JOY

REDATELJ: David O.Russell
GLAVNE ULOGE: Jennifer Lawrence, Robert De Niro, Bradley Cooper, Isabella Rossellini, Edgar Ramirez, Diane  Ladd
TRAJANJE: 124 minute

“Osjećam se kao u zatvoru.” – Joy Mangano

Ekipa se ponovo okupila. “Joy” je treći projekt na koji je spojio redatelja Davida O.Russella s Jennifer Lawrence, Bradleya Coopera i Roberta De Nira. Priča počinje 2012 filmom “Silver Linings Playbook”. Životna priča o pucanju živaca i pronalasku nove ljubavi donijela je filmu osam nominacija za “Oscara” (Jennifer Lawrence jedina je potvrdila nominaciju). Godinu dana kasnije glumačka ekipa pojačana je s Amy Adams i Christianom Baleom, “Američki varalice” postigle su vrlo dobar rezultat na svjetskim kino blagajnama i osvojile deset nominacija od kojih niti jedna nije potvrđena. Trilogija završava dramom “Joy” koja je upravo sletjela u domaće kino dvorane…

Uvodne sekunde kažu da je film “nadahnut, posvećen istinitim pričama o odvažnim ženama”. Doista, “Joy” pripovijeda o životnoj priči Joy Mangano koja je, unatoč nevjerojatnim životnim okolonostima, uspjela ostvariti poslovni uspjeh. Film o američkom snu, nadama i (ne)ispunjenim životnim očekivanjima. Granice između poslovnog i privatnog života glavne protagonistkinje gotovo da i ne postoje. Redatelj nastoji prikazati što više detalja iz Joyine disfunkcionalne obitelji (ah taj izraz, nakon silnih filmskih disfunkcionalnih obiteljskih priča postavlja se pitanje postoji li uopće potpuno funkcionalna familija) kako bi gledatelju što uvjerljivije prikazao koliko je bio trnovit put do uspjeha gospođe Mangano. Dijelovi u kojima se film bavi obiteljskim problemima zanimljiviji su i duhovitiji od opisa poslovnih pustolovina glavne junakinje. Doista je nevjerojatna životna situacija u kojoj se zatekla Joy, srednjoškolska odlikašica i cura koja je bila programirana da uspije. Razvedena, živi s djecom, bakom i majkom koja je zarobljena u svijetu sapunica, bivši muž živi u podrumu (da, u istoj kući) a uskoro stiže i otac koji postaje sustanar u podrumu. Težak život i stalan pritisak bila je tada sudbina Joy Mangano.

Lepršav i prepoznatljiv, vrlo dobrim soundtrackom podržan, redateljev rukopis ipak ne može sakriti pretjerano idealiziranje glavne protagonistkinje te “zašećerene”, pomalo patetične trenutke filma. Priča Joy Mangano ima snažan feministički pečat što, obzirom na priču, ima smisla. Joy se nametnula i probila u poslovnom svijetu muškaraca te uspjela pobijediti i članove vlastite obitelj. Najupečatljivije scene u filmu su kada “morski psi namirišu krv” odnosno kada obitelj osjeti da bi Joy mogla zaraditi na svojem patentu. Kamera je fokusirana na njeno lice dok gledatelj sluša “dobronamjerne” savjete. Cijeli taj poslovno-privatni kaos na Joy nije ostavio (pre)velikog traga. U redu, postoje trenuci filma kada teku suze, ali cijelim trajanjem filma glavna junakinja je predstavljena kao osoba bez mane. Unatoč udarcima koje stoički podnosi ona je bezgrešna, poput svetice koja nastoji spojiti pokidane obiteljske niti. Uporna i predana cilju. Teško je povjerovati da je Joy kroz čitavu priču (pogotovo u trenucima kada se zavrtjela i velika količina novca) bila dobronamjerna i neosvetoljubiva. Dojam je da su iskušenja kroz koja Joy prolazi morali ostaviti traga. No to u filmu ne vidimo….

Osim položaja žena u društvu (“Idite kući, brinite se o obitelji” – jedan je od komentara s kojim se Joy suočila) film prikazuje početak televizijske prodaje, govori ponešto o poslovnim odnosima u kapitalističkom svijetu (“Ova žena će biti novi posao”). Rasplet cijele priče, točnije obrat u finalu filma izgleda neuvjerljivo (znam, znam riječ je o istinitoj priči, ali teško mi je povjerovati da su se stvari odigrale na način kako je to prikazano).
Jennifer Lawrence izvrsna je u glavnoj ulozi. Iako je desetak godina mlađa nego što je Joy Mongano bila u vrijeme opisanih događaja glumica dominira od prvog pojavljivanja do zadnje minute filma. Upravo je njena glumačka izvedba najveća vrijednost filma (nominirana za “Zlatni Globus”, velika vjerojatnost da će biti i među nominiranima za Oscara). Robert De Niro je dobar u ulozi nesigurne glave obitelji. Bradley Cooper pomalo rezerviran, lijepo je ponovo vidjeti pomalo zaboravljeno Isabellu Rossellini.
“Joy” ima prepoznatljiv redateljski rukopis Davida O.Russella, potvrdu glumačke vrijednosti Jennifer Lawrence i priču o uspjehu odvažne žene. No pojedini detalji u priču potvrđuju da je Hollywood tvornica koja prodaje snove čak i kada je riječ o filmu temeljenom na istinitoj priči.