REDATELJ: Guy Ritchie
GLAVNE ULOGE: Alicia Vikander, Henry Cavil, Arnie Hammer, Hugh Grant
TRAJANJE: 116 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Man from U.N.C.L.E.
“Ovo nije ruski način.” – Ilja Kurjakin
Nakon sitnih i krupnih kriminalaca te Sherlocka Holmesa Guy Ritchie odlučio je redateljski talent posvetiti špijunima. “Šifra U.N.C.L.E.” inspiriran je televizijskom serijom koje je emitirana šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Prema pisanjima nekoliko filmskih internetskih portala prebacivanje serije na film dugogodišnja je redateljeva želja koju je zbog zauzetosti drugim projektima morao odgađati. No nakon godina čekanja film je konačno snimljen i prikazan u godini kada filmske špijunske tematike ne nedostaje. “Špijunka”, “Nemoguća misija: Odmetnuti” i “Kingsman: Tajna služba” (od navedenih projekt najsličniji Ritchiejevom filmu) ostvarili su bolje komercijalne rezultate od “Šifre U.N.C.L.E. no to je samo potvrda da zarada na kino blagajnama ne odgovara uvijek vrijednosti filma. Ritchiejev film je superiorniji ili barem jednako značajan kao spomenuti naslovi.
Priča filma vraća nas u doba Hladnog rata. Napoleon Solo (Henry Cavill) i Ilja Kurjakin su vrhunski profesionalci, najbolji u poslu. Nalaze se na suprotnim stranama; Solo je američki tajni agent dok je Kurjakin Rus. Spletom okolnosti suparnici postaju saveznici. Zadatak je pronaći znanstvenika Uda Telera, bivšeg zaposlenika Trećeg Reicha koji je pronašao formulu koja omogućuje bržu i jednostavniju proizvodnju atomske bombe. Udo je, navodno, prisiljen raditi za kriminalnu organizaciju povezanu s nacistima. Solo i Kurjakin kreću u potragu – jedina osoba koja ih može dovesti do znanstvenika je lijepa Gaby (Alicia Viklander)…
Ako se prisjetimo izreke koja kaže da se povijest ponavlja onda snimanje filma koji tematizira Hladni rat u vremenu kada su politički odnosi između Rusije i SAD prilično napeti uopće nije loša ideja. Interesi velesila se, u većoj ili manjoj mjeri, sukobljavaju (srećom samo verbalno i obavještajno) na više kontinenata. Vremena su se promijenila, ali zapravo se ništa promijenilo nije. Dobra vijest je da Richieja ne zanima sadašnjost, privlačenje gledatelja u kino dvorane povezivanjem Hladnog rata s recentnim događajima. Redatelj prije svega želi zabaviti sebe i gledatelje, radnja se događa u vremenu kada je prikazivana serija. Film rekonstruira prošlost na uvjerljiv i vrlo zabavan način. Kostimografija i scenografija vjerno oslikavaju hladnoratovsko doba (radnja se odvija, između ostalih, u Berlinu i Rimu), a posebno treba istaknuti vozni park. Tijekom filma posebno za vrijeme automobilskih potjera možemo prepoznati Moskvitcha, Fiat 1300, Trabanta -tu je i Vespa. Duh prošlih vremena pušten je iz Ritchiejeve filmske radionice.
Odabir Henryja Cavilla i Armieja Hammera za glavne uloge bilo je, kada je u pitanju pisac ovih redaka, iznenađenje. Bez obzira na budžet Ritchie može dobiti većinu hollywoodskih zvijezda (“Snatch” je najbolji dokaz) no izbor je pao na Supermana i Usamljenog zaštitnika. Bilo je vrlo upitno kako će se Hammer i Cavill snaći u Ritchijevim akcijsko-verbalnim vratolomijama. Razloga za brigu ipak nije trebalo biti; interakcija između Napoleona i Kurjakova je izvrsna, glumci su raspoloženi za nadigravanje. Iako se Kurjenko i Solo nalaze na suprotnim stranama nisu potpuno različiti; oni su najbolji u poslu, ali opterećeni prošlošću. Solo je bivši kriminalac prisiljen raditi za CIA, uglađeniji, elokventniji i smireniji od partnera. Kurjakov ima čisti dosje, ali obiteljska prošlost njegovo je breme. Psihotičan, šutljiv i efikasan jednako je zanimljiv kao i njegov slučajni partner. Osebujnim pripadnicima tajnih službi pridružuje se i lijepa Gaby (vrlo dobra Alicia Vikander, izgledom podsjeća na Penelope Cruz) koja u cijelu priču unosi dodatnu dozu šarma i razigranosti. Alicia i Hammer protagonisti su sjajne scene upoznavanja i zavođenja koju prati Solomon Burke i njegova pjesma “Cry to me”. Tarantinovski, perfektno spojena scena i pjesma. Da, “Šifra U.N.C.L.E.” ima vrlo dobar soundtrack.
Režija je, očekivano, stilizirana; prepoznatljiv je Richijev rukopis. Film je nabijen akcijskim scenama, pucnjavom, automobilskim jurnjavama. Akcijske minute su vrlo dobro tempirane, diktiraju visoki ritam filma.
Richijev film ispunjen je duhovitim trenucima. Od simpatičnih, benignih pošalica do sarkastičnih podbadanja između Sola i Ilje koja nam približavaju i objašnjavaju glavne junake. Iako je riječ o akcijsko-špijunsko komediji Ritchie nije propustio ubaciti poneku ozbiljniju minutu. Najupečatljivije je predstavljanje preživjelog nacista Rudija (Sylvester Groth) kao čovjeka kojemu je vojni sukob prilika da postane gospodar boli i patnje. No, Rudi je brzo eliminiran. Na pravi tarantinovski način uz ciničan Napoleonov komentar.
“Šifra U.N.C.L.E.” šarmantan je i zabavan projekt dostojan redateljskog ugleda Guya Ritchieja. Završetak filma sugerira nastavak. Nadam(o) se realizaciji…
OCJENA: 8
Odgovori