Naslovnica Drama RECENZIJA KLASIKA: HLADNOKRVNI KAŽNJENIK (Cool Hand Luke)

RECENZIJA KLASIKA: HLADNOKRVNI KAŽNJENIK (Cool Hand Luke)

241
0
Photo: Warner Bros Entertaiment

REDATELJ: Stuart Rosenberg

GLAVNE ULOGE: Paul Newman, George Kennedy, Dennis Hopper, Lou Antonio, Harry Dean Stanton

TRAJANJE: 127 minuta

NAZIV ORIGINALA: Cool Hand Luke

GODINA PROIZVODNJE: 1967

“What we’ve got here is… failure to communicate. Some men you just can’t reach.”

Svi znaju za “Shawshank redemption”, “Zelenu milju”, “Bijeg iz Alcatraza”, “Leptir”…čuli smo za “Ptičara iz Alcatraza”, “Bruebakera”, “The longest yard”. I legendarni “Most na rijeci Kwai” ili “12 godina ropstva” su prvenstveno “zatvorski” tipovi filma. (Pod)Žanr zatvorskog filma je praktički svako desetljeće izbacio neki film, gdje je glavni (anti)junak “zatočenik”, jer sloboda (uz pravdu) je nešto čemu svaki normalni pojedinac teži. Međutim, jedan film tog (pod)žanra je nepravedno stavljen u stranu iako je snimljen davne 1967. godine. Maestralna predstava velikog Paula Newmana. U filmu “Serendipity” John Cusack se pokušava približiti lijepoj Kate Beckinsale objašnjavajući, koja je veličina filma “Cool hand Luke” ili “Hladnokrvni kažnjenik” (legendarni Paul Newman, zapravo, skoro i nije imao uloga negativaca). Prema mišljenju autora ovih redaka, radi se o podcijenjenom filmu, koji ima potencijal spektakla, iako nije snimljen kako bi bio spektakularan. “Mali” film velikih razmjera.

Odlikovani veteran korejskog rata Luke Jackson (“Medalja časti/Purpurno srce” ili nešto mu je oduzeto, pa se može pomisliti da se radi o problematičnom liku, mutne prošlosti) krade Bogu dane, pije i ne poštuje “zakon”. Nakon naizgled beznačajnog prekršaja ili remećenja javnog reda i mira, u kojem je razbio “parking meter” ili nešto sl., završi u kazneno-popravnom domu na dubokom jugu (onome i onakvom jugu iz prve sezone “True detective”, gdje su ljudi siromašni i gdje se ljudi mole…ovdje završi u zatvoru na Floridi, koju je zapravo glumila California). Luke je klasični slobodarski pojedinac. Čovjek koji ne poštuje (nametnute) autoritete, svojevrsni buntovnik bez razloga. Kada ste fantom slobode i kad vas zatvore, vaša duša se razboli. Luke pati, možda “pati i za sve nas”. U filmu postoje “kršćanski – biblijski – religiozni” elementi i parabole. U zatvoru “Captain” (neka vrsta gazde/šerifa/upravitelja/vlasti) govori zatvorenicima kako se pojedinci trebaju ponašati. Neki ljudi, jednostavno nisu rođeni da slušaju takve “starješine” (znate one priče naših starih, kad su ih u “JNA” maltretirali razni “zastavnici i narednici”, neobrazovani likovi u poziciji (lažne) moći ili autoriteta).

