REDATELJ: Abel Gance
GLAVNE ULOGE: Albert Dieudonne, Gina Manes, Antonin Artaud, Edmond Van Daele, Abel Gance
TRAJANJE: 333 minute
NAZIV ORIGINALA: Napoleon vu par Abel Gance (“ Napoleon viđen od strane Abela Gancea”)
Povijesne ličnosti na filmskom su platnu od njegovih samih početaka, a upravo one predstavljaju veliki izazov za filmaše. S obzirom na to koliko je povijesnih ličnosti oblikovalo svijet na ovaj ili onaj način, kako odlučiti o kojoj snimiti film ili napisati scenarij ? Vjerujem da ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje i da odgovor uvelike ovisi o osobnim preferencijama filmaša. Bez problema bih mogao posvetiti cijeli jedan tekst o povijesnim osobama na filmu, no u ovom tekstu ću se fokusirati na jednog od najpoznatijeg vladara i vojskovođe u povijesti. Riječ je naravno o legendarnom Napoleonu Bonaparteu.
Život Napoleona Bonapartea nemoguće je opisati u tek samo jednom, običnom tekstu.. Riječ je o čovjeku čije su vojne taktike i želja za dominacijom zauvijek upisane u povijesne knjige. S obzirom na to o kakvoj je povijesnoj figuri riječ, pojava prvog filma bila je samo pitanje vremena. Film se dogodio 1927. godine kada je snimanje filma o Napoleonu na sebe preuzeo francuski redatelj Abel Gance. Gance je i prije snimio nekoliko uspješnih filmova, no upravo mu je “Napoleon” donio svjetsku slavu. Osim što ga je režirao, Gance je napisao scenarij, producirao film i glumio u njemu (glumio je francuskog revolucionara i književnika Louis Antoine Leon de Saint-Justa).
Film počinje s Napoleonom kao dječakom u plemićkoj vojnoj školi Brienne-le-Chateau – završava njegovim pohodom na Italiju 1796. godine. Rečenica dovoljna o radnji filma – da je važnije reći zašto je ovaj film bio, na neki način, revolucionaran i kako je utjecao na povijest filmske umjetnosti.
Foto: Screenshot
Za snimanje filma korištene su mnoge inovativne tehnike, uključujući brzu montažu, opsežne krupne planove, snimanje na lokaciji, snimke iz različitih perspektiva, podvodnu kameru, snimke s podijeljenim ekranom i mozaik, projekciju na više ekrana i razne druge vizualne efekte. U filmu su također korištene boje (crna, bijela, žuta, narančasta, ljubičasta, zelena, crvena i plava). Zadnja scena filma (pohod na Italiju) koristi Polyvision, specijalizirani široko-zaslonski filmski format koji je osmišljen isključivo za snimanje i projekciju ovog filma. Polyvision je uključivao istovremenu projekciju tri role nijemog filma poredane u horizontalnom redu, što je rezultiralo ukupnim omjerom slike od 4:1. Taj izuzetno široki omjer slike bio je najširi omjer slike dotad.
Film je imao premijeru u Pariškoj operi prije nego što se je počeo prikazivati izvan Francuske. Nakon premijere izvorna verzija filma je značajno skraćen. Danas, navodno, postoji dvadesetak verzija filma s različitim trajanjima. Najkraća verzija traje tek nešto manje od dva sata dok je premijerna verzija bila bitno bogatija minutama. Ovo dovoljno govori o tome koliko je redatelju bilo važno prikazati Napoleonov život što je detaljnije moguće. Čak je i veliki redatelj Francis Ford Copolla napravio svoju rekonstrukciju filma u trajanju od 4 sata. Najduža verzija filma koja danas postoji traje 333 minute, odnosno 5 i pol sati, a postoje i naznake da bi se u budućnosti mogle prikazati i duže verzije filma. Zanimljivo je da je Gance planirao snimiti čak šest filma o Napoleonu i prikazati cijeli njegov život, no zbog poteškoća s prvim filmom Gance je shvatio da bi troškovi učinili cijeli projekt nemogućim. Ostaje filmofilski žal što Gance nije uspio u svojim planovima….
Gledanje “Napoleona” jedinstveno je filmofilsko iskustvo. Koliko je film redatelja Gancea danas privlačan i zanimljiv novim generacijama ljubitelja filma teško je reći odnosno napisati (riječ je o nijemom filmu koji traje puno minuta), ali riječ je o važnom komadiću filmske povijesti vrijednom pažnje. Ako mislite da ste dorasli izazovu, “Napoleon” može postati Vaš filmski izbor….
