REDATELJ:David Cronenberg
GLAVNE ULOGE.Keira Knightley,Viggo Mortensen,Vincent Cassel,Michael Fassbinder
TRAJANJE:95 minuta
Kanadski redatelj David Cronenberg je vrlo zanimljiv i provokativan filmaš. Teme njegovih filmova su različite, ali svaka od njih je vrlo osebujna i originalna. Prisjetimo se nekih; “Scanners” (na ovim prostorima film je preveden kao “Moć razaranja”) gdje glavni junaci posjeduju moći skeniranja tuđih mozgova ,te su od njih sposobni napraviti-kašicu, zatim “Muha” u kojoj se znanstvenik zbog pogreške u eksperimentu polako, ali sigurno pretvara u muhu ( Kafka kao inspiracija?) ,te “Sudar” gdje se likovi seksualno uzbuđuju pomoću automobilskih nesreća. U zadnje vrijeme Cronenberg je postao malo više konvencionalniji, ali i dalje zanimljiv (“Povijest nasilja” i “Ruska obećanja”) .
Njegov zadnji uradak koji se upravo prikazuje u kinima govori o djeliću karijere velikog psihologa i znanstvenika Sigmunda Freuda. Čovjek koji je tvorac psihoanalize ( da, ponajviše njemu možemo zahvaliti šta se danas duševne bolesti liječe razgovorom i lijekovima, a ne elektrošokovima ,rastezanjem na kotaču, terapijama hladnom vodom i sličnim metodama ) ovdje je prikazan kroz odnos sa svojim kolegom Carlom Jungom, te Jungovom ljubavnicom Sabine Spielrein. Naime, u jednom periodu svojeg života Freud je blisko surađivao sa spomenutim psihologom kojem je bio uzor (šta je u filmu jasno prikazano). Razlaz je uslijedio zbog težnje Junga da psihoanalizu proširi na parapsihologiju i slične grane dok je Freud smatrao da su to obična “vračanja” i “čaranja”.
Iskreno, očekivao sam provokativnije djelo. Poznato je da je Freud svoje izučavanje ljudske psihe podosta temeljio na istraživanju ljudske seksualnosti pa je bilo za očekivati puno eksplicitnije i provokativnije scene pogotovo kada se uzme u obzir redatelj filma. Međutim, osim nevješto namještenog lupkanja po guzi Keire Knightley od strane nevjernog Carla Junga (Michael Fassbinder) i jedne kratke scene seksa provokativnosti i nema previše. Redatelj se odlučio radije pozabaviti odnosima među likovima i karakterizacijom istih.To je već malo zanimljiviji dio priče. Naime, već nakon polovice filma počinjemo shvaćati da Cronenberg radi psihološki portret naših junaka. Freud posvećuje toliko pažnje tumačenju snova i seksualnosti zato što nema dovoljno seksa u životu, Jung je prikazan kao proračunati “ziheraš” koji nema hrabrosti krenuti za osjećajima i voljenom ženom i na kraju je tu Sabine koja je već na početku filma prikazana kao oboljela od histerije(ta pojava se u ono vrijeme tretirala kao ozbiljna bolest), a kroz film saznajemo da su ju događaji iz djetinjastva poprilično odredili kao odraslu osobu. Dakle imamo psihoanalizu tvoraca psihoanalize. Doduše na filmu, ali ipak…interesantno.
U prvom planu je ljubavna priča između Junga i Sabine, a odnos Freuda i Junga je ipak malo po strani odnosno isprepliće se sa odnosom ljubavnika. Film pršti od dubokih misli i nastoji nam približiti način razmišljanja i percepciju ljudskih duševnih osobina dvaju liječnika. Gluma je solidno odrađena,ništa spektakularno, ali nitko nije podbacio. Trajanje filma nije predugo što je dobro obzirom na ozbiljne teme kojima nas redatelj “bombardira”. Uvjeren sam da će sa vremenom netko od filmaša napraviti ozbiljan biografski film o cijelom životu Sigmunda Freuda jer bi obzirom na njegova postignuća i otkrića to bilo vrlo gledano djelo. A možda doživimo i nastavak ovog filma. Recimo “Opasna metoda 2:Povratak Freuda”….
OCJENA:6
Dobra recenzija iako sam očekivao da će film biti bolji…