CRNI ČLAN KKKLANA

REDATELJ: Spike Lee
GLAVNE ULOGE: John David Washington, Adam Driver, Topher Grace, Alec Baldwin, Adam Driver
TRAJANJE: 135 minuta
NAZIV ORIGINALA: BlacKKKlansman

“Pripremi se. Revolucija stiže.”

Uskoro će trideseta obljetnica kako se Spike Lee upisao na kartu važnih hollywoodskih filmaša. Godine 1989 Lee je, prema vlastitom scenariju, režirao “Učini pravu stvar” (originalan naziv “Do the Right Thing”), dramu u kojoj je opisao jedan ljetni, vrući dan u Brooklynu. Dan koji počinje normalno, ali kako sati prolaze istodobno rastu temperatura zraka i etničko-rasne tenzije u kvartu sve do tragičnog završetka dana odnosno filma. “Učini pravu stvar” donio je Leeju nominaciju za “Oscara” (scenarij), mogućnost da realizira nove projekte i medijsku pažnju koju je Lee često koristio za kritiziranje stanja u američkom društvu – glavna tema bio je rasizam i položaj Afroamerikanaca. Bijesni pas američkog filma ponekad je pogađao u sridu što se rasizma tiče, ponekad je pucao u prazno (kritizirao je Lee zbog rasizma čak i kolegu Tarantina, točnije zbog tretmana crnih likova u njegovim filmovima iako se Tarantino, filmski i privatno, jasno odredio prema bilo kakvoj vrsti rasne segregacije). U godinama nakon prvog velikog uspjeha Lee je nastavio snimati filmove – bilo je dobrih i vrlo dobrih (“25 sat”, “Clockers”, “Insider”…), ali i onih neuspjelih (remake “Oldboya” naprimjer”). Kada se činilo da karijera velikog navijača košarkaške momčadi “New York Knicksa” stagnira, Lee je dobio ponudu za ekranizacijom romana “Black Klansman”. Priča romana temelji se na nevjerojatnom slučaju policajca Rona Stallwortha – prvog crnog policajca Colorado Springsa koji se infiltrirao u redove Ku Klux Klana. Lee je ponudu, bez razmišljanja, prihvatio. Ništa neočekivano – priča o Ronu Stallworthu idealna je za Leeja koji je dobio priliku da, ponovo, radi dvije stvari koje najviše voli. Snima film te razotkriva i preispituje rasizam u SAD-u.
Nije Stallworth bio veliki detektiv ili supersposoban policajac kada je uspio prevariti lokalnu podružnicu Klana. Stallworth je tamo negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća uzeo novine i javio je na njihov oglas. Osvojio je sugovornike arijevskim glasom i dobio poziv da se pridruži. S obzirom na boju kože Rona Stallwortha nije bilo mudro uživo se upoznati s pripadnicima klana pa ga je zamijenio kolega Filip Zimmerman. Ron Stallworth je bio glas, Filip Zimmerman tijelo nevjerojatne policijske akcije.

Očekivano, “Crni član KKKlana” izazvao je burne reakcije. Najviše se prašine diglo oko finala filma – Lee je film završio dokumentarnim snimcima tragično završenih nemira u Charlottesvillu iz kolovoza 2017 te komentarom Donalda Trumpa na navedene, tragične događaje. Prigovarali su Leeju da je zajahao val anti-Trump raspoloženja te pokušao skupiti jeftine bodove. Kritike koje nikako ne stoje – Lee je dokumentarne snimke uvrstio iz dva, opravdana i za film funkcionalna razloga. Prvi je činjenica da rasizam nije nestao – on i dalje postoji, dio je američkog društva. Drugi je važan protagonist koji se pojavljuje u filmu i na dokumentarnim snimkama. O kome je riječ i zašto je važan za događaje prije 40 godina, kao i one od prije godinu dana otkriti Vam ovaj tekst neće, ali gledanje film hoće.
“Crni član KKKlana” slojevit je film, tematizira rasizam i stanje američkog društva sedamdesetih (u kojima je Lee pronašao poveznice s današnjim vremenom) na više razina te vješto kombinira žanrove. Slučaj Rona Stallwortha i njegovo članstvo u klanu počinje tek nakon otprilike pola sata filma. Prije toga redatelj nas upoznaje s glavnim protagonistom filma, njegovim ulaskom u policiju te prvim zadatkom. Trenuci su to kada Lee preispituje djelovanje odnosno način borbe braće i sestara – boriti se za prava i jednakost kroz institucije ili dizati revoluciju odnosno na nepravdu odgovoriti nasiljem. Bijesni pas je, čini se, na primjeru Rona Stallwortha odabrao stranu. Boriti se legalno, znanjem, radom i sposobnostima tražiti put. Koliko god on težak bio.

