REDATELJ: Clint Eastwood
GLAVNE ULOGE: Clint Eastwood, Dwight Yoakam, Fernanda Urrejola
TRAJANJE: 103 minute
“Svatko je nečije dijete.” – Mike Milo
Davne 1993. godine Clint Eastwood i njegovi “Nepomirljivi dominirali su na dodjeli “Oscara”. Film je osvojio četiri nagrade – Eastwood je osvojio zlatne kipiće u kategorijama najboljeg redatelja i za najbolji film. Eastwood je tada bio 62 godine mlad i jedan je dio publike kao i filmskih profesionalaca smatrao i(li) prognozirao kako je riječ o vrhuncu njegove karijere odnosno zatvorenom punom krugu te točci na i jedne velike filmografije. Takva predviđanja i nisu izgledala promašeno – posljednji veliki vestern bio je jedan od najboljih filmova Eastwoodove karijere, stigle su i zaslužene nagrade, Eastwood je bio u sedmom desetljeću života i izgledalo je kako je vrh dotaknut. Danas, gotovo tri desetljeća kasnije znamo kako su “Nepomirljivi” bili novi početak neuništivog filmaša. U godinama i desetljećima koji su došli nakon vestern trijumfa Eastwood je nanizao (kao glumac i redatelj ili samo redatelj), između ostalih, naslove poput “Djevojka od milijun dolara”, “Gran Torino”, “Mistična rijeka”, “Mostovi okruga Madison”, “Svemirski kauboji”.
“Nije gotovo kada je gotovo nego je gotovo kada Clint kaže da je gotovo.” – kao da je bila poruka koju je Eastwood poslao nakon “Nepomirljivih”. Glasine oko kraja njegove karijere pojavile su se i nakon premijere “Gran Torina” (godina je 2008), ali je i tada sve ostalo tek na dezinformaciji. Ipak, čini se kako velikoj filmografiji dolazi kraj – Eastwood je prebacio devedesetu godinu života i njegova je objava na Twitteru od prije nekoliko mjeseci sugerirala kako je kraj blizu. Prije nego se zauvijek ugase kamere ostalo je još jedno poglavlje Clintove karijere – “Cry Macho” stigao je u kino dvorane.
“Cry Macho” inspiriran je književnim predloškom američkog pisca Richarda Nasha. Eastwood je dugo koketirao sa ekranizacijom – još od 1988. godine traje njegova želja za snimanjem filma. U međuvremenu se za “Cry Macho” zainteresirao i Arnold Schwarzenegger, ali je odustao od projekta zbog političke karijere. Nakon dužnosti guvernera Schwarzenegger nije realizirao projekt koji je čekao, čekao i dočekao onog koji je prvi želio postati Mike Milo, glavni protagonist filma.
Tko je Mike Milo? On je bivši gospodar rodea (radnja filma smještena je u 1980. godinu), obiteljski čovjek koji to više nije. Sudbina je Mikeu zadala nekoliko teških udaraca od kojih se teško oporaviti – morao je prekinuti karijeru zbog ozljede, ostao je bez obitelji… Ipak, kada je bilo najteže Mike je uspio održati glavu iznad vode zahvaljujući prijatelju i šefu Howardu. No, došlo je vrijeme vraćanja usluge – Howard ima sina kojeg nije godinama vidio. Trinaestogodišnji dječak je s majkom u Meksiku i pravi čovjek za vraćanje Rafaela ocu je Mike koji će dobiti ponudu koju je nemoguće odbiti. Mike kreće na putovanje u Meksiko – putovanje koje će čovjeku bez nade promijeniti život….
Foto: Warner Bros. Entertaiment
“Cry Macho” nudi provjerenu formulu koju smo gledali u prethodnim filmovima Clinta Eastwooda. Mike Milo, glavni junak filma, razočaran je i ciničan lik koji je nekada bio macho dok je danas čovjek koji živi od sjećanja na voljene osobe i neke sretnije dane. Mike prihvaća ponudu od prijatelja i bivšeg poslodavca – vraćanje sina nije prihvatio s oduševljenjem već zbog vraćanja starog duga. Zapravo starih dugova.
