Naslovnica Filmovi DUNKIRK

DUNKIRK

425
0
Photo: Warner Bros

REDATELJ: Christopher Nolan
GLAVNE ULOGE: Fionn Whitehead, Mark Rylance, Tom Hardy, Kenneth Branagh, Gillian Murphy, James D’Arcy, Harry Styles
TRAJANJE: 106 minuta

“Nikada se nećemo predati”

Čak i oni koji mu nisu skloni priznaju mu da je jedan od najvažnijih filmaša današnjice. Da, riječ je o Christopheru Nolanu. Filmaš koji vlastite ideje (potpuno drugačije i van svih pravila kada je riječ o blockbusterima) provodi u djelo i stvara drugačije visokobudžetne projekte. Fascinira lakoća kojom filmaš prelazi s teme na temu odnosno sa žanra na žanr – Nolan se poigrao snovima (nedostatkom snova u “Nesanici” s pokojnim Robinom Williamsm i Al Pacinom, ali i kradljivcima ideja koji snove koriste za svoje operacije (“Početak”). Nolan je režirao triler koji počinje od završetka (“Memento”), novim pristupom oživio Batmana u “Dark Knight” trilogiji te mađioničarski duel obogatio prisustvom Nikole Tesle (“Prestiž” u kojem jednog od najvećih umova u povijesti glumi David Bowie). “Interstellar” ie bila, između ostalog, i Nolanova odiseja – u dijelovima i posveta Stanleyu Kubricku. Ubrzo nakon premijere “Interstellara”, Nolan je objavio da je njegov idući projekt ratna drama. Rečeno – učinjeno: “Dunkirk” je stigao u kino dvorane.

Svibanj 1940. Njemačka vojska je u ofenzivi. Belgija je potpisala predaju i savezničkim postrojbama prijeti uništenje. Više od 350 000 vojnika (Belgijanaca, Francuza, Kanađana i Britanaca) povlači se prema francuskoj luci Dunkerque, jedinom mjestu s kojeg bi mogli biti evakuirani u Veliku Britaniju. Vojnici dolaze do gradića, ali moraju čekati na evakuaciju. Savezničke snage pokušavaju usporiti napredovanje njemačke vojske – vremena je sve manje i prijeti im uništenje….
Kada se krenulo u realizaciju projekta jedan od najvažnijih redateljevih zahtjeva (Nolan i scenarist filma) bio da najvažnije uloge u filmu preuzmu Britanci. Iako su čelnici “Warnera” pokušali progurati poneku nebritansku glumačku zvijezdu s A liste, Nolan nije popustio – “Dunkirk” je, u većoj mjeri, okupio britansku glumačku elitu koja znatno pridonosi autentičnosti, uvjerljivosti filma (naravno, inzistiranje na takvoj glumačkoj ekipi govori i o dozi patriotizma koju Nolan želi ugraditi u projekt). Tom Hardy, Kenneth Branagh, Mark Rylance, Gillian Murphy i James D’Arcy najpoznatija su glumačka ime koja su angažirana na “Dunkirku”. Najveće iznenađenje je odabir Harryja Stylesa za ulogu Alexa. Stylesu je nastup u “Dunkirku” debitantska uloga – riječ je o pjevaču grupe One Direction. Redatelj je bio oduševljen Stylesovim nastupom na audiciji i Nolan je u razgovorima tijekom reklamne kampanje više puta ponovio kako je Styles idealan za ulogu vojnika koji se našao u neprijateljskom okruženju. Bez obzira na to što je Styles debitant u društvu iskusnih, priznatih i poznatih glumačkih vukova, glumačka ekipa je ravnomjerno podijelila minute filma i nemoguće je izdvojiti glavnu ulogu. Zapravo, najvažniji protagonist filma (iako se odlične glumačke izvedbe nikako ne mogu zaobići, ne spomenuti) nalazi se iza kamere. 

