REDATELJ: Joe Wright
GLAVNE ULOGE: Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Ben Mendelsohn
TRAJANJE: 125 minuta
NAZIV ORIGINALA: Darkest Hour
“On zna izvući najgore iz ljudi koji mu žele pomoći.” – Clemmie
Objavljene su nominacije za Oscara i kao uvijek počinju prognoze, kalkulacije i komentari o tome tko je zaslužio biti u odabranom društvu. Iako Oscari često dođu u prave ruke povijest nagrade sadrži primjere kako su neki filmaši neopravdano zakinuti – neki od njih dobili su počasnu nagradu kako bi se barem djelomično ispravila nepravda (npr. Akira Kurosawa i Lauren Bacall) dok su neki zlatni kipić osvojili za sporedne kategorije iako su filmovima koje su stvorili zaslužili više (Kubrick je jedino nagradu osvojio za efekte “2001: Odiseje u svemiru”). Ovogodišnje nominacije trebale bi, konačno, donijeti Oscare dvojici filmaša odnosno ispraviti nepravde. Prvi je meštar od kamere Roger Deakins koji je za odlično odrađen posao na filmu “Blade Runner 2049” dobio 14 nominaciju. Deakins je prije “Blade Runnera” nominiran i za rad na filmovima “Fargo”, “Sicario” i “Iskupljenje u Shawshanku”. Unatoč jakoj konkurenciji (“Dunkirk”, “Oblik vode”, “Prijelomni čas”…) Deakins je favorit na ovogodišnjoj dodjeli – ne samo zbog minulog rada već zbog činjenica da novi “Blade Runner” izgleda fantastično. Drugi favorit našao se u konkurenciji najboljeg glavnog glumca – Gary Oldman (jedinu nominaciju glumac je dobio za nastup u filmu “Dečko, dama, kralj, špijun”) briljira u ulozi Winstona Churchilla i bit će pravo čudo, unatoč konkurenciji, da ove godine ne podigne nagradu.
Redatelj Joe Wright (“Okajanje”) snimio je film o najvećem Britancu u povijesti slično kao što je Spielberg ispričao priču o Abrahamu Lincolnu – glavnog je protagonista uhvatio u jednom od najturbulentnijih i najvažnijih trenutaka ne samo britanske već i svjetske povijesti. Radnja se odigrava u svibnju 1940 godine – Chamberlain odlazi s vlasti i jedini mogući zamjenik koji će zadovoljiti sve političke opcije je Winston Churchill. Churchill je nužno zlo, opcija koju nitko ozbiljno ne podržava, ali je prihvatljiv svim političkim opcijama. On prihvaća dužnost, ostvaruje davno zacrtanu ambiciju i počinje vladati u trenutku kada nacistički vojnici marširaju Europom dok su savezničke trupe (uključujući i Britanske) pred potpunim uništenjem na plažama Dunkerquea.
Photo: Jack English/Focus Features
Jedan od najvažnijih detalja za uspjeh i uvjerljivost “Prijelomnog časa” (nespretan prijevod domaćeg distributera) odgovor je na pitanje kako je prikazan Churchill odnosno da li je lik najvećeg Britanca u povijesti pretjerano idealiziran i uljepšan. U filmu postoji nekoliko scena u kojima redatelj pretjeruje i idealizira glavnog protagonista no takvih trenutaka, kada se u obzir uzme cjelina, nema previše. Churchill je prikazan kao čangrizavi političar, sklon alkoholu, ciničan i težak za suradnju. Njegova političke procjene do trenutka kada preuzima dužnost premijera većinom su pogrešne, zbog karijere zapostavlja obitelj. Ključna stvar čitave priče filma je trenutak u kojima Churchill preuzima dužnost – vrijeme kada su nacisti pregazili Europu i, ako se ne otvore pregovori s Hitlerom, izvjestan je i napad na Britaniju. Većina vojske je zarobljena u Dunkerqueu, ostatak britanskih postrojbi na otoku inferioran je Hitlerovim snagama. Uz sve izgledniji vojni sukob Churchill nema podršku na domaćem terenu – kralj ga prezire dok ga kolege političari pokušavaju smijeniti – podršku nije dobio niti od američkog predsjednika. Kaotična i komplicirana situacija zahtjeva teške odluke i Churchill ih donosi – tvrdoglavo odbija pregovarati s Hitlerom prepoznavši da bi takav pristup označio početak kraja. Upravo zbog navedenih detalja i uz sve mane i krive političko-vojne procjene koje se u filmu povezuju s Churchillom pogrešno bi “Prijelomni čas” bilo nazvati propagandnim filmom koji veliča glavnog protagonista. Riječ je o filmu koji prikazuje dio povijesti (koliko je redatelj precizan u rekonstrukciji detaljnije mogu reći povjesničari) i kroz događanja u svibnju 1940 godine gledatelju približava glavnog protagonista.
“Prijelomni čas” izvrsno funkcionira kao dopuna “Dunkirku”(oba filma završavaju we shall never surrender govorom). U svojem je filmu Christopher Nolan prikazao događaje na terenu dok se “Prijelomni čas” bavi političko-vojnim odlukama koje je donio Churchill i vojni stožer. Odluke koje se dovele do evakuacije, ali i neke nove detalje (priča o 4000 vojnika u Calaisu) koje nisu spominjani u “Dunkirku”.
Čitavim trajanjem filma redatelj odnosno kamera Brune Delbonnela (nominacija za Oscara) poigrava se svjetlom i sjenama te gledatelju pruža izniman vizualni doživljaj. Film prepun dijaloga snimljen je s puno osjećaja za detalje – vizualni izgled često naglašava važnost pojedinog filmskog trenutka.
“Prijelomni čas” još je jedna demonstracija glumačke moći Garya Oldmana i glumčev potpuni trijumf. U redu, nepravedno bi bilo ne spomenuti vrlo dobre Lily Thomas i Kristin Scott Thomas u sporednim ulogama no filmom dominira Gary Oldman. Nije “Prijelomni čas” prva Oldmanova biografska uloga (Sid Vicious) niti prva uloga za koju je zaslužio sve filmske nagrade svijeta (piscu ovih redaka favoriti su Stansfield iz “Leona” i Draxel Spivey iz “Prave romanse”), ali dojam je da uloga Winstona Churchilla glumca posebno inspirira. Oldman je razigran i donosi, ovisno o situaciji, paletu emocija, raspoloženja koja glavni protagonist proživljava tijekom sudbonosnih događaja godine 1940. Oldman se nametnuo kao glavni favorit za zlatnog kipića u kategoriji najboljeg glavnog glumca.
“Prijelomni čas” biografska je drama koja spaja opis političko-vojnih okolnosti u Europi 1940 godine i prikaz Winstona Churchilla. Film koji podjednako dobro funkcionira u oba segmenta; kao povijesna drama o presudnim događajima uoči bitke za Britaniju te prikaz lika i djela Winstona Churchilla kojeg maestralno interpretira Gary Oldman.
OCJENA: 8
Odgovori