REDATELJ: Fede Alvarez
GLAVNE ULOGE: Stephen Lang, Jane Levy, Dylan Minette, Daniel Zovatto
TRAJANJE: 88 minuta
NAZIV ORIGINALA: Don’t Breathe

“Koliko god bile nepravedne, neke stvari ne možeš promijeniti.”

 

Godine 2013 Detroit, američki grad poznat i kao kolijevka američke auto industrije bankrotirao je. Dugovi koji su se gomilali desetljećima dosegli su 20 milijardi dolara i druge mogućnosti nije bilo. Posljednja recesija nokautirala je financijski grogirani grad iz kojeg se u pedesetak godina odselilo više od milijun ljudi. Detroit je postao grad duhova, praznih kvartova i ulica, za veliki broj stanovnika neugodan za život. Upravo u taj, financijskom krizom devastirani, današnji Detroit redatelj Fede Alvarez (“Zla Smrt” iz 2013 godine) smjestio je radnju novoga filma.

Rocky, Money i Alex mladi su stanovnici Detroita. U gradu u kojem život nije lagan oni su izabrali kriminal. Provaljuju u kuće, kradu stvar, ali prema unaprijed dogovorenim pravilima. Plijen nikada ne smije biti veći od 10 000 dolara. Razlog je jednostavan; u slučaju da ih uhvate ne riskiraju dugogodišnje zatvorske kazne. Kazne su znatno manje ako ukradene vrijednosti ne prelaze spomenutu vrijednost. Međutim pravila uskoro dolaze na veliku kušnju. Sljedeća žrtva posjeduje nekoliko stotina tisuća dolara. Riječ je o slijepom ratnom veteranu koji živi sam u gotovo napuštenom dijelu grada. Izgleda kao lagan, posljednji posao nakon kojega Rocky i Money žele ispuniti san – otići iz grada i nastaviti živjeti u Kaliforniji. Plan je napravljen, krađa isplanirana no vrlo brzo dolazi do¸ozbiljnih problema…..

“Ne diši” jedno je od najvećih iznenađenja godine. Film vrijedan desetak milijuna dolara u svjetskim je kinima zaradio nešto manje od 150 milijuna. Nije samo publika prigrlila film; većina kritičara oduševljena je Alvarezovim filmom (kao producent potpisan je i Sam Raimi). Bez obzira na financijski uspjeh i kritičarski vjetar u leđa film nije (vjerojatno i neće) stigao u domaće kino dvorane. Razlozi za izostavljanje filma iz redovite distribucije piscu ovih redaka nepoznati su, ali riječ je o jednom od najvećih propusta naših distributera u posljednjih desetak godina.

Uvodnih petnaestak minuta filma, sve do provale redatelj nas upoznaje s likovima. Mladi ljudi koji ne izgledaju kao višestruki prijestupnici. Teško se oteti dojmu da su provale zapravo bijeg od stvarnosti, način da prežive i dođu do novaca koji bi im omogućio da zauvijek napuste Detroit. Početak filma, kadrovi zapuštenih dvorišta i napuštenih kuća nagovještavaju da je “Ne diši” uznemirujuće filmsko iskustvo. Prikaz devastiranih i praznih dijelova Detroita jednako su neugodni za gledanje kao i sudbine ljudi koji žive u takvom okruženju. Alvarez prvotni osjećaj nelagode pojačava svakom minutom filma, gledatelj ZNA da će se dogoditi nešto loše, nepredviđeno. Međutim, “Ne diši” nije film koji se može pročitati unaprijed i ne može se predvidjeti razvoj događaja.

Nakon što je prikazao zapušteni, prazan kvart u kojem živi nova žrtva ekipe provalnika, Alvarez radnju seli u zatvoreni prostor. Od trenutka provale pa sve do završetka, finala filma gledatelj ima prilike gledati rijetko intenzivan i napet filma. Napetost ne popušta niti trenutka, redatelj se poigrava gledateljevom percepcijom. Za razliku od promašenog remakea “Zle smrti”, Alvarez u “Ne diši” nije ni približno krvav. U redu, nije da film nema krvavih scena, ali napetost i neizvjesnost se, većinom, postiže igrom svjetla i sjene (u dijelovima redatelj potpuno gasi svjetlo) i zvukovima odnosno potpunom tišinom. Tišina koja oduzima dah protagonistima filma. Udahnuti i glasno disati opasno je po život.

Iako je priča filma inspirirana izvrsnim horor-trilerom “Wait Until Dark” iz 1967 godine u kojem briljira Audrey Hepburn, Alvarez (zajedno sa Rodom Sayaguesom napisao scenarij filma) je u “Ne diši” ugradio dovoljno vlastitih ideja. Nije se zadovoljio običnim, rutinskim home invasion triler-hororom nego je s nekoliko scenarističkih akrobacija (ovdje mislim na događanja u kući) “Ne diši” učinio nepredvidljivim i uznemirujućim.
Redatelj se uspješno poigrava i s gledateljevim doživljajem glavnih protagonista filma. Isprva provalnici zaslužuju prezir i kaznu no događaji vrlo brzo poprimaju dramatične razmjere. Lovci su postali lovina. Psihološke igre i borba za goli život počinje.

Iako su u filmovima poput “Ne diši” u prvom planu kraljice vriska odnosno ženske uloge (mada je prva dama filma Jane Levy odradila dobar posao) glumački najzanimljiviji posao odradio je Stephen Lang (“Avatar”) u ulozi slijepog ratnog veterana, čovjeka ranjenog prošlošću koji skriva mračnu sadašnjost.

Pedantni ljubitelji filma (posebice horora) pronaći će u filmu redatelja Fedea Alvareza poneki klišej i nedorečenost u priči. No to su detalji koji ne umanjuju činjenicu da je “Ne diši” jedno od najugodnijih filmskih iznenađenja godine. Napet i neizvjestan, mračan i uznemirujući film koji se mora pogledati. Nažalost, kako sada stvari stoje, gledanje neće biti moguće u domaćim kino dvoranama.

OCJENA: 8

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)