REDATELJ: Terrence Malick
GLAVNE ULOGE: August Diehl, Valerie Pachner, Maria Simon, Matthias Schoenaerts, Bruno Ganz, Michael Nyqvist
TRAJANJE: 174 minute
NAZIV ORIGINALA: A Hidden Life
UPOZORENJE – tekst sadrži detalje o radnji filma.
“Što se dogodilo s našom domovinom?” – Franz Jagersttater
Negdje u kolovozu 1943. godine u jedan je austrijski seljak ubijen u Berlinu. Životna priča Franza Jagersttatera završila je u berlinskom zatvoru Brandenburgu, osuđen je na smrt od strane nacističkog režima. Zašto je životna priča odnosno smrt, koliko god ona stravična i teška bila, nepoznatog austrijskog zemljoradnika dobila trosatni film u režiji i prema scenariju renomiranog redatelja poput Terrencea Malicka. Da li je priča jednog čovjeka u godinama kada milijuni umiru na ratištima, logorima i ulicama europskih gradova toliko snažna i važna da dobije film?
Da, priču Franza Jagersttatera vrijedi saznati i ispričati u svakoj formi pa tako i filmskoj. Za Franza i njegovu tragičnu sudbinu saznalo se sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Gordon Zahn posjetio St. Radegund, selo u Austriji gdje je Franz živio s obitelji. Veći dio radnje filma temeljen je na pismima (kasnije izašla u knjizi) koja su Franz i njegova voljena Fani razmjenjivali tijekom najtežih mjeseci i godina (dio priče je rekonstruiran prema svjedočanstvima mještana). Redatelj i ekipa filma uložili su veliki napor kako bi priča bila što autentičnija na svim razinama – od korištenja pisama u radnji filma do lokacija na kojima je film snimljen.
Franz Jagersttater bio je, kako je već ranije spomenuto, seljak iz Austrije. Planine, prirodno okruženje u kojima se skriva dom Franza, Fani i njihovih kćerki izgledaju veličanstveno, bajkovito. Život u St. Radegundu nije jednostavan i lagan – rad na seoskom imanju je naporan, posla ima uvijek. Svaki dan. Ipak,unatoč napornom radu i teškoćama, ljubav i razumijevanje život obitelji čini neopisivo laganim i sretnim. Obiteljska sreća i budućnost polako nestaju kada u austrijsko selo stižu vjetrovi rata. Drugog svjetskog rata…
Dolazak Drugog svjetskog rata i nacizma u austrijsko selo previše je za Franza Jagersttatera. Previše za njegova životna uvjerenja. Previše za njegovo shvaćanje života. Iako će, u nadi da će rat brzo završiti, Franz otići na nešto poput vojne vježbe, on će nacizmu i ratu reći NE. Odbit će sudjelovanje u ratu – čak i kada dobije ponudu da ne mora biti na prvoj crti, ali uz uvjet zakletve Fuhreru Franz će odbiti bez obzira na posljedice.
U nešto manje od tri sata filma Mallick je priču o čovjeku koji je u vrtlogu rata odlučio braniti vlastita uvjerenja i pod svaku cijenu ostati dosljedan sebi ispričao s puno senzibiliteta, razumijevanja i detaljnim prikazom odnosa između Fani i Franza te nacističkog režima. Ništa se u filmu ne događa brzo i površno – Mallick polako gradi priču. Nacizam i rat polako ulaze u živote stanovnika sela – isprva izgleda da će rat brzo završiti no kako vrijeme odmiče tako se odnos mještana kao i režima prema Franzu i njegovoj obitelji zaoštrava i vodi prema tragičnom kraju čovjeka koji je bio krik u tami. Glas razuma u vremenu i okruženju koje s razumom nema ništa zajedničkog…
Franz Jagersttater je simbol – ljudskosti i božanskog, duhovnog. Kao vjernik traži odgovor od Njega, ali i biskupa. Od biskupa odgovore neće dobiti tek primjedbu da ima obaveze prema domovini. Krivi odgovor Franz će opravdati pritiskom nacista na svećenike. Bez mržnje i prezira prema onima koji su u krivu. Unatoč pogrešnim odgovorima Jagersttater ostaje vjernik do posljednjeg trenutka i Mallick glavnog protagonista, na simboličkoj razini, prikazuje poput mučenika koji se žrtvuje za viši cilj. Glavni protagonist neće odustati od vjere i svojih uvjerenja bez obzira na sve…
Od prvih trenutaka filma i Franzovog nepokolebljivog stava da se Fuhreru zakleti neće Mallick gledatelju postavlja teška i neugodna pitanja. Odgovori su teški i svatko od nas će priču filma doživjeti na neki svoj način, ali nemoguće je ostati ravnodušan prema Jagersttaterovoj dosljednosti i nepopustljivosti. Franza će, diskretno i tiho, podržavati njegova Fani – iako je i sama svjesna što znači odbiti pokloniti se Fuhreru. Da li je Franzova žrtva uzaludna? Jesu li njegove odluke tihi šapat kojeg nitko nije čuo ili krik kojeg se treba sjećati? Da li je njegov postupak i tragična sudbina nešto promijenila? Ne, film, ali i ovaj tekst odgovore neće dati. Oni se ionako skrivaju u svakom od nas. Kakvi god bili…
Pisma koja su razmjenjivali Fani i Franz jedan su od najvažnijih detalja za razumijevanje čitave priče, ali i njihova odnosa. Malick razumije važnost pisama i njihov sadržaj saznajemo tijekom gledanja filma.
Nemoguće je nabrojati s koliko je smisla za detalje (oni koji film znače) Malick snimio film. Od kostimografije, izgleda seljaka i vojnika preko glazbe sve do razmišljanja o prirodi ljudskog postojanja, žrtvi i vjeri. Vjeri u sebe, vlastita uvjerenja i voljene osobe. Vjeri u Boga od koje Franz ne odustaje niti u trenucima kada izgleda da je Bog na njega zaboravio.
Fotografija i način snimanja, kutevi kamere savršeno uz podršku glazba, poput filmske poezije, prikazuju protagoniste, ali i prirodu, okruženje u kojem žive. Priroda ponovo (tako je bilo i u “Tankoj crvenoj liniji”) igra važnu ulogu u filmu.
Autentičnost priče naglašena je kroz mnoge detalje filma (scenografija, lokacije snimanja….) – takav slučaj je i kod glavnih glumaca. August Diehl, Nijemac i austrijska glumica Valerie Pachner izvrsni su u ulogama Franza i Fani. Uz njih treba spomenuti i nedavno preminulog Brunu Ganza.
“Skriveni život” rekonstruira priču o austrijskom seljaku Franzu Jagersttateru, čovjeku koji je nacističkom režimu rekao ne. Redatelj Terrence Malick maestralno je režirao priču o čovjeku koji je do kraja ostao vjeran vlastitim uvjerenjima i vjerovanjima. Čovjeka koji nije mogao raditi ono što smatra pogrešnim. Zašto je ime njegove filmske priče “Skriveni život”? Odgovor možete saznati na kraju filma….
OCJENA: 9
Odlična recenzija! Svaka čast!