1. APOKALIPSA DANAS (Apocalypse Now) – (1979) (Redux – produžena, redateljska verzija) – Francis Ford Coppola
Trademark: “I love the smell of napalm in the morning”
“Apokalipsa danas” jedan od najboljih i najpoznatijih ratnih filmova u povijesti. Međutim, predprodukcija i snimanje filma bili su toliko kaotični, opterećeni različitim problemima i pravo je čudo briljantan konačni proizvod (preporuka za gledanje “Redux”, redateljskog izdanja filma – 50 minuta duže od kino verzije). Početna ideja je bila da se film snima na lokacijama u Vijetnamu, ali se od toga odustalo zbog straha za sigurnost ekipe. George Lucas je odbio režirati film smatrajući “Apokalipsu…” promašenim i luđačkim projektom. Režije se prihvatio Coppola (napravio neke preinake na scenariju Johna Milliusa) i odveo ekipu na Filipine. Tek tada počinju problemi – budžet je probijen nekoliko puta (oluje su nekoliko puta uništile setove) u nekim scenama ekipi filma u pomoć je priskočio filipinski predsjednik Marcos (legendarna scena napada helikopterom). Glumci su također dali doprinos kreativnom neredu – Martin Sheen i Dennis Hopper ubijali su se u alkoholu i drogama dok je Brando na snimanje došao sa zakašnjenjem, bez pripreme i pročitanog scenarija. No konačni proizvod je remek-djelo – “Apokalipsa danas” nije samo ratni film – on duboko secira mračne strane ljudske prirode i postojanja, destrukcije i autodestrukcije. Bez obzira na drogu, alkohol i nepripremljenost glumačka ekipa je odradila sjajan posao. Uloga pukovnika Kurza jedna je od najboljih u Brandovoj karijeri – uz spomenute Hoppera i Sheena izvrstan je Robert Duvall te niz poznatih nam glumaca u manjim ulogama (Harrison Ford, Laurence Fishburne i Scott Glenn te u manjoj ulozi nedavno preminuli R.Lee Ermey koji je jedan od glavnih protagonista slijedećeg filma u Goodtalking pregledu najboljih filmova o ratu u Vijetnamu).
2. FULL METAL JACKET (1987) – Stanley Kubrick
Trademark: “They are payin for it- YOU EAT IT! Ready! Excercise”
Svoj je filmski sud o Vijetnamskom ratu, ali i ratovima uopće Stanley Kubrick donio 1987 godine filmom “Full Metal Jacket”. Podijelio je Kubrick film u dva dijela – prvi je obuka dok nas drugi vodi na prvu crtu bojišnice, Vijetnam. Prvi dio obilježen je psihofizičkom torturom narednika Hartmana (briljantni Lee Ermey ulogu je dobio slučajno) nad budućim ratnicima. Obuka završava tragično i uvod je u krvava događanja u Vijetnamu. Kubrick je pomaknuo granice i prikazao kako se Vijetnamski rat nije vodio samo u džungli i ruralnim dijelovima države već i na gradskim ulicama. Završnim obračunom Kubrick je jasno poručio zašto nemaju šanse o(p)stati u Vijetnamu. Žestok, direktan, slojevit film.
GOODTALKING recenziju za Full Metal Jacket možete pročitati OVDJE
3. ŽRTVE RATA (Casulties of War) – (1989) – Brian De Palma
Trademark: “Go to Hell. Sir.”
Od odabranih pet filmova najmanje poznat širokoj filmskoj publici, djelomično i podcijenjen je “Žrtve rata” redatelja Briana De Palme. Film inspiriran novinskim člankom, kasnije i knjigom (nastali na temelju stvarnih događaja) bavi se civilnim žrtvama rata (u ovom slučaju Vijetnama) i onima koji protiv zlostavljanja i ubijanja civila dižu glas u teškim trenucima. Priča prati američku jedinicu koji nakon smrti suborca kao taokinju uzimaju vijetnamsku djevojku. Than Thi Oanh zlostavljana je, silovana i ubijena. Zapovjednik postrojbe Tony Meserve i većina vojnika priču o djevojci žele zataškati, ali tako ne misli vojnik Max Eriksson. Eriksson odbija zaboraviti nesretnu sudbinu vijetnamske djevojke i želi kazniti krivce.
