RECENZIJA: WHEN THEY SEE US

AUTORICA SERIJE: Ava DuAvernay

GLAVNE ULOGE: Asante Blackk, Caleel Haris, Ethan Herrise, Marquis Rodriguez, Jovan Adepo, Justin Cunningham, Chris Chalk, Freddy Miyares, Famke Janssen, John Leguizamo, Felicity Huffman

TRAJANJE: 1 sezona, četiri epizode

 

“Narod koji zaboravi svoju povijest, osuđen ju je ponavljati”

 

Povijest je učiteljica života. Tom rečenicom započinjem svaki rujan, kada petaše po prvi puta upoznajem s poviješću. Zvuči vrlo jednostavno – sve ima svoj uzrok, tijek i posljedicu. Kakav je to uzorak koji ljude tjera na ponavljanje grešaka njihovih predaka? Najčešći su uzorci neznanje i ignorancija. Kombinacija ova dva uzorka Ameriku svakih nekoliko godina dovede na rub građanskog rata. I dok u medijima ovih dana svakodnevno čitamo o neredima koji su izbili zbog policijske sile prema afroamerikancu Georgeu Floydu, što je na koncu rezultiralo njegovom smrću, nije zgorega podsjetiti se na sličan takav slučaj. Serija When they see us lekcija je o povijesti SAD-a i agoniji njenoga ponavljanja.

Godine 1989. njujorška policija dobiva dojavu o vandalizmu u Central Parku. Skupina od tridesetak Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca uništava gradsko vlasništvo i zlostavlja posjetitelje parka. Nakon nekoliko sati, na drugom kraju parka, policija pronalazi isprebijanu i silovanu bjelkinju. Zbog povećanog broja silovanja tijekom te godine, policija kreće u lov na krivce, pritisnuta političarima i medijima. Tinejdžeri uhićeni zbog vandalizma te noći u parku, postaju glavni osumnjičeni. Radi se o petorici afroameričkih tinejdžera: Kevin (14), Ray (15), Antron (15), Yusef (15) i Korey (16). Iako su sva petorica u vrijeme silovanja bili na drugom kraju parka i pri ispitivanju nisu niti znali za zločin, policija na čelu s tužiteljicama Lindom Feirstein i Elizabeth Lederer, vide idealnu priliku za brzo rješavanje slučaja…

When they see us je mini serija u četiri nastavka,  producentice Ave DuVernay. Serija je prikazana 2019. godine, a dostupna je na Netflixu. Temelji se na stvarnim događajima iz 1989. godine kada su petorica mladića, u medijima prozvani, petorka iz Central Parka, lažno optuženi za silovanje i pokušaj ubojstva bjelkinje. Budući da se radnja serije odvija u razdoblju od petnaestak godina, u trećoj epizodi dolazi do promjene postave glumaca koji tumače osumnjičene. Najmlađeg člana petorke, Kevina, tumači Asante Blackk kao tinejdžera, a Justin Cunningham kao odrasloga. Raymonda tumači Marquis Rodriguez kao tinejdžera, a Freddy Miyares ga tumači kao odrasloga. Yusufa tumače Ethan Harrise i Chris Chalk, dok Antrona tumače Calel Harris i Jovan Adepo. Uloga Koreya Wisea, kojemu se zbog činjenice da je netom prije slučaja napunio 16 godina, jedinom sudilo kao odraslom, pripala je Jharrel Jeromeu. Jedino Jerome, od glavnih glumaca, tumači svoju ulogu kroz sva životna razdoblja. Iako je tek 22 godine, Jerome maestralno glumi tinejdžera s govornom manom koji spletom nesretnim okolnosti postaje čovjek s golemim psihičkim teretom. Jeromeu je, za tumačenje čovjeka desetak godina starijeg nego što on jest, bila potrebna samo brada. Bez šminke ili specijalnih efekata – time je samo potvrdio svoj glumački talent i zasigurno je pred njim velika karijera. Svi glavni glumci dorasli su izazovu koji je stavljen pred njih. Iako su imali pomoć stvarnih likova na kojima su temeljene njihove uloge, taj podatak ne umanjuje njihovu uvjerljivu izvedbu. Osobito je uvjerljiva mlađa ekipa. Suočeni s optužbama kojih nisu ni svjesni u toj dobi, njihove su reakcije bile bolne za gledati. Osobito su potresne scene ispitivanja maloljetnika bez nazočnosti roditelja – detektivi su ih satima držali u prostorijama za ispitivanje, bez hrane, vode i bez mogućnosti odlaska na toalet. Manipulacijama i ucjenom naveli se petoro djece na priznanje teškog kaznenog djela koje oni nisu skrivili. Navodili su ih na krive odgovore, laži, izmišljanje dokaza, obećanje slobode u zamjenu za prebacivanje krivice na ostale… samo su neki od trikova kojima su se tako bešćutno služili. Sive nijanse male prostorije za ispitivanje, pune pepeljare na stolovima i detektivi u jeftinim odjelima doprinose mučnoj atmosferi, prije svega, kršenja dječjih prava, a zatim i jasno vidljivom rasizmu. Najgore je svakako prošao Korey, koji se zatekao u policijskoj postaji samo jer je čekao svoga prijatelja, Yusufa. Detektiv ga u polusnu pronalazi u čekaonici, uvodi u podrum, brutalno ga pretuče i uvjeri ga kako ga je prijatelj izdao. Kada su tužitelji shvatili da im je nužan i šesnaestogodišnjak, kako bi imali kome suditi kao odraslom, Korey se nađe u paklu iz kojega neće izaći 15 godina.

