REDATELJICA: Ivona Juka
GLAVNE ULOGE: Helena Beljan, Goran Hajduković, Nataša Janjić, Voja Brajović, Nataša Dorčić, Sebastian Cavazza, Lana Barić
TRAJANJE: 155 minuta
“A kad’ ćeš se ti promijeniti?” – Dora
Koprodukcija se, posljednjih godina pokazala poželjnim modelom suradnje u regionalnoj kinematografiji. Omogućuje kvalitetne suradnike iz regije te prodor na tržište, kako regionalno tako i svjetsko. Film „Ti mene nosiš“, hrvatske redateljice Ivone Juke, očiti je dokaz tome. Nastao u koprodukciji zagrebačke producentske kuće „4Film“ sa producentskim kućama zemalja iz regije, Jukin film prvi je iz regije za kojeg je Netfix , „televizija budućnosti“ i najpopularniji američki servis za online stream multimedijskih sadržaja, otkupio prava na prikazivanje. To znači da će u sljedećih 5 godina, za razliku od uobičajeno ograničene distribucije hrvatskih filmova na svega mjesec-dva prikazivanja u europskim kinima, “Ti mene nosiš” moći gledati puno šire gledateljstvo.
„Ti mene nosiš“ dobio je uglavnom odlične kritike, a Ivoni Juki – redateljici debitantici, donio najveće nacionalno priznanje u kulturi za 2015. godinu- nagradu „Vladimir Nazor“ za scenarij i režiju. Film je prikazan na više od 20 međunarodnih filmskih festivala na kojima je osvojio brojne nagrade, a sudjelovao je i kao crnogorski predstavnik za Oscara 2015. godine.
Film je sniman 60-tak dana na preko devedeset lokacija. Vizualno je moderan, a produkciju kritičari ocjenjuju u rangu svjetskih produkcija. Snimljen prvenstveno za veliko platno film donosi, između ostalog, izvrstan zvuk u kojem nijansirana atmosfera, šumovi i glazba najbolje dolaze do izražaja. Jezik protagonista dio je njihovog habitusa , dijalozi su iskreni a gluma neforsirana. Psovka je način da se opiše široki spektar različitih emocija onda kad nema drugog načina za to, a to je (nažalost) jako često.
Glazbu za film radio je Teho Teardo, talijanski glazbenik i skladatelj, a fotografiju Norman Nisbet koji je radio na von Trierovoj „Melankoliji“ i milenijskoj „Girl with the Dragon Tattoo“ dok domaći bendovi poput Pipsa, Kawasaki 3p izvedbama odlično korespondiraju s likovima i radnjom.
Polazna točka filma je pitanje: “Kad ćeš se promijeniti?” To je univerzalna problematika u odnosima danas, što je sigurno jedan od razloga zbog kojih je film naišao na pohvale gdje god je prikazan. „ “Kao da od svojih voljenih očekujemo da se oni mijenjaju, ne razmišljajući pritom da bi promjena trebala poteći od nas samih“, kaže Juka. Nesposobnost da se promijene, Jukini protagonisti vide kao vlastiti odraz u ogledalu dok na voljene projiciraju svoju ljutnju, razočarenje i nemoć. Istovremeno, konflikt i zaglavljenost u identitetima i ulogama u kojima se nalaze dodatno produbljuje silna potreba da ih se prihvati takve kakvi stvarno jesu. Pod motom „nema izdaje, nema predaje“ , sretan kraj doživljavaju samo oni od njih koji se suočavaju sa svojim „mrakom“iz prošlosti i/ili ne odustaju od svojih snova. U središtu autoričina propitkivanja je odnos otac- kći, multidimenzionalnost uloga i identiteta koje taj odnos nosi.
Okvir filmu predstavlja sapunica „Zatočenice sreće“ na kojoj zajedno rade tri žene: Nataša (odlična Nataša Dorčić) kao uspješna producentica i žena u poodmakloj trudnoći, u braku sa muškarcem (Sebastian Cavazza) koji joj je nevjeran i s kojim je veže jedino posao. Suočena sa neizvjesnom ishodima koje budućnosti nosi i sa davno odmetnutim ocem, prisan odnos sa natruhom incesta razvija sa posinkom (Filip Križan) dok iz zahvalnosti, djevojčici koju nosi želi „ostaviti nešto. Lidija (Nataša Janjić, potpuno predana svojoj ulozi) radi kao vizažistica na setu. Iluziju života održava ljubakanjem na poslu, dok u stvarnosti bitku vodi sa prošlosti u kojoj je bila duboko povrijeđena i razočarana. U braku je sa osuđivanim kriminalcem i majka je dvoje maloljetne djece.
Odgovori