REDATELJ: Bryan Singer
GLAVNE ULOGE: James McAvoy, Michael Fassbender, Oscar Isaac, Tye Sheridan, Jennifer Lawrence, Nicholas Hoult, Olivia Munn, Sophie Turner
TRAJANJE: 154 minute
“Nema više lažnih bogova. Sada sam ja ovdje.” – Apocalypse
Prolazi šesnaesta godina otkako su se Marvelovi mutanti prvi puta pojavili na filmskom platnu. Nakon uspjelih filmova redatelja Bryana Singera (2000 i 2003 godina) uslijedila je slabašna “Posljednja fronta” (2006) Bretta Ratnera koja je uneredila sve dobro što je u prethodnim filmovima postavio Singer. Priča o X ljudima prestala je biti priča o toleranciji, prihvaćanju različitosti i manjina te mirenju s vlastitim identitetom i postala je bezdušna, pretrpana slikovnica. Neuspjeh Ratnerove blockbusterske X Men vizije zaustavio je serijal do 2011 godine. U međuvremenu snimljeni su neuvjerljivi filmovi o Wolverineu da bi 2011 Matthew Vaughn vratio serijal na pravi put. Pomladio je glavne protagoniste, X ljudi dobiti su retro ugođaj. Glavne uloge preuzele su jake hollywoodske snage (Fassbender, McAvoy, Lawrence…) i X ljudi ponovo su (u sada znatno jačoj superjunačkoj konkurenciji) pronašli put uspjeha. Tri godine kasnije serijalu se vraća Singer, režira vrlo dobre “Dane buduće prošlosti” koji spajaju spomenute mlade glumačke snage s veteranima iz prvih filmova (Ian McKellen, Patrick Stewart). Završni dio nove mutantske trilogeije ovih je dana krenuo u pohod na svjetske kino blagajne. Ponovo pod redateljskom palicom Bryana Singera…
Foto: 20th Century Fox
Početak filma vodi nas u Egipat 3600 godina prije nove ere. En Sabah Nur (Oscar Isaac) vrhovni je vladar, mutant koji želi postati Bog. Planovi krenu u neželjenom smjeru i En Sabah Nur ostane zaglavljen i zarobljen na dnu srušene piramide. Više od pet tisuća godina kasnije En Sabah Nur se budi i, razočaran svijetom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, kreće u uništenje. Okuplja četiri jahača Apokalipse koji će mu pomoći da na pepelu naše civilizacije sagradi novi poredak. Jedini koji ih mogu zaustaviti su mutanti okupljeni oko profesora Charlesa Xaviera (James McAvoy)…
“Apocalypse” je film o mutantima koji brojem likova nadmašuje i “Posljednju frontu”. Singer je za finale trilogije uveo niz novih likova, Upravo zbog velikog broja likova radnja filma često je (pre)opterećena podzapletima. Najvažniji i temeljni dio filma je pokušaj Apocalypsea i pomoćnika da unište svijet i izgrade novu civilizaciju. Međutim u filmu gledamo i “rođenje” Cyclopsa odnosno njegov dolazak u mutantsku akademiju, buđenje Wolverinea, Mystique i njenu borbu za spas mutanata… Minute filma koje nisu povezane za glavni zaplet. Prvi puta otkada režira filmove o X ljudima Singer je izgubio mjeru za količinom likova. No, broj likova nije jedini detalj u kojima redatelj pretjeruje….
Filmovi o superjunacima često postanu festival destrukcije, računalnih efekata koji “pojedu” radnju. Sve zbog namjere da budu veći, bučniji od prethodnika. Singer je u svojim mutantskim projektima efekte odnosno akcijske scene držao pod kontrolom, one su bile aktraktivne, ali najčešće u službi radnje filma (posebno se to odnosi na filmove iz 2000 i 2003). “Apocalypse” je drugačija priča. Početak i posebno finale filma opterećeni su redateljevom namjerom da film učini većim, važnijim od prethodnika. Akcijske scene, ponajviše u završnom obračunu, produžene su do krajnjih granica, natopljene su CGI čudesima i često postaju zamorne, naporne za gledanja. Redateljska potreba da publici “oduzme dah” i impresionira pretvorila se u pretjerivanje.
Oštrica društveno-političke kritike ovoga puta usmjerena je prema naoružavanju, ratovima i uništavanju Zemlje (osamdesete su godine prošloga stoljeća, ali unatoč nestanku Hladnog rata i protoku vremena stvari se i nisu previše promijenile). Apocalypse je proročanstvo, subverzivna pojava koja simbolizira propast svijeta i početak novog poretka. Prihvaćanje različitosti i tolerancija prema drugačijem pala je u drugi plan mada nije u potpunosti ugašena. Nekoliko scena koje se odnose na navedene teme bolno su neuvjerljive i ostavljaju dojam proračunatosti.
Duh osamdesetih ponovo je pušten iz filmske boce i na toj razini stvari funkcioniraju. Vrijeme Reagana, Hladnog rata i utrke u naoružanju vjerno je preneseno na film. Posvete osamdesetima mogu se pronaći u video igrici, filmu…I još ponekom detalju.
Singer je posložio impresivnu glumačku ekipu koja se, sudeći prema pisanju stranih medija, nikada više neće okupiti na X projektu. Obzirom na ogroman broj likova neki, potencijalno zanimljivi, likovi nisu dobili dovoljno prostora. Najbolji primjer je Olivia Munn odnosno Psylocke koja gotovo cijelim trajanjem film statira u izazovnom kostimu. Izgovori tek poneku riječ a gledatelj bi volio saznati ponešto o njenom X životopisu. Ne samo zbog atraktivnog izgleda…
“X-Men: Apocalypse” najslabiji je od svih filmova serijala koje je režirao Bryan Singer. Više (likova, efekata) ne znači uvijek i bolje. Singerov film najbolje to potvrđuje.
OCJENA: 6
Odgovori