GOODTALKING: POČETAK – od Doma kulture preko videoteke do internetskog portala

Sedam (ili možda nešto više) godina je prošlo od prvog teksta objavljenog na blogu Goodtalking. Nakon višegodišnjeg pisanja o filmovima i serijama brojke su ovakve: više od 1300. objava (više od 1000 recenzija) odnosno tekstova o filmu i serijama, nešto manje od 30 000 pratitelja na Facebooku, više od 12 000 članova Facebook grupe. Goodtalking okuplja tisuće ljubitelja filmova i serija. Okupljanje je prava riječ jer Goodtalking je spojio ljubitelje filma i serija različitih profila – od ljubitelja blockbustera do onih koji vole samo art filmove. Okupljanje traje i dalje – portalom koji je pred Vama dobilo je novu dimenziju. Najčešće pitanje mnogih ljubitelja filmova i serija ovih dana je: Kako je i kada počela Goodtalking priča?

Goodtalking priča iz koje je nastao portal počela je, kako je već i spomenuto, prije nešto više od pet godina. Međutim, nastanak Goodtalkinga imao je ogroman, veliki životni trailer. Iz današnje
perspektive Goodtalking se morao dogoditi – blog, stranica, grupa, Udruga Filmofil i portal posljedica je dugogodišnjeg filmofilskog iskustva, gledanja filmova i serija. Iskustva koje je počelo davno, prije mnogo godina. Tamo gdje mnoge priče počinju. U djetinjstvu.

Nije stereotip ili frazetina – filmove pratim (ili oni prate mene, tko će znati) od kada znam za sebe. Prvi odlasci u kino bili su davno. U nekim drugim vremenima kada se kino dvorana nalazila u kvartovskom Domu kulture. Prvi filmski junaci bili su Bud Spencer i Terence Hill, Bruce Lee, Winettou, Godzilla, prvi film o obitelji Skywalker…. vrijeme kada se današnja ponuda filmova i serija mogla sanjati – dva programa državne televizije i nekoliko projekcija u spomenutoj kino dvorani. Kino dvorani gdje sjedalice nisu bile najugodnije. Kino dvorane u kojima se moglo svašta doživjeti. Npr. tijekom projekcije filma “Prohujalo s vihorom” (ili “Zameo ih vjetar”) bila je pauza od 10-15 minuta. S obzirom da je početak prikazivanja filmova poput “Prohujalo s vihorom” bio oko 20.00 veliki je izazov bio izdržati budan čitavu projekciju (“Prohujalo s vihorom” traje otprilike 4 sata, plus spomenuta pauza). Posebno kada si klinac koji je tek krenuo u osnovnu školu. Eksplozija interesa za film i novo poglavlje u životima velikog broja filmofila stiglo je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pojava videorekordera i videoteka potpuno je promijenilo filmofilske navike. Prvi videorekoderi bili su bili su skupe i velike mrcine – s obzirom na to da su prvi videorekorderi bili skupi, malo je onih koji su imali dovoljno njemačkih maraka za prve uređaje pa smo filmove su se gledali u grupama kod onih koji su videorekordere imali. Ubrzo je cijena uređaja pala te su postali dostupni svima – vrijeme kada broj videoteka raste. Gleda se sve – od klasika do recentnih kino hitova (koji su često kasnili u domaće kino dvorane) bez obzira na sliku i zvuk – riječ je bila o isključivo piratskim kopijama. Gledanje “Bezdana” Jamesa Camerona bilo je neponovljivo iskustvo – plava boja mora razlijevala se ekranom i teško je bilo prepoznati likove. Treći je “Rambo” bio jedan od najvećih hitova iz tog vremena – kopiju filma za gledanje dobio sam među prvima zbog dobrih odnosa sa jednim od vlasnika videoteke.

Nakon ratnih vremena tržište se počelo polako, ali sigurno legalizirati. Sjećam se prvog originala u vlasništvu – “Terminator 2” koji je još uvijek negdje u VHS kolekciji. Filmove sam i dalje gledao, ali ne kao u piratskim vremenima sve do početka 1996. godine kada je došao najvažniji događaj u filmofilskoj karijeri – posao u videoteci. Pristojan broj pogledanih filmova u djetinjstvu i tinejdžerskoj dobi iz opisanih, piratskih dana u tim je godinama narastao na više tisuća odgledanih naslova (ne samo naslova, nego i čitavih filmova).