Photo: Warner Bros

Nakon nekoliko uvodnih rečenica koje gledatelja upoznaju sa situacijom na terenu, redatelj nas vodi na mjesto radnje – skupina britanskih vojnika poput čopora gladnih vukova prolazi gradskim ulicama. Koliko je situacija teška saznajemo iz njihovog očajničkog skupljanja opušaka i potrage za pitkom vodom dok na njih padaju leci s pozivima na predaju. Nakon nekoliko sekundi većina ih je ubijena, jedini preživjeli dolazi na plažu prepunu vojnika spremnih na evakuaciju. Od tog trenutka gledamo priču o događajima uoči i tijekom operacije Dinamo koja je završila izvlačenjem i prebacivanjem više od 330 000 tisuća vojnika na teritorij Velike Britanije. Gledatelj događanja prati iz tri perspektive – vode, zemlje i zraka. Sva tri elementa prikazuju dio priče, isprepliću se te se u finalu filma stapaju u jedno.
“Dunkirk” nije sirov i brutalno realističan u prikazu fizičkog stradanja ljudi u ratnim strahotama. Nije poput “Spašavanja vojnika Ryana” ili “Grebena spašenih”. Nolan ne izbjegava prikazati nasilje i žrtve koje su zauvijek ostale u Dunkerque (na savezničkoj strani poginulo je 68 000 ljudi), ali nije krvav kao Spielberg i Gibson. No to nikako “Dunkirk” ne stavlja u podređen položaj u odnosu na spomenute naslove – kamera, fotografija te glazba neki su od detalja koji stvaraju nevjerojatnu neizvjesnost čitavim trajanjem filma.

“Dunkirk” je izuzetno intenzivan i napet film. Događaji se izmjenjuju nevjerojatnom brzinom, tenzija ne popušta niti jednog trenutka. Bez obzira na kojem se dijelu ratišta radnja odvija (zrak, zemlja odnosno plaža i voda) film je jednako potresan, napet ponekad i težak za gledanje. Nekoliko je važnih detalja kojima Nolan postiže takav efekt – kutevi kamere i način snimanja gledatelja uključuju u radnju i približavaju događanja u filmu. Kadrovi odnosno vizualni izgled filma je fantastičan – Nolan ponovo spaja naizgled nespojivo – ratni i art film (najsličniji u tom elementu “Dunkirku” bio bi film “Tanka crvena linija” Terencea Mallika). Drugi bitan detalj koji udara ritam odnosno napetost filma je glazba Hansa Zimmera. Ionako sveprisutnu neizvjesnost i prijetnju glazba dodatno pojačava. Nije to tarantinovski soundtrack koji naglašava pojedinu scenu ili lik već je riječ o konstantnim ritmovima (ponekad podsjećaju na otkucaje sata ili srca) koji prate radnju filmu. Prijetnja je stalna i konstantna bez obzira na to što suprotnu, neprijateljsku stranu uopće ne vidimo. Barem ne u ljudskom obliku.
Prikaz ratnih razaranja te akcijske scene filma izgledaju impresivno. Bez obzira na kojoj se od tri spomenute lokacije događaju scene sukoba su izvrsno snimljene. U redu, nešto atraktivnije su borbe u zraku koje nemamo tako često vidjeti na filmu (područje djelovanja Farriera kojeg glumi Tom Hardy).

Photo: Warner Bros

Kao u stvaranju napetosti, straha i neizvjesnosti redatelj je jednako detaljan i uvjerljiv u prikazu ljudskih sudbina. Rat je vrijeme koje, ovisi o čovjeku, izvlači ono najgore ili ono najbolje. Kroz niz priča i postupaka likova gledatelj je suočen s herojskim djelima (koja u slučaju “Dunkirka” nisu samo vojnička), strahom koji dovodi do nevine žrtve iz vlastitih redova (izvrsna epizoda Gilliana Murphyja) i nemoralnim, nekolegijalnim postupcima uzrokovanih panikom odnosno brigom za vlastiti život (britanski vojnici ponekad nisu oduševljeni francuskim saveznicima). U filmu možemo pronaći i nekoliko istinskih heroja. Svi oni dio su ratnih događanja točnije stradanja – film nikome od njih ne sudi već prikazuje različite načine na koji ljudsko biće reagira na ekstremne, ratne prilike.
Povijesni kontekst prikazanog u filmu najbolje zapovjednik Bolton (Kenneth Branagh) koji u jednom trenutku kaže da je ovo tek početak. Mi smo samo preživjeli – govori jedan od britanskih vojnika na povratku u domovinu. Da, često je u ratnim okolnostima uspjeh preživjeti, ne pobijediti.
Na listama najboljih filmova 2017 godine “Dunkirk” će biti pri ili na samom vrhu. Intenzivan, ispunjen napetošću, briljantno snimljen i emotivan s izvrsnom glumačkom ekipom, “Dunkirk” je izuzetan filmski doživljaj koji Christophera Nolana potvrđuje kao jednog od najvažnijih filmaša današnjice.

OCJENA: 10

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime