RECENZIJA: POZIV U POMOĆ – nismo više u uredu.

REDATELJ: Sam Raimi
GLAVNE ULOGE: Rachel McAdams, Dylan O’Brien, Dennis Haysbert, Emma Raimi
TRAJANJE: 113 minuta
NAZIV ORIGINALA: Send Help

 

Napomena: Tekst sadrži detalje o radnji filma

 

Davne 1981. godine tada malo poznati američki filmaš Sam Raimi snimio je horor “Zla smrt”. Niskobudžetni projekt ostvario je vrlo dobru zaradu i stekao kultni status kod ljubitelja žanra – glavni junak filma Ash Williams (uloga karijere Brucea Campbella) postao je ikona žanra i zaštitni znak filmskog serijala (snimljena su dva nastavka, remake te serija).

Serijal “Zla smrt” postao je snažno pogonsko gorivo za daljnju redateljevu karijeru. Raimi je, između ostalog, povjerena realizacija i “Spider-Man” trilogije (godinama prije inflacije odnosno eksplozije “Marvel” projekata – Peter Parker bio je Tobey Maguire), te “Carstva velikog Oza”, visokobudžetnih projekata Hollywooda (kasnije će Raimi potpisati i “Dr. Strange” film). Ipak, Raimi je bolju redateljsku formu pokazao u budžetima manjim, ali sadržajem, idejama i realizacijom intrigantnijih filmova. “Darkman”, “Jednostavan plan”, “Dar” takvi su redateljevi filmovi. Niz nastavlja ovogodišnji psihološki triler s dodatkom crnog humora pod naslovom “Poziv u pomoć”…

Glavna je protagonistica filma Linda Liddle. Linda je sposobna, inteligentna i cijenjena u poslu koji obavlja, ali van posla stvari ne stoje najbolje. Nikako se ne uspijeva uklopiti u ekipu s kojom radi, živi sama i slobodno vrijeme provodi gledajući reality “Survivor” i družeći se s kućnim ljubimcem. Ipak, njena sposobnost nije upitna i Linda očekuje (obećano) promaknuće na poslu. Problemi nastaju kada vlasnik kompanije umire (on je vrijednoj Lindi obećao stepenicu više na radnom mjestu) i prvi čovjek postaje njegov sin, samodopadni i pomalo arogantni Bradley Preston. Bradley nije pretjerano oduševljen Lindom – unatoč njenoj važnosti za kompaniju i ne želi ispuniti očevo obećanje. Promaknuća neće biti, ali je novi šef prisiljen voditi Lindu na poslovni put u Bangkok. Putovanje koje će promijeniti sve i donijeti nova pravila igre u odnosu Linde i Prestona mlađeg….

“Poziv u pomoć” podijeljen je u dva dijela – prvi, bitno kraći, odnosi se na urede i upoznavanje glavnih protagonista. Dio koji traje sve do nesreće, pada aviona i novu situacije (drugi dio filma) odnosno okruženja u kojem su Linda i Preston. Dva lica jednog filma u kojem se mijenja život glavnih protagonista ujedno donosi i promjenu žanra, ali i nove odnose u filmu. Pozicija moći se mijenja i protagonisti pokazuju pravo lice – zapravo, redatelj razotkriva karaktere u ekstremnim uvjetima. Trenucima preživljavanja…

U prvom dijelu film ima elemente drame uz veliki dodatak humora, često crnog. Linda je prikazana kao žrtva – obećano promaknuće nije ispunjeno zbog novog šefa koji je ne simpatizira. Nije problem u njenom obavljanju posla – ona je sposobna i predana kompaniji u kojoj radi, ali je žrtva šefovog ega i prezira kojeg Preston iskreno osjeća prema zaposlenici kompanije u kojoj je postao novi gazda. Nije bolja situacija s kolegama na poslu – Linda je, većinom, predmet ismijavanja i(li) čuđenja, neprilagođena i nebitna kada je riječ o druženju izvan ureda. Situacija je takva da gledatelj navija za Lindu (ili barem suosjeća s njom), ali stvari se mijenjaju nakon pada aviona…

Foto: 20th Century Studios

Nakon nesreće film polako, ali sigurno dobiva sve snažnije obrise trilera s daškom horora. Humor i dalje postoji, ali on je u drugom planu jer pozicija moći se promijenila. Na otoku (u divljini) Linda preuzima kontrolu nad situacijom i razotkriva se njena nasilna priroda, posesivnost i snažan instinkt za preživljavanjem. Linda iz ureda nestaje u divljini i postaje drugačija osoba. Osoba kojoj okruženje odgovora i ne želi povratak na staro. Pod svaku cijenu…čak i ako postoje prepreke koje treba ukloniti. Likvidirati. Ubiti.

Kao u većini filmova kojima je redatelj, Raimi se (u više ili manje minuta) bavi brojnim temama i detaljno secira karaktere glavnih protagonista. U prvom je planu ranije spominjana pozicija moći – trenutak kada pojedinac dolazi u situaciju gdje može odlučivati o egzistenciji, društvenom statusu te, na kraju priče, i životu drugog. Raimi vješto mijenja pozicije Linde i Prestona – u redu, Preston može donositi odluke (i manipulirati) u okruženju u kojem postoje pravila (za razliku od Linde koja na otoku može učiniti sve…baš sve…), ali njegova moć bitno utječe na živote zaposlenika (ponajviše Linde). Raimi likovima daje moć, vlast i mogućnost odlučivanja i otkriva njihove ambicije i duševna stanja. U duhu rečenice, zapravo izreke “daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je”. Tada na površinu izlaze sve ono duboko potiskivano jer kontrole više nema…

Raimi vješto kombinira žanrove (komedija, triler, drama, horor, komedija…). Karakterizacija i interakcija glavnih protagonista vješto je izvedena – gledatelj je isprva na strani Linde no kako radnja razotkriva njenu prirodu nije jednostavno zadržati simpatije prema glavnoj protagonistkinji. Preston je ionako osuđen na prezir i nema nade za simpatiju prema glavnom muškom liku u gledateljevim očima. 

Ključni detalj za uvjerljivost priče izbor je glavnih glumaca. Interakcija između Dylana O’ Briena (Preston) i Rachel McAdams vrlo dobro funkcionira čitavim trajanjem filma. O’ Brien je dobar dok je Rachel McAdams izvrsna u jednoj od najboljih glumačkih izvedbi karijere. Dražesna, simpatična glumica transformira se iz , isprva u lik koji, u filmu, nije nikom simpatičan, ali gledatelj navija za nju do osobe koja pokazuje stvarne prirodu karaktera u trenucima kada nema kontrole. Tada Rachel postaje sve manje dražesna i simpatična…

Iako “Poziv u pomoć” nije najbolji film redatelja Sama Raimija riječ je o vrlo zanimljivom i intrigantnom kino doživljaju. Film u kojem redatelj spaja odnosno prikazuje protagoniste u različitom okruženju i životnim okolnostima detaljno secira likove i ljudsku prirodu…i kao uvijek pozicija moći nekima donosi sretan završetak a nekima….

 

OCJENA: 7.5