REDATELJ: Janus Metz
GLAVNE ULOGE: Sverrir Gudnason, Shia LaBeouf, Stellan Skarsgard, Tuva Novotny
TRAJANJE: 107 minuta
“Tenis koristi jezik života: prednost, servis, greška, ljubav… Svaki meč je mali život.” – Andre Agassi
Povijest sporta obilježena je velikim suparništvima. Navijači, ljubitelji sporta hranili su se epskim obračunima velikih sportaša. Rivalitet i sportski obračuni posebno su izraženi u pojedinačnim sportovima. “Triler u Manili” (Thrilla in Manila) i “Grmljavina u džungli” (The Rumble in the Jungle) nisu naslovi filmskih hitova već označavaju jedne od najvećih boksačkih obračuna u povijesti. Vremena kada boksači nisu bili samo sportaši. Veliki su bili i (kasnije pomračeni doping aferama) sprinterski obračuni Bena Johnsona i Carla Lewisa itd, itd. Jedan od sportova koji je imao (i dalje ima) desetke velikih suparništava je tenis. Povijest legendarnih teniskih obračuna iznimno je bogata. Izabrati najveće rivalstvo u tenisu težak je zadatak no jedno je sigurno – jedno od najvećih bilo je između Bjorna Borga i Johna McEnroea.
Kombinirano, Borg i McEnroe vlasnici su 18 Grand slam naslova. Borg je osvojio 11 (nevjerojatno serija od pet uzastopnih naslova u Wimbledonu i četiri u Roland Garrosu kao i pet uzastopnih finala na US Openu) dok je McEnroe vlasnik tri trofeja u Wimbledonu i četiri na US Openu). Odigrali su Borg i McEnroe 14 službenih mečeva (ukupno 22) – rezultat je neriješen – 7-7. Protagonisti su, za mnoge, jednog od najboljih mečeva u povijesti – finala Wimbledona iz 1980 kojeg je Borg dobio nakon pet setova. Silni trofeji, finala i međusobni obračuni nisu bili jedino zanimljivo u rivalitetu dvaju tenisača – na terenu su bili vatra i led, temperamentom i načinom igre različiti. Upravo je to jedan od najvažnijih, ne i jedini, razlog zbog kojih je upravo rivalstvo Borga i McEnroea dobilo film.
Većina radnje odnosi se upravo na nastup tenisača na Wimbledonu 1980 kada je odigrano spomenuto finale koje je istovremeno i finale filma. Danski redatelj Janus Metz kombinira događaje sa i oko turnira te koristi flashbackove koji nas vraćaju u mlade dane tenisača. Dva detalja su posebno u fokusu interesa redatelja – suprotnosti igre i karaktera glavnih protagonista (Metz secira karaktere Borga i McEnroea, prikazuje različitosti, ali pronalazi i poneku sličnost) u prvom su planu – prate ih okolnosti prije i tijekom turnira.
Suprotnosti između Borga i McEnroea doista su bile velike – stil igre, odnos medija i publike te ponašanje tenisača na, ali i van terena samo su neke od razlika. Čak su i različitim rukama držali reket – Borg je bio dešnjak, McEnroe ljevak. Borg je u godini kada radnje filma bio na vrhuncu slave – popularan poput rock zvijezde (godinama nakon događaja u filmu saznalo se da bijeli sport nije bila jedina bijela Borgova strast) , miljenik novinara i medija. Došao je osvojiti peti uzastopni trofej u Wimbledon iako je imao samo 24 godine. McEnroe je bio glavni izazivač velikog prvaka. Mediji i publika Amerikanca voljeli nisu – njegove svađe sa sucima (vrijeme je to bez oka sokolovog) i komentari bez ulagivanja i lažnog sjaja bili su glavni razlozi tenisačeve omraženosti kod dijela publike i medija.
Čitavu situaciju oko Wimbledona 1980 i povijesnog finala redatelj je ispričao s puno detalja o igračima (izvrsni su dijelovi koji prikazuju Borgovu preciznost i rituale s opremom i smještajem tijekom turnira – to je kao religija komentar je McEnroea), događajima iz privatnog života i počecima karijere (neki od njih objašnjavaju i kasnije postupke odnosno tijek karijere tenisača) i manje poznatim informacijama o Borgu i McEnroeu odnosno njihovom odnosu (piscu ovih redaka potpuno je iznenađenje bila činjenica da su tenisači postali i kumovi).
Najbolji i najefektniji dio filma prikaz je usamljenosti velikih šampiona. Bez obzira na okruženje, popularnost oni su na terenu sami, često se ne bore samo protiv protivnika već i sami sa sobom. Redatelj pogađa u srž stvari – Borg i McEnroe postali su velikani bijelog sporta i zbog načina na koji su kontrolirali odnosno izbacivali emocije. Borg je u mlađim danima bio potpuno bez kontrole, problematičan, talentiran ali pomalo divlji klinac. Od trenutka kada je, uz pomoć mentora, zašutio i počeo kontrolirati emocije postao je prvak. McEnroe je imao drugačiju taktiku – izljevi bijesa na terenu zapravo su izbacivanje viška emocija nakon kojih je tenisač okretao tijek meča u svoju korist. Ponekad i dekoncentrirao suparnika. Svaki je imao vlastiti način kako se boriti protiv demona na terenu. Demona koji nisu bili isključivo povezani s tenisom.
Švedski glumac Sverrir Gudnason odlično je skinuo Borga. Gudnason fizički sliči Borgu, izraz lica, stav na terenu podsjećaju na Borga. Istina, Gudnason je sličan i Tomu Hiddlestonu. Shia LaBeouf nije nalik na McEnroea, ali glumac ima crtu ludila koja ga povezuje s tenisačem. Vrijedi spomenuti i rutinsku, sigurnu izvedbu Stellana Skarsgarda.
Borg/McEnroe uspjela je biografska, sportska priča o različitim osobama koje su, svaka na svoj način, pronašli put na vrh. Postali najbolji na svijetu. Meč koji je prikazan u filmu dobio je Borg, ali uzvrat je uslijedio iduće godine kada je McEnroe prekinuo seriju velikog Šveđanina. Suparništvo Borga i McEnroea nije najveće u povijesti tenisa, ali je sigurno najintrigantnije i najzanimljivije – ne samo zbog tenisa koji su igrali već i zbog različitih karaktera i karizme igrača. Ovakav film u kojem bi glavni protagonisti današnje teniske zvijezde nemoguće je snimiti – uz duboki naklon i poštovanje današnjim teniskim prvacima i činjenici da živimo u vremenu kada možemo gledati najvećeg igrača u povijesti, tenis danas nema rivalstvo odnosno karizmatične igrače kakvi su bili Bjorn Borg i John McEnroe.
OCJENA: 7
Odgovori