Photo: Screenshot

Potresna se scena, jednim potezom kamere, nastavlja na prostoriju gdje vidimo tužiteljice Elizabeth Ladder i Lindu Feirstein s nekolicinom policajaca kako, na velikoj lenti događaja te noći, mijenjaju sate i mjesta događaja kako bi se iznuđene krivice mogle posložiti. Gnjusnim nazivima za dječake, bez ijednog fizičkog dokaza, skupe dovoljno materijala kako se suđenje ne bi poništilo. Mladići su proglašeni krivima, svjesni da u kazneni sustav, nevini, ulaze s etiketom silovatelja. Nakon što nakon 15 godina odsluže svoju kaznu, smatraju kako se njihovi životi mogu vratiti u normalu. No, kako će, kao registrirani seksualni prijestupnici ikada dobiti priliku za pravi posao? Korey je zadnji izašao iz zatvora. Tek nakon što je pravi počinitelj, koji već služi doživotnu zbog drugog silovanja, prizna krivicu i za silovanje u Central Parku, nevino optuženi započinju svoje normalne živote. Grad New York im je cijenu uništavanja njihove mladosti, razaranja njihovih obitelji i cijenu njihovog dostojanstva, procijenio na 41 milijun dolara. Za vrijeme njihovog suđenja, ekstravagantni milijarder Donald Trump, često iznosi svoje mišljenje o njihovom slučaju putem medija. Reklamu u New York Timesu u kojoj zaziva ponovno uvođenje smrtne kazne u državi New York, platio je 85 000 dolara.

Umjesto zaključka, ovdje se želim vratiti na svoju prvu rečenicu: Povijest je učiteljica života. Manipulacija, rasizam, pobune, pljačka u ime pravde, uzorci su koji se neprestano, svakih nekoliko godina ponavljaju. Teško je gledati naprijed s bremenom svoje prošlosti. Ignorantski, internet stručnjaci reći će kako bi ovi mladići svakako završili u zatvoru. Statistika im, kažu, ne ide u prilog. Čak i da je spomenuta informacija točna (ne možemo ju dokazati), je li isto završiti u zatvoru zbog vandalizma ili zbog silovanja? Tko može, s namjerom, upropastiti ne pet, nego dvadeset života ( članovi njihove obitelji)? Povijest nas uči kako su se razni zločini događali upravo u ime pravde. Danas to nije ništa drugačije. Uzrok – nepravda nanesena članu zajednice, tijek – pobuna naroda, prosvjedi i pljačke, posljedica – razbojstva i vandalizam zasjenjuju cilj i svrhu, država dolazi na rub građanskog rata, mediji vrše pritisak na vladajuće… i tako u krug. Dok ne naučimo. Ili dok ne nauče…

Tekst napisala: Dora Ivković

 

Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)