REDATELJ: Andre Ovredal
GLAVNE ULOGE: Emile Hirsch, Brian Cox, Ophelia Lovibond
TRAJANJE: 86 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Autopsy of Jane Doe
“Ostavi zašto policiji. Posao nam je pronaći uzrok smrti.” – Tommy Tilden
Dogodilo se višestruko ubojstvo. Policija nema nikakvih tragova o počinitelju – osim leševa članova obitelji u podrumu kuće pronađeno je zakopano tijelo mlade djevojke. Djevojka nije član obitelji- zapravo ona je nepoznata, policija ne može otkriti njeno ime a prilično je nejasan i uzrok smrti. Nema otisaka, nema identiteta. Obdukciju Jane Doe obavit će Tommy i Austin Tilden. Otac i sin posljednja su šansa da se sazna istina o ubijenoj obitelji i nepoznatoj djevojci…
Norveški redatelj Andre Ovredal američki je redateljski prvijenac smjestio u mrtvačnicu. Lokacija slična onoj koju je iskoristio danski redatelj Ole Bornedal za vrlo dobrog “Noćnog čuvara” iz 1994 godine (film je dobio i američki remake 1997 godine u kojem su nastupili Ewan McGregor i Nick Nolte). Ovredal film otvara na zanimljiv način – u samo nekoliko minuta upoznajemo brutalni zločin i mjesto obdukcije. Kamera detaljno prikazuje mjesto radnje ostatka filma, upoznaje nas s ordinacijom Tildenovih. Patologija je smještena u podrumu obiteljske kuće. Da, Tommy i Austin Tilden posao ne donose kući – on se nalazi u podrumu.
Zaplet filma obećava – brutalna ubojstva pod nerazjašnjenim okolnostima, nepoznata žrtva i obdukcija zanimljiv su materijal za film. Posebno ako je riječ o hororu. Obdukcija, patolozi i sve što ide u utvrđivanje uzroka smrti kod običnog gledatelja izazivaju (najmanje) nelagodu. Redatelj odnosno scenaristi filma pogodili su mjesto radnje. No priča filma nije pogođena. Početak obdukcije, prva saznanja o Jane Doe podgrijavaju gledateljevu znatiželju no kako obdukcija odmiče tako i tenzije padaju i film, koliko god se redatelj trudio da tako ne bude, kreće u predvidljivom, rutinskom smjeru.
Scene obdukcije. očekivano, su brutalne, teške za gledanje. Korištenjem kamere odnosno različitim kutevima snimanja redatelj nastoji postići što snažniji dojam straha i(li) iznenađenja, ali u tome ne uspijeva cijelim trajanjem filma. Barem ne u mjeri koja bi bila potrebna (dovoljna) za film strave i užasa.
Tijekom filma Overdal uvodi i treći, nimalo nebitan, lik. Redatelj ponešto otkriva i o odnosu oca i sina. Detalji su to kojima se više nastoji pokrpati rupe odnosno produžiti radnju filma nego ozbiljnije prikazati odnose i karakterizaciju likova.
Uvjerljivosti cjeline nikako ne pridonosi činjenica da glavni protagonisti kroz film prolaze (pre)lagano obziroma da je riječ o borbi za život. Ili su se Tommy i Austin Tilden unaprijed pomirili sa zlom sudbom.
Klaustrofobičan ugođaj, rad kamere i krvave scene bez suvišnog korištenja CGIa dobre su strane filma. No teško je ne primijetiti da redatelj koristi mnoge klišeje vezane uz žanr horora (oluja i grmljavina, nema telefonskog signala…)
“Obdukcija Jane Doe” drži tenziju i obećava, ali samo u početnim minutama filma. Kako film odmiče tako obdukcija postaje sve izvjesnija i predvidljivija priča. Ocjena više za ljubitelje filma kojima je horor najdraže filmsko štivo.
OCJENA: 6
Odgovori