Photo: Warner Bros Entertaiment

Od samog početka, obilježen kao “nepoćudni element” na Lukea se gleda kroz posebne “naočale” – zatvorski čuvar, Boss Godfrey, sa sačmaricom i coltom, doista i nosi one ray ban sunčane naočale, koje skrivaju oči, jer ponekad “vrag nema očiju” i daju nam samo bljesak i ogledalo okoline. Svakodnevica vrućeg, rasističkog američkog juga, (gdje su zatvorenici, doduše većinom bijelci, u istom položaju kao crnci na plantažama), pjesmica, težak rad, yes sir, no sir, “šefe, smijem li ovo, šefe, smijem li ono”. Boss sa sunčanim naočalama je gospodar života i smrti (kao Amon Goeth u Auschwitzu). Luke, kao nemirni pojedinac, jednostavno se ne snalazi niti među zatvorenicima te u jednom trenutku dođe do pokazivanja snage, vođe zatvorenika (George Kennedy u ulozi “Dragline-a/Bagera”, koji je Golijat naspram Davida, Lukea). Stari dobri boks, kao utakmica u kojoj bi, slabiji zatvorenik trebao biti ponižen…ali, hladnokrvni kažnjenik i buntovnik bez razloga, odbija pasti. Dragline ga izudara, ali Luke se ne predaje te se uporno vraća u meč, iako tetura po terenu te je prebijen do deformacije i odbija konačno pasti…situacija kada se pojedinac odbija predati “jačem i moćnijem” stvara pomalo nadrealnu situaciju, gdje većina počinje poštovati tog drukčijeg pojedinca te navijati za njega (kao borac u areni, u već poznatim scenama Kirk Douglasa u “Spartaku” ili Russella Crowea u “Gladijatoru”…).

Luke preživi teški meč (iako je formalno izgubio, zapravo je pobijedio…možda i “uskrsnuo”) i nastavlja utjecati na živote “običnog malog čovjeka” u teškim situacijama (poput Isusa, koji je izmučen, ali i dalje ima snage za dalje). Pobjeđuje i u partiji pokera s čistim blefiranjem (sometimes, nothing, can be a real cool hand). Kao svaki zatočenik logora, on pokušava bježati, ali ga uvijek vraćaju, naređuju mu pokoravanje, ali on odbija. Nakon smrti majke (koja je očito jako utjecala na sina), Luke se još više mijenja te još više žudi za slobodom. Uz, već spomenutu antologijsku scenu borbe i boksa sa Draglineom, tu je i vruća scena, djevojke koja pere auto i provocira muškarce s “vrućim hlačicama, sapunicom i mokrom majicom” te legendarna (uskršnja) oklada – pojesti 50 kuhanih jaja u sat vremena. Luke je kao Steve Mcqueen u “Velikom bijegu” – konstantno želi pobjeći, aLI zbog teške kazne i samice, polako gubi samopouzdanje i razum. Njegova patnja i veliki utjecaj na “masu” ostalih zatvorenika, postaju trn u oku čovjeka bez očiju i “Kapetana” te mu isti daju do znanja kako će biti eliminiran (tehnički, “čovjek bez očiju nikad ne progovori niti riječ). Za svako pozitivno djelo – nova kazna, za svaki inat – nova kazna…jasno je kako kraj neće biti  happily ever after. Tortura i mučenje koju prolazi (zbog dobrih djela), nas jednostavno podsjeća na svojevrsnu “Pasiju” ili “holokaust”. One koji se odbijaju pokoriti establishmentu, neće čekati “Kraljevstvo nebesko”, barem ne ne na ovom svijetu. Završni bijeg i (Judina izdaja ?) molba Draglinea da se Luke, koji se nalazi u crkvi, preda, na što Luke ironično komentira i imitira riječi Kapetana o nedostataku komunikacije– dočeka hladan hitac i metak u vrat…jednostavno ga nisu mogli tolerirati i morao je biti eliminiran…ali i u toj muci, imao se snage – nasmijati (.) jer Ain’t no grave, gonna keep my body down.

Nenadmašana uloga nasmiješenog patnika Paul Newmana, pažljivi redatelj Stuart Rosenberg (surađivao s Newmanom u još nekoliko filmova, “WUSA”, “Pocket money”, “The Drowning pool”), George Kennedy i njegov “Buldožer”, mlađahni (vječni sporedni glumac) Harry Dean Stanton i dr. Slike američkog juga, patnja i otpor pojedinca, doista je nevjerojatno kako je ovaj film nedovoljno spominjan te je pomalo u sjeni. Uvijek se pamti scena boksa i tvrdoglavo dizanje neshvaćenog i nadjačanog underdog-a. Ništa lošije filmsko iskustvo od npr. “Zelene milje” i film koji se kopira u druge (zatvorske) filmove (Robert “Sundance kid” Redford i “The last castle”).

 

Recenziju napisao: Matija Horvat

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime