovolj(e)ni.
Garcia: Gdje je Nitti?
Costner: U autu.
One liner-i, kao da je Shane Black pisao scenarij. Nije čudo da je stakleni i visoki Chicago, kao megalopolis, izrazito američkih vizura te zanimljive gangsterske prošlosti, podoban za snimanje filmova. Bilo onih utemeljenih na stvarnim događajima (pa prilično slobodno prerađenim za potrebe publike), bilo onih o ljudskim super – junacima (Nolanov Batman, kao najbolji predstavnik milenijskog super-junačkog žanra). Uvijek je potreban neki Eliot Ness, po mogućnosti naoružan automatskom puškom (zlatne note thompson strojnice), koji će poslati negativce na drugi svijet, kao što je i jedna cenzurirana pjesma govorila:
Oj, gangsteri iz Chicaga! Eliot Ness vam progovara…Ili ćete se predati…ili ću vam (iz thompsona) zapucati!
Filmski Nedodirljivi su ostali – nepomirljivi i neslomljivi. Polu-božanstvo iz davnih priča, koje ne smijemo dodirnuti, ali ga zato smijemo reprizno pogledati. Šaržer u strojnicu, tj. bateriju u daljinski, šiljilo u olovku ili razgibati prste na tipkovnici pa pravac na Vaš omiljeni filmski portal i vidimo se u sljedećem gangsterskom tekstu.
Sve od tada ljubav vlada ulicama mog Chicaga…
Tekst napisao: Matija Horvat
Odgovori