Videotekarstvo (posao u kojem sam se zadržao nešto manje od 9 godina) otkrilo mi je način funkcioniranja filmske industrije i tajne ljudi povezanih s filmom. Također, to je vrijeme u kojem sam
doživio brojne susrete s filmofilima različitih profila (o njima ćete čitati na portalu u rubrici “Priče iz videoteke”). O filmovima i ljudima – tako bi se moglo nazvati vrijeme videoteka.

Videoteke su, osim rijetkih iznimaka, otišle u povijesti sa snažnijim i dostupnijim utjecajem interneta. Nakon videoteke poslovno sam udaljen od filma, ali (najmanje) kino jednom tjedno bilo je vrijeme posvećeno filmu. I tako sve do prije nekih šest godina kada je startao blog…

U kompliciranim i zahtjevnim životnim okolnostima pisanje bloga bilo je bijeg od stvarnosti. Pokušaji da se misli zaokupe pozitivnim stvarima. Kako je vrijeme prolazilo interes za napisane tekstove
postajala je sve veća i Goodtalking je počeo život na društvenoj mreži. Prvo Facebook stranica, zatim i Facebook grupa. Najkompliciraniji dio priče bilo je priču usmjeriti u pozitivnom smjeru. Okupiti ljubitelje filma i serija bez svih onih ružnih stvari koje društvene mreže ponekad donose. Misija nije bila jednostavna, ali je uz pomoć suradnika uspješno obavljena – rezultati su pokazali nekoliko istina. Svi oni koji društvene mreže koriste za uvrede ili su, nedostatku odgoja i nemogućnosti da drugačije privuku pažnju podcjenjuju i uvredama časte sve one koji drugačije razmišljaju pripadaju manjini. Glasnoj, nametljivoj manjini. Kada se riješe problemi oko takvih “pratitelja” ili “članova” svi oni dobronamjerni koji žele komentirati, družiti se i razgovarati o filmovima i serijama (ili drugim temama sasvim je svejedno) dolaze do daha i počinju sudjelovati u virtualnoj videoteci kako su neki nazvali . Čitava priča postaje bogatija, raznovrsnija i zanimljivija – rezultat je najbolje mjesto za sve ljubitelje filma – Facebook grupa i stranica Goodtalking. Najbolje što se virtualnog svijeta tiče kada su filmovi u pitanju. Ne, to nije hvalisanje pisca ovih redaka već su korisnici tako presudili.

Nakon dužeg vremena pisanja na blogu kao i na internetskim portalima te nekim tiskanim medijima došlo je vrijeme za portal. Portal koji će do kraja nadograditi Goodtalking priču. Portal koji će
korisnicima odnosno čitateljima dati informacije, recenzije i tekstove o filmovima koji nisu tek prepisani sa stranih portala nego i dodati nešto svoje, originalno. Bez, lažnih, izmišljenih vijesti, click-baitova u kojima će naslov služiti samo da se klikne na poveznicu – u slučaju Goodtalkinga taj klik znači i sadržaj, ne samo formu.

Da, riječ je o kompliciranijem i zahtjevnijem načinu privlačenja publike, ali tako je bilo kada je počela priča o blogu koja je narasla do neočekivanih rezultata.
Portal Goodtalking je, između ostalog, i katalog filmova i serija u kojem možete pronaći preporuku ili pročitati recenzije filmova. Svi tekstovi su rezultat pogledanih filmova i serija – prepisivanja i
ocjenjivanja bez gledanja nije bilo i tako će ostati. Za budućnost, kao urednik portala mogu obećati nove teme, aktualnosti i tekstove za sve ljubitelje filma i televizijskih serija. Zajedno sa suradnicima pokušat ću održati na životu u posljednje vrijeme često spominjanu rečenicu velikog broja filmofila i serijofila –
Goodtalking je najbolje mjesto za sve ljubitelje filmova i serija. Uz podršku kakvu je imao od Vas čitatelja i pratitelja (uz zahvalu svima, posebno članovima Udruge, donatorima i svima koji su širili dobar glas o Goodtalkingu) u godinama koje su iza nas to će, uvjeren sam, i ostati….

P.S: Poziv svima koji žele pisati o filmovima i serijama i dalje vrijedi. Pridružite se ekipi najzanimljivijeg i najbrže rastućeg portala o filmovima i serijama.

Tihomir Polančec, urednik portala Goodtalking i predsjednik Udruge Filmofil.

Članom Goodtalking Facebook grupe možete postati klikom na link  OVDJE