Naslovnica Aktualno RECENZIJA: IRAC – posljednji mafijaški ples velikana

RECENZIJA: IRAC – posljednji mafijaški ples velikana

724
0

REDATELJ: Martin Scorsese

GLAVNE ULOGE: Robert De Niro, Joe Pesci, Al Pacino, Harvey Keitel, Anna Paquin, Ray Romano

TRAJANJE: 210 minuta

NAZIV ORIGINALA: The Irishman

Nikada neću u mirovinu.” – Jimmy Hoffa

Dugo je Martin Scorsese koketirao s ekranizacijom knjige “Čuo sam da bojite kuće” Charlesa Brandta. Naslov knjige prilično je dobroćudan, ali iza njega se skriva mafijaška šifra za naručivanje usluga plaćenog ubojice. Onaj koji je bojao kuće u Brandtovoj knjizi je Frank Sheeran (Irac iz naslova filma) koji je odradio desetke bojanja za mafijaše pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Irac se spominje i dovodi u vezu sa sudbinom Jimmyja Hoffe – Hoffin nestanak i danas je jedna od najvećih misterija američkih mafijaških obračuna. Realizacija filma nije bila jednostavna – Scorsese je inzistirao na De Niru i Pesciju te Pacinu s kojim nikada surađivao nije. De Niro i Pacino relativno brzo su pristali na sudjelovanje u projektu, ali Pesci nije bio pretjerano oduševljen. Pesci je uživao u glumačkoj mirovini i tek nakon prijateljskog uvjeravanja pristao je nastupiti u filmu. Nakon izbora glumačke ekipe (dodao je redatelj i Keitela u sporednoj ulozi) problem je postao budžet filma. Stotinjak milijuna dolara za old school mafijaški film u trajanju od 210 minuta (bez obzira na ekipu filma) nije natjerao filmske kompanije na preveliki angažman. Međutim, kada se prije nekoliko godina za projekt zainteresirao Netflix problema više nije bilo – troškovi realizacije filma porasli su na 150 (neki izvori kažu i 180) milijuna dolara, ali “Netflix” treba projekte poput “The Irishmana” kao i imena kao što su Scorsese, De Niro, Pacino, Pesci i Keitel. Cijena suradnje s “Netflixom” značila je tek ograničena kino distribucija koja ne vrijedi za domaće kino dvorane u koje Irac, velika je vjerojatnost, nikada stići neće.  Izbrisano:

Radnja filma počinje u staračkom domu. Kamera pronalazi ostarjelog Franka Sheerena koji započinje pričati svoju životnu priču. Sheeran je ratni veteran koji pokušava preživjeti radeći pošteni posao, ali vrlo brzo prelazi na tamnu stranu. Postaje čovjek od povjerenja Russella Bufalina (Joe Pesci) i penje se na mafijaškoj ljestvici. Uspon vodi sve do Jimmyja Hoffe…

Photo: Netflix

“The Irishman” ima prepoznatljiv redateljski rukopis Martina Scorsesea, ali u filmu se mogu pronaći neke nove ideje redateljskog velikana. Radnja se proteže kroz nekoliko desetljeća, događaji se objašnjavaju kroz pripovijedanje protagonista – priča filma prati uspon i pad mafijaške ekipe. U odnosu na prethodne, slične redateljeve projekte “The Irishman” je manje dinamičan, radnja je sporija – Scorsese bitne trenutke filma secira do najsitnijih detalja (laganiji ritam filma posljedica je i zrelih godina glavnih glumaca). Najzanimljiviji detalji filma odnose se na povezanost mafije i visoke politike. U redu, prethodni redateljevi filmovi također su dotakli spregu mafije i politike no nikada Scorsese nije išao ovako visoko. Hoffa je s pola milijuna dolara donirao kampanju Richarda Nixona, veze su postojale i kada je u pitanju obitelj Kennedy, Zaljev svinja nije se slučajno dogodio. Da, dobri momci imali su utjecaj na visoke političke krugove SAD-a.

