REDATELJ.Clint Eastwood
GLAVNE ULOGE.Leonardo di Caprio,Naomi Watts,Armie Hammer,Dylan Burns,Judy Dench
TRAJANJE.137 min
“PONEKAD MORAŠ ZAOBIĆI PRAVILA DA SAČUVAŠ ZEMLJU” -J.Edgar Hoover
Napraviti film o J.Edgaru Hooveru odnosno pokušati sažeti cijeli njegov život u dva, dva i pol sata veliki je izazov. Naime, Hoover je osnivač FBI-ja na čijem je čelu proveo nevjerojatnih 48 godina (1924-1972) i bio “vladar iz sjene” u vrijeme vladavine osam različitih američkih predsjednika. Ovakvo dugo vremensko razdoblje na takvoj funkciji (u tom periodu su se svijetu i Americi dogodili:velika depresija, drugi svjetski rat, hladni rat, ubojstvo Kennedya,vijetnamski rat…) bi vjerojatno bolje bilo obrađeno u nekoj kvalitetnoj televizijskoj seriji ( ako neka o Hooveru već postoji neka mi je oprošteno nisam je pogledao), ali dok se tako nešto ne dogodi možemo pogledati i ovaj film…
Nakon što se saznalo da ovaj projekt kreće u realizaciju mnogi su predviđali veliki umjetnički uspjeh filma. Režije se prihvatio deklarirani republikanac i jedan od posljednjih iskonskih hollywodskih ikona Clint Eastwood kojem povijesne teme nisu “gostujući teren” (#Zastave naših očeva”odnosno “Pijesak Iwo Jime”), a glavna uloga je povjerena Leonardu di Capriu koji polako, ali sigurno ulazi u zreliju, ozbiljniju fazu svoje karijere (“Shutter Island”). Radnja filma je napravljena na način da nam prikazuje najzanimljive detalje iz različitih dijelova Hooverove vladavine FBI-ijem odnosno njegovog privatnog života (kod njega su te dvije stvari usko povezane). A tih detalja njegovog života ima zaista svakakvih. Krenimo redom…
Treba odmah naglasiti Hooverove dobre poteze.Osim šta je osnivač FBI-ja on je na neki način pionir forenzike, te kataloškog spremanja otisaka prstiju u cilju lakšeg pronalaženja počinioca teških kaznenih dijela.Te stvari su vrlo uvjerljivo prikazane u dijelovima filma koji govore o hvatanju počinioca u slučaju Lindbergh. Unatoč otporu kolega on je inzistirao na tim metodama koje se koriste i dan danas. I to bi otprilike bilo pozitivno od našeg glavnog junaka. Negativno? Tih “detalja” ima malo više. Dvije stvari koje treba spomenuti, a o kojima u filmu nema niti riječi jesu Hooverovo nijekanje da postoji organizirani kriminal u Americi, te njegov dugogodišnji progon odnosno uskraćivanje temeljnih ljudskih prava homoseksualcima. Ove detalje je bitno spomenuti zbog istine o Hooverovom djelovanju na čelu biroa, ali i da bi se još bolje shvatio i približio glavni lik. Naime njegova majka (kao i uvijek pouzdana Judi Dench) je otvoreno homofobna (“bolje i mrtav sin nego sin homoseksualac”) on progoni iste, a u privatnom životu je homoseksualac u dugogodišnjoj vezi sa svojim suradnikom Clydeom Tolsonom (Armie Hammer). Takvo stanje stvari je vjerojatno ostavilo posljedice na Hooverovu psihu. A neslužbeni razlog negiranja postojanja organiziranog kriminala jest navodni snimak kojom je Hoover ucjenjivan od strane mafije, a na kojima se nalazi on i njegov pomoćnik u znate već kakvim scenama. Potpuno je nejasno zbog čega se ove dvije stvari ne spominju u filmu jer bi nam još više približile glavnog junaka i neke njegove poteze. Posebno je intrigantna činjenica da je Hoover ucjenjivan snimkama jer se zna da je on prisluškivao i snimao sve osobe koje su bile bitne za politički život u doba njegove duge vladavine. Većina tih političara mu je svojim ponašenjem omogućila da ih Hoover drži u šaci. a onima kojima nije mogao nauditi snimkama proglasio je komunistima i isključio ih iz javnog života ili deportirao iz Amerike. Opasno je bilo zamjeriti se Hooveru…
Tijekom cijelog gledanja filma dojam je da redatelj želi uljepšati sliku o Hooveru. To je vjerojatan razlog izostavljana spomentuim dijelova Hooverova života. Poznata je i činjenica da se Edgar volio oblačiti u žensku odjeću što je u filmu naznačeno tek manjim detaljem nakon smrti majke glavnog junaka. J.Edgar je solidan, ali vrlo nepotpun i neujednačen biografski film o jednoj od najvažnijih, ali i najkontroverznijih likova u američkoj novoj povijesti. Iako ima zaista vrlo dobrih dijelova zbog izostavljanja nekih važnih činjenica filmu je otupljena oštrica provokativnosti ( nevjerojatno za redatelja poput Eastwooda) što dosta utječe na uvjerljivost cjeline. Pogledati zbog vrlo dobrog Di Caprija i dijelova u kojima se prikazuju neke zanimljive epizode američke povijesti . U usporedbi sa prethodnim Clintovim filmovima (“Gran torino”, “Mistična rijeka”, “Djevojka od milijun dolara”…) J Edgar je korak unatrag. Izgleda da nas je Eastwood malo razmazio…….
OCJENA.6
Odgovori