Nije netrpeljivost prema Afroamerikancima jedina tema koju Lee provlači kroz film – Ku Klux Klan je, što se rjeđe spominje, organizacija koja negira holokaust, antisemitska, homofobna i ljuta na ljude koji drugačije misle čak i kada imaju bijelu boju kože. Većim dijelom trajanja film ismijava pripadnike klana pokazujući o kakvim je idiotima zapravo riječ. Iako ismijavanje klanovca možda izgleda malo čudno ono je potpuno opravdano – teško se ne smijati i shvatiti ozbiljno tipove koji pričaju o bijeloj supremaciji i arijevskoj krvi koji su nesposobni, ne pretjerano pametni i ograničeni ideološkim ograničenjima. Film je prepun bizarnih, apsurdnih situacija (npr. Stallworth je zadužen za osiguranje skupa KKK-a) – kroz takve trenutke Lee naglašava koliko su ideje “bijelih arijevaca” nebulozne i promašene. Ne prikazuje i ne shvaća Lee klanovce ozbiljno, ismijava ih, ali sve do trenutka kada se polako otkrivaju njihove namjere. Humora je sve manje i polako nestaje dok radnja postaje sve ozbiljnija i napetija.
“Crni član KKKlana” potvrđuje redateljsko umijeće Spike Lee-ja.  Film je odmjereno, vješto režiran – redatelj pažljivo dozira humor i kombinira žanrove. Nekoliko scena, važne za film i tematiku koju obrađuje, maestralno su režirane i ostaju u dugom sjećanju – poput neuspjelog atentata ili gledanja filma “Rođenje jedne nacije” (da, redateljeva oštrica okrznula je i Hollywood) u bazi klana dok ostarjeli Afroamerikanac (na drugoj lokaciji) pripovijeda stravičnu priču.

Za interpretaciju Rona Stallwortha Lee je izabrao Denzelova sina Johna Davida Washingtona. Ne, nije bilo preko veze – mlađi je Washington vrlo dobar; dobar dio zasluga za Washingtonov nastup ide i Adamu Driveru. Oni su jedan lik, istodobno i rijetko viđeni policijski buddy par. Osim crno-bijele različitosti pripadnici su skupina koje klanovci najviše mrze. Motivi njihova ulaska u policiji su različiti kao i razmišljanja o rasnoj i etničkoj pripadnosti. Driver i Washington vrlo dobro funkcioniraju u interpretaciji glavnog protagonista filma. Dojmljiv je i Topher Grace u ulozi ljigavog “velikog čarobnjaka” kao i niz sporednih glumaca, posebno oni koji glume pripadnike KKK podružnice Colorado Springsa.
Pažnju ljubitelja filma i nagrade koje je dobio novi film Spike Leeja nisu slučajne i nezaslužene. Nevjerojatna priča o Ronu Stallworthu koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća postao član Ku Klux Klana dojmljivo je režirana, bavi se temama koje su i danas dio američkog društva i donosi vrlo dobra glumačka izdanja Washington mlađeg i Adama Drivera. Kakav god dojam imali nakon izlaska iz kina nemoguće je ne raspravljati, komentirati i razgovarati o ozbiljnim stvarima koje film tematizira . Malo je filmova iz recentne kino ponude koji traže reakciju gledatelja kao što to radi “Crni član KKKlana”.

OCJENA: 8 (možda i 8.5)