Kompleksna radnja prelila se i na odnos između protagonista. Oni su, također, slojeviti – u trenucima i tragični. Odnos Sheerana i Hoffe kao i nerazumijevanje Sheeranove kćerke Peggy za očeve odluke i posao kojim se bavi najvažniji su i najzanimljiviji odnosi protagonista. Hoffa je jedini lik u filmu prema kojem je Sheeran pokazao iskrenu emociju više nego prema vlastitom djetetu. Da, Frank se pokušao približiti Peggy – posebno u finalu filma, ali teško se oteti dojmu da je riječ o želji starca kojom bi izgladio stvari prije odlaska. Vječnog odlaska.

“The Irishman” je film redateljsko- glumačkih veličina – oko toga spora i dilema nema. Ipak, riječ je o filmu koji ima problema koji se rijetko ili malo spominju upravo zbog spomenutih veličina (kao da De Niro i Pacino posljednjih godina nisu prethodnih godina nastupili u filmovima koji su ispod svake razine). Scorsese je inzistirao na glumačkoj ekipi – “The Irishman” je epilog kompletnog filmskog mafijaškog opusa redatelja i glavnih glumaca filma. Ništa loše u tome nema, ali Scorsese nije želio mlađe glumce već je, koristeći računalno stvorene efekte, pomladio glumce. Trenuci kada nastaju problemi za film- De Niro i Pacino pomlađeni su za nekoliko godina i Sheeran odnosno De Niro ne izgledaju uvjerljivo u glavnoj ulozi. Gledatelju je potrebno pola filma kako bi se naviknuo na novi izgled glumca (u trenucima Sheeran izgleda kao da redovito odlazi na tretmane botoksom). Protagonisti izgledaju mlađe otprilike deset godina – s obzirom na to da je radnja filma prikazana kroz više desetljeća stvari ne izgledaju uvjerljivo. Vrhunac neuvjerljivosti odnosi se na Sheerana odnosno De Nira u sceni kada, kao pravi mafijaš, javno premlati vlasnika dućana koji je odgurnuo njegovu djevojčicu. Iznimno važan trenutak filma za odnos Franka i Peggy izgleda očajno, iznimno umjetno. Teško se oteti dojmu kako bi stvari puno bolje funkcionirale da je za mladog Sheerana angažiran mlađi glumac.

Photo: Netflix

Nastup Pescija i manja rola Harveyja Keitela rutinski su odrađeni. Pesci je potpuno drugačiji nego u “Casinu” i “Lošim momcima”. Glumačku izvedbu vrijednu pamćenja (vjerojatno i nominacije za “Oscara”) ostvario je Al Pacino. Uloga razmetljivog, moćnog i popularnog Hoffe (redatelj Hoffu uspoređuje s Elvisom) izvrsno odgovara Pacinu i glumac dominira filmom.

“The Irishman” je film u kojim dominiraju muškarci – ženske su uloge svedene na nekoliko rečenica koje izgovara Peggy te nekoliko pojavljivanja odnosno komentara supruga mafijaša. U  redu, riječ je o muškim poslovima, ali Peggy je, s obzirom na odnos s ocem, ali i s Hoffom trebala dobiti nešto više prostora.

Novi mafijaški film Martina Scorsesa obilježava i kraj jedne ere. Glumačko- redateljsku ekipu “Irca” više nećemo gledati zajedno i film je točka na I mnogih sličnih projekata u kojem su redatelj i glumci nastupali. Ekipu je lijepo vidjeti zajedno, ali bez obzira na veličinu i impresivne filmografije redatelja i glavnih glumaca “The Irishman” ne pripada krugu najboljih i najvećih filmova Scorsesea, De Nira, Pacina i Pescija.

OCJENA: 7

 

Prethodni članakRECENZIJA: POSLJEDNJI MOHIKANAC
Sljedeći članakPREGLED TJEDNIH VIJESTI (02.- 08.12)
Filmofil i serijofil, bivši videotekar koji je pogledao tisuće filmova. Puni krug filmofilstva koji je počeo u lokalnom Domu kulture, nastavio se u gradskim kino dvoranama i videotekama zatvoren je nastankom portala Goodtalking kao i osnivanjem Udruge Filmofil (postoje i Goodtalking grupa te stranica na istoj društvenoj mreži) gdje svakodnevno sa suradnicima piše o filmovima i serijama. Bez žutila, prepisivanja i clickbait naslova bez sadržaja. Goodtalking je postalo i ostalo najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i serija - potvrdili korisnici.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime