AUTORI SERIJE: Scott Frank, Allan Scott
GLAVNE ULOGE: Anya Taylor-Joy, Bill Camp, Chloe Pirrie, Marcin Dorocinski, Marielle Heller
TRAJANJE: Jedna sezona, sedam epizoda
NAZIV ORIGINALA: The Queen’s Gambit
Damin gambit nova je limitirana serija Netflixa od sedam epizoda. Inspirirana je istoimenom novelom Waltera Tevisa iz 1983. godine. U trenucima pisanja ovoga teksta, Netflix je objavio kako je serija Damin gambit najgledanija u povijesti toga streaming servisa. U mjesec dana seriju je pogledalo 62 milijuna pretplatnika. Naslov serije naziv je šahovskog otvaranja.
Radnja serije odvija se oko lika Beth Harmon, djevojčice koja nakon kobne prometne nesreće, završava u sirotištu. Neprilagođena i traumatizirana, jedinu komunikaciju razvija s domarom koji ju počinje učiti igrati šah. Sirotišta 40-tih godina prošlog stoljeća prilično su vjerno prikazana – sivilo, strogoća i držanje discipline pomoću lijekova za smirenje, tužan je dio stvarnosti onoga vremena. Beth uskoro postaje ovisna o tabletama za smirenje. Otkriva da pod pojačanom dozom, uspijeva u vizualizaciji šahovske ploče i predviđanju poteza protivnika. Gotovo neprestano pod tabletama, pobjeđuje svog mentora koji joj preko prijatelja sredi igranje šaha u srednjoj školi protiv nekoliko muškaraca paralelno. Nakon pobjede, Beth upada u oko paru koji ju odlučuje posvojiti. Niti u obitelji, situacija nije onako kako ju je Beth zamišljala. Njezin otac napušta nju i njezinu majku te njih dvije ostaju same. U školi, Beth je psihički zlostavljana od strane svojih kolegica, što zbog svog interesa za muški sport, što zbog svog odijevanja. Tijekom adolescencije, Beth otkriva i alkohol, a njena majka shvati kako je Bethin interes za šah više od hobija te da ih time može prehranjivati obje…
Glavnu ulogu tumači Anya Taylor Joy, široj publici poznata po ulozi Gine Grey, iz poznate serije Peaky Blinders i nedavno prikazanom kino filmu “Novi mutanti”. Joy je svojom netipičnom ljepotom ukrala svaku scenu u kojoj se nalazi. Njena se glumačka izvedba u seriji svodi na rijetko viđene krupne kadrove izraza njenoga lica. Niti u jednoj sceni ne možemo svjedočiti ni najmanjem odstupanju od lika. Od boje glasa, do paljenja cigarete – Joy je pazila na svaki detalj. Ostali glumci nisu imali previše prostora u seriji, što nije rijedak slučaj za seriju takvog formata. No, svatko je od njih, na svoj način, udahnuo život likovima koji su okruživali Beth, od najtežih vremena, do vremena slave. Posebno valja izdvojiti Billa Campa kao domara Shaibela koji je bio uz Beth od njezine devete godine i koji ju je uveo u svijet šaha. On je ujedno i jedini muški uzor na kojega se Beth može osloniti, odnosno, kakav-takav očinski uzor, a Camp je svoju ulogu izveo nenametljivo i diskretno, zatim Marrielle Heller kao Almu, ženu koja je posvojila Beth i uz svoje joj je probleme, nastojala biti majka najbolje kako je znala, obzirom na svoju financijsku situaciju i probleme s alkoholom. Iako je u seriji ljubavni aspekt daleko ispod primarnog, nekoliko je muškaraca obilježilo Bethin život, što ljubavnika, što protivnika u šahu: Thomas Brodie- Sangaster kao Benny, lik koji je, barem u jednom trenutku bio prisutan u njezinom životu: kao prijatelj, ljubavnik i protivnik. Sangaster je svoju ulogu šahovskog buntovnika odlično iznio, a ujedno je i jedini lik s kojim se gledatelj može poistovjetiti, što zbog ljubavi prema hobiju, bahatosti koju pokazuje samo prema van do poroka znanih gotovo svakom čovjeku. Zatim Harry Melling u ulozi Harryja Beltika, protivnika koji se zaljubljuje u Beth i koji kod nje prvi prepozna ovisnost o tabletama te ju pokušava odmaknuti od toga. Jedini muškarac prema kojemu Beth osjeća više od prijateljstva ili rivalstva jest D.L. Townes kojega tumači Jacob Fortune Lloyd. Njihova se priča proteže kroz svih sedam epizoda, a svaki njihov dijalog gledatelja ostavlja u neizvjesnosti. Lloyd je svoju ulogu iznio uvelike zbog svoga markantnog izgleda i osmijeha zbog kojeg se čak i uspješna šahistica uspjela dekoncentrirati.
Iako fiktivni lik, priča o Beth Harmon uvelike ima sličnosti sa stvarnim likom, Robertom Fischerom, čudom od djeteta koji je šah savladao kao dijete. Sličnost je najviše očita u prikazu američkog djeteta koji odlazi u Rusiju te tamo pobjeđuje, što su Amerikanci odmah prikazali kao pobjedu nad komunizmom. Razlika je jedino u tome što je Beth Harmon žena. Žena u hladnoratovskoj Americi rijetko bi dobila takvu priliku kakvu je dobila Harmon. No, priča o Beth Harmon više je od priče o feminizmu kakvom je pokušavaju prikazati kritičari serije. Prije svega, borba je to protiv ovisnosti, borba s traumama iz djetinjstva – i ono najgore i najteže- borba protiv samoga sebe. Također, priča je to rusko-američkom natjecanju u svakom području života i politikanstvu koji nitko u ono vrijeme nije mogao izbjeći.
Jedna partija šaha traje dosta dugo, a najčešće rezultiraju neriješeno jer natjecatelji povuku sve poznate poteze. Producenti serije tome su doskočili na briljantan način: naime, kada je šahovska ploča u krupnom planu, partija se svodi na tri ili četiri poteza koji uz popratnu glazbu i otkucavanjem sata, stvaraju napetost. Bilo je to dovoljno da se nakon izlaska serije, opći interes za šah gotovo dvostruko poveća. U seriji se pazilo na svaki detalj prikaza razdoblja Hladnog rata – od lokalnih novina do prikaza Amerike ili Rusije, od kostimografije do sivila i interijera kuća ili hotela – sve je maestralno razrađeno do najsitnijeg detalja.
Bili poznavatelji šaha ili ne, serija prikuje gledatelja uz ekran od prve do zadnje epizode. Posebno je simbolična posljednja scena serije gdje Beth Harmon šeta parkom gdje umirovljenici igraju šah, odjevena u bijeli kostim (u stilu Jackie Kennedy), simbolizirajući tako bijelu šahovsku figuru koja prva otvara partiju – simbolizirajući damin gambit.
OCJENA: 9
Tekst napisala: Dora Ivković
Već dugo nisam gledala tako dobro seriju, zanimljivu i napetu a bez nasilja i superjunaka. Igranje šaha, nekome možda i dosadno, prikazano je kao uzbudljiva bitka zaljubljenika u tu igru. I gledalac biva uvučen u seriju i ne može prestati gledati.Glavna glunmica prekrasna, posebna, svi ostali odlični. Muzika stalno naglašava napetost, režija , vizualni izgled isto odlični. Predivni kostimi ondašnjeg vremena!
Od mene: 10
Ps: onima kojima se serija svidjela,preporučujem film : Fincher – Spaski na istu temu