Bez obzira na to što je prešao devedesetu Eastwood i dalje uživa u ulozi modernog kauboja (jer “Cry Macho” je moderni vestern) – dijalozi filma su korektno napisani, ostalo je i nešto od cinizma i ironije koji je karakterističan za junake koje je Eastwood interpretirao (sarkazma većinom nema jer Mike je light verzija likova iz prethodnih Clintovih filmova). Mike još uvijek može udariti negativca šakom u glavu, može i zavesti privlačnu i zarazno simpatičnu udovicu, može i juriti cestama Meksika u različitim automobilima….neki će prigovoriti kako su spomenuti detalji pretjerano nategnuti s obzirom na godine glavnog glumca. Možda su u pravu, ali snimati ovakve scene u devedeset i nekoj… ipak je sjajno filmsko postignuće.
“Cry Macho” je film o obitelji, obiteljskim odnosima, pronalaženju vlastitog mira – neobičan par, mlađahni Rafael i ne tako mlađahni Mike, tijekom svoje pustolovine razgovaraju o svemu i svačemu, svaki iz svojeg kuta, svaki iz svojeg životnog iskustva. Malo po pomalo, oni se otkrivaju jedan drugom i zapravo otkrivaju koliko su usamljeni. Dinamični duo korektno funkcionira čitavim trajanjem filma – zapravo nije duo nego trio. Treći važan protagonist filma je Macho – o kome je riječ saznat ćete tijekom gledanja filma…
Foto: Warner Bros. Entertaiment
“Ne postoji lijek za godine.”
Kao i uvijek Eastwood redatelj pazi na obične životne detalje kako bi likove učinio što uvjerljivijima i približio ih publici. U tome djelomično uspijeva, ali teško se oteti dojmu kako je scenarist Nick Schenk (“Gran Torino”) malo pretjerano nabrijao glavnog junaka. Uz već spomenute Mikeove zavodničko-akcijsko-tragične detalje glavni je protagonist veterinar, krotitelj divljih konja, mehaničar koji popravlja automobile i jukebox, poznaje znakovni jezik (jezik gluhonijemih osoba)…. Da, Mike je čovjek s velikim iskustvom, ali baš toliko velikim…
Problem scenarija je i više nelogičnih te površno prikazanih epizoda. Mike i Rafaelo se lako rješavaju problema, ali i jednako lako (čak i naivno) upadaju u komplicirane situacije. Ipak, scenarij odnosno priču filma izvlači posljednje scene u kojima Eastwood šalje nekoliko snažnih poruka – u životu, čak i po cijenu greške, treba donositi odluke i ne dopustiti da drugi upravljaju našim sudbinama. U zrelim godinama, godinama kada su sjećanja izvjesnija i snažnija od planova za budućnost treba pronaći mir s voljenom (voljenim) osobama. Nije važno mjesto nego oni koji nas okružuju, oni koji daju zaslužuju ljubav i pažnju…
“Cry Macho” ne pripada u vrh najboljih filmova redatelja/glumca Clinta Eastwooda, ali i takav Eastwood je superiorniji većini filmova koji se nalaze na kino programu. Film koji će ostati trajno zapisan jedino u slučaju ako je doista riječ o posljednjem djelu velikana. No, to i nije bitno – koliki je utjecaj i važnost Clinta Eastwooda moglo se primijetiti na projekciji kojoj je prisustvovao autor ovih redaka. Prva, poslijepodnevna projekcija četvrtkom – u kinu je bilo dvadesetak gledatelja, ali svih generacija. Od dvadesetogodišnjaka preko onih nešto starijih do gledatelja u najboljim godinama. Takvu se generacijska različitost rijetko može sresti na kino projekcijama – poveznica svih generacija je Clint Eastwood.
I zato, ako je ovo doista, filmsko zbogom i kraj karijere velikog filmaša ljubitelji filma mogu se samo nakloniti, skinuti šešir i odati poštovanje prema jednom od najvećih filmaša u povijesti sedme umjetnosti. Kolika je vrijednost i značenje Clinta Eastwooda za film i kulturu općenito nemoguće je izmjeriti i napisati…
i zato, uživajte u mirovini mister Eastwood. Zaslužili ste..
Odgovori