RECENZIJA: BLACK WIDOW

REDATELJICA: Cate Shortland

GLAVNE ULOGE: Scarlett Johansson, Florenche Pugh, David Harbour, Ever Anderson, Rachel Weisz, Olga Kurylenko, Ray Winstone

TRAJANJE: 133 minute

 

Prilično je čudna i neočekivana odluka da Black Widow iliti Natasha Romanoff dobije vlastiti film desetljeće nakon prvog pojavljivanja u “Marvel” superjunačkom filmskom svijetu. Black Widow u interpretaciji Scarlett Johansson pojavila se u drugom filmu “Iron Man” serijala i na prepad je osvojila ljubitelje filmova o superjunacima kao i neke kojima takva vrsta filmova nije prvi i(li) najvažniji izbor. Od pojavljivanja u Iron Man filmu krenule su priče, glasine o “Black Widow” filmu – međutim, unatoč povoljnim okolnostima (popularnost lika i Scarlett Johansson, snažan feministički pokret u Hollywoodu koji je u potrazi za snažnim ženskim likovima…) nepogrešivi “Marvel” stroj za proizvodnju blockbustera dugo je, možda i predugo čekao na “Black Widow” film (prednost je dobila čak i “Kapetanica Marvel”). U konačnici Natasha Romanoff je svoj film dobila posthumno (Black Widow je poginula u Završnici ) – većina radnje filma smještena između događaja u filmovima Građanski ratRat beskonačnosti

Početak filma vraća nas u 1995. godinu. Djevojčica Natascha dio je obitelji špijuna u SAD-u. Nakon što čitava obitelj (koja to zapravo i nije) mora pobjeći na Kubu, Natascha i njena sestra Jelena postaju dio programa generala Drejkova koji stvara superšpijunke i superratnice – Crne udovice. Nekoliko desetljeća kasnije Natascha je postala Crna udovica, ali je pobjegla od Drejkova i postala Osvetnica. Osvetnici su posvađani, Natascha i Kapetan Amerika postali su bjegunci. Zbog istih razloga živi u ilegali sve do susreta sa strojem za ubijanje – Taskmasterom. Taskmasterova glavna meta nije Crna udovica već nervni plin koji je, spletom okolnosti, došao u njen posjed. Nakon sukoba s Taskmasterom, Natascha odlazi u Budimpeštu kako bi, uz pomoć još jedne crne udovice, sestre koja to nije, Jelene otkrila o kakvom je plinu riječ…

Ključna osoba za realizaciju filma je bila Scarlett Johansson – ne samo zbog interpretacije glavne superjunakinje već je Johansson postala izvršna producentica filma. Dodatna funkcija omogućila je glumici kontrolu nad projektom. Priča kaže kako je redateljica Cate Shortland upravo Scarlettin izbor. Australska redateljica u podršku glavne zvijezde realizirala je “Black Widow” u feminističkom tonu – glavne i najvažnije figure filma su žene. S obzirom na priču filma (projekt “Black Widow” odnosi se isključivo na žene) ništa neočekivano. Muški su likovi zaduženi za duhovite trenutke (Red Guardian koji u premalom kostimu podsjeća na Superhika) ili su negativci. Lik generala Drejkova nije zanimljiv samo kao negativac superjunačkog filma – on je tvorac projekta Black Widow u kojem upravlja ženama (koje su, često svjesne svojih djela, ali Drejkov je oduzeo njihovu moć volje i samostalnog odlučivanja), trenira ih i pod svaku cijenu od njih stvara supersposobne ratnice. Cijena koju žene plaćaju kada (protiv svoje volje) postaju dio “Black Widow” projekta stravična je na nekoliko razina. U liku Drejkova možemo pronaći muškog negativca koji žene smatra kao sredstvom za postizanje cilja. Kontrole čitavog svijeta.

“Black Widow” izvrsno funkcionira u prvoj polovici filma kada, po uzoru na Ratnika zime , je riječ o punokrvnom špijunskom trileru u kojem se otkrivaju detalji o postanku crnih udovica kao i sudbina generala Drejkova. Film je u tada i akcijski umjeren – scene su atraktivne i dobro zamišljene, ali ne preduge i sadrže manji broj likova. Stvari funkcioniraju na pravi način do ponovnog obiteljskog okupljanja (koja oduzima previše minuta i razbija ritam filma) dok sve završava u već viđenom stilu “Osvetnika” – (pre)dugom završnom obračunu koji obiluje efektima svih vrsta. Završetak koji je prilično očekivan i konvencionalan kada je o superjunačkim “Marvel” filmovima riječ.

Uz feminizam i ženska prava “Black Widow” sadrži i snažan obiteljski podtekst. Iako su u centru radnje članovi obitelji za koje gledatelj ubrzo saznaje kako nisu krvno povezani već su planski spojeni kako bi špijunirali u korist Rusije redateljica inzistira na obitelji kao zajednici koja se nalazi tamo gdje je srce i tamo gdje su ljudi koji te vole. Univerzalna poruka koju “Black Widow” šalje u više trenutaka filma.

Uoči premijere filma Scarlett Johansson u više je razgovora s novinarima napomenula kako je “Black Widow” njen posljednji film u kojem će nastupiti kao Natasha Romanoff. Hoće li tako biti, vrijeme će pokazati no problema za novu Black Widow neće biti. Florence Pugh dominira u ulozi Jelene Belove – još jedna crna udovica, ali mlađa, motiviranija i cinična, posebno kada je o Natashi riječ (njene će poteze prije borbe nazvati čistim pozerstvom ). Pugh je veliko osvježenje za superjunački svijet i “Marvel” može ozbiljno računati na mlađahnu englesku glumicu. Od ostalih glumačkih izvedbi treba spomenuti Olgu Kurylenko u neočekivanom izdanju kao i Rachel Weisz u ulozi Meline.

Kino program se polako normalizira – dokaz tome je i povratak “Marvela” u liku “Black Widow”. Dugoočekivani film o Nataschi Romanoff ipak nije u potpunosti ispunio očekivanja (ili su, za pisca ovih redaka, ona bila prevelika), ali sudeći prema vrlo dobro ispunjenoj dvorani na jednoj od prvih projekcija u zagrebačkom multipleksu čini se kako su superjunački likovi iz “Marvel” svijeta i dalje mamac za brojne obožavatelje. Najveći dobitak filma je Florence Pugh koja bi mogla postati novi adut kada je o superjunačkim filmovima riječ…

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)