“Žrtve rata” preispituje ratne zločine prema civilima, njihovo zataškavanje, ali i otkrivanje koje je često povezano s hrabrošću i moralnom dosljednošću pojedinaca. Ratna drama koja, osim potresnom istinitom pričom, pažnju gledatelja zaslužuje i vrlo dobrim glumačkim izvedbama – posebno interakcijom između Penna i Michael J. Foxa. U De Palminu su filmu prve uloge ostvarili John C. Reilly i John Leguizamo.
4. VOD SMRTI (PLATOON) – 1986 – Oliver Stone
Trademark: “Somebody once wrote, “Hell is the impossibility of reason.” That’s what this place feels like. Hell.”
“Platoon” ili “Vod smrti” prvi je dio tzv. vijetnamske trilogije redatelja Olivera Stonea (nakon “Platoona” Stone je realizirao filmove “Rođen 4.srpnja” i “Nebo i zemlju”). Kroničar američke novije povijesti imao je dovoljno materijala za filmove tematski vezane s ratom u Vijetnamu. Stone je odradio vojnički staž u Vijetnamu i upravo prema događajima koje je tamo (pre)živio napisao je scenarij za “Platoon”. Priča filma počinje dolaskom mlađahnog Chrisa Taylora u Vijetnam. Chris je idealist, prekinuo je studiranje i pridružio se vojsci zato jer smatra da bi svi podjednako trebali podnijeti teret ratovanja. Bogati i siromašni. No vrlo brzo nakon dolaska njegovi su ideali na ozbiljnim iskušenjima kao i istina o ratu u Vijetnamu.
Većinu radnje Stone je ispričao kroz odnose američkih vojnika kao i prikaz svih opasnosti i trauma s kojima se kao vojnik borio u Vijetnamu. Neprijatelj je tek jedan od problema – svakodnevno se pripadnici Chrisove postrojbe suočavaju sa stranim prirodnim okruženjem, vlastitim strahovima i međusobnim sukobima. Stone je podjele američkog društva prenio u Vijetnam – od rasizma, klasnih razlika i sudara onih kojima je rat kazna protiv onih kojima je rat zadovoljstvo. Ono što im daje smisao života. Stone šalje svevremensku poruku za većinu ratova (briljantan završni Chrisov monolog) i još jednom prikazuje način ratovanja američkih vojnika u Vijetnamu. Film je osvojio 4 Oscara no zlatni kipić u najboljoj sporednoj ulozi pobjegao je Willemu Defoeu i Tomu Berengeru (dobitnik je bio Michael Caine). Film u kojem je Charlie Sheen nastavio obiteljsku vijetnamsku, filmsku priču koju je započeo tata Martin. Nažalost, ostaje dojam da mlađi Sheen nikada nije do kraja iskoristio glumačke potencijale.
GOODTALKING recenziju za “Vod smrti” možete pročitati OVDJE
5. LOVAC NA JELENE (THE DEER HUNTER) – (1978) – Michael Cimino
Trademark: Ruski rulet
Iako je u redateljskoj karijeri režirao osam filmova američki redatelj Michael Cimino za mnoge je ostao one movie wonder. Ime tog jedinog filmskog čuda zove se “Lovac na jelene”. Čudo ili ne (imao je Cimino još nekoliko zanimljivih projekata poput “Godine zmaja” – ok, ok nije “Lovac na jelene”, ali vrijedi ga spomenuti odnosno pogledati) “Lovac na jelene” vrhunska je, punokrvna ratna drama. Nove generacije dolaze, rat u Vijetnamu davno je završio, ali “Lovac na jelene” i dalje zauzima visoko mjesto kada su u pitanju liste najboljih filmova.
Redatelj je okupio briljantnu glumačku ekipu (Cimino je poput Coppole imao probleme tijekom snimanja – nekoliko puta je probijao budžet) i pokazao kako je rat u Vijetnamu utjecao na običnog stanovnika SAD-a.
Američki državljani koji odlaze u Vijetnam ruskog su porijekla. Njihov se život u trenutku mijenja – prijatelji koji razmišljaju o normalnim životnim stvarima i događajima odjednom su bačeni u pakao Vijetnama. Neki se nikada neće vratiti – oni koji se vraćaju više nikada neće biti isti.
“Lovac na jelene” ima jednu od najboljih glumačkih ekipa u povijesti – Meryl Streep, Robert De Niro, Christopher Walken, John Savage, John Cazale i George Dzundza važan su dio priče o “Lovcu na jelene”. Jednako kao i Stanley Myers i njegova “Cavantina”….
Lovac na jelene mi je najbolji!
Lovac na jelene